Izloža u Rijeci

Predmeti izbjeglica pričaju zajedničku priču cijele Europe

Andrej Petrak

Foto: Silvano Ježina

Foto: Silvano Ježina

Uz Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, u projekt koji se provodi u okviru programa EU-a »Europa za građane«, uključeni su i muzeji iz Austrije, Bosne, Vojvodine i Slovenije



RIJEKA Izložba »Biti izbjeglica: europski narativ« otvorena je u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Predstavljajući priče o predmetima koji pripadaju izbjeglicama iz različitih razdoblja i zemalja, izložba podsjeća na činjenicu da je »biti izbjeglica« zajedničko europsko iskustvo, koje treba učiniti vidljivim i koje treba dijeliti u smislu zajedničkog europskog narativa. Izložba je »Biti izbjeglica: europski narativ« osmišljena u okviru istoimenog projekta, što se provodi u okviru programa Europske unije »Europa za građane«. Uz riječki muzej u projektu sudjeluju Akademija znanosti Republike Austrije, Muzej grada Beča, Muzej istočne Bosne iz Tuzle, Muzej Vojvodine iz Novog Sada te Muzej novejše zgodovine Slovenije iz Ljubljane.


Medvjedić i ključ


Izložba predstavlja plakate s fotografijama predmeta osoba, koje su, u nekom razdoblju europske povijesti, morale napustiti svoj dom i postati izbjeglice. Svaki uključeni muzej bio je pozvan za izložbu učiniti dostupnim po tri predmeta iz svoga fundusa koji pričaju priču o izbjeglištvu. U riječkom slučaju to su: plišani medvjedić, najdraža igračka prognane djevojčice iz Vareša, ključevi iz kuće broj 33 obitelji Smajila Brdini iz sela Lipa, koje su nacistički i fašistički zločinci u potpunosti sravnili sa zemljom za vrijeme Drugog svjetskog rata te spomenar udomitelja riječke djece, izbjeglica Prvog svjetskog rata, u Genovi 1919. godine. Plišani medvjedić vlasništvo je Adriane Kramberger, rođene Gavran, koja je u dobi od 10 godina s obitelji bila prisiljena napustiti rodni Vareš te je 1992. godine izbjegla u Rijeku. Ključevi iz kuće broj 33 donacija su Ivana Smajile iz Lipe.


– Naš muzej izložbom je odlučio podsjetiti na vrijeme kad je Rijeka otvorena srca i razumijevanja za vrijeme Domovinskog rata otvorila svoja vrata brojnim izbjeglicama i prognanicima, kao i na vrijeme kad su ovdašnji ljudi morali u izbjeglištvo zbog ratnih strahota za vrijeme dvaju svjetskih ratova. Povijest se ponavlja. Izložbom želimo skrenuti pozornost na to da problem izbjeglištva nije riješen i da su i Rijeka i Hrvatska dio ove mučne povijesti koja se prelijeva iz 20. u 21. stoljeće – rekla je Tea Perinčić, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja.





Izložene predmete moguće je razgledati u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja do 4. travnja. U 2018. godini izložba je još u veljači bila postavljena u Ljubljani, a nakon Rijeke seli u Novi Sad pa Tuzlu, dok će od svibnja pa sve do siječnja biti otvorena u Beču.



Utočište na Zametu


Prisutnima se obratila Anisa Hasanhodžić, predstavnica Akademije znanosti Republike Austrije. Ona također nosi svoje izbjegličko iskustvo iz devedesetih, kad je zahvaljujući dobroti obitelji Softić sa Zameta, s obitelji u Rijeci našla utočište.– Vraćam se u Rijeku prvi put nakon 25 godina. Zadnji sam put ovdje bila kao desetogodišnja djevojčica, a obitelj Softić u svoju je kuću, uz mene, primila moju majku, brata i mlađu sestru. Nismo bili jedini u toj situaciji, okolne kuće bile su pune izbjeglica iz Bosne i Hercegovine te prognanika iz ratom zahvaćenih dijelova Hrvatske. Ovo je za mene jako emotivan trenutak, svoje dobročinitelje iz obitelji Softić nisam nažalost u prilici pozvati ovom prilikom na otvorenje izložbe, jer su oboje poginuli u prometnoj nesreći u BiH, nekoliko godina nakon rata. U ime svih izbjeglica i prognanika koje je ovaj grad primio tijekom devedesetih godina želim još jednom izreći veliko hvala Rijeci – rekla je Anisa Hasanhodžić.

Na izložbi su predstavljene i karikature slovenskog karikaturista Franca Jurija na temu problema koje Europska unija ima s izbjeglicama, a objavljivane su u Mladini i Delu. Zadruga »Okusi doma« u povodu otvorenja predstavila je projekt čiji je cilj integrirati nove članove u društvo i stvoriti »društva dobrodošlice« za one koji su daleko od svog doma u potrazi za novim i sigurnim domom, upravo u Hrvatskoj. Kuhari Zadruge prenijeli su sjećanja na svoj dom koji su morali napustiti: sjećanja na okuse i mirise koje su dijelili sa svojim najbližima. Izložbu prati i dokumentarni film »I am nobody«, snimljen s tražiteljima azila u Republici Hrvatskoj.