Počivao u miru

Pokopan fra Emanuel Hoško: Posljednji ispraćaj trsatskog franjevca koji je zadužio Rijeku

Mirjana Grce

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Mi ti u ovom trenutku zahvaljujemo za sav trud koji si uložio da mnoge prosvijetliš ne samo svjetlom ljudske, nego i božanske mudrosti. Zahvaljujemo ti i u ime onih kojima si svojom vjerom i ljubavlju pomogao da se usprave pod teretom križa koji ih je pritiskao te s nadom u Krista krenu naprijed. Naša zahvala je prožeta i molitvom da te, u društvu Gospe Trsatske i sv. Franje, božansko svjetlo obasjava svu vječnost – poručio je nadbiskup Devčić



RIJEKA S poštovanjem i zahvalnošću, s tugom Rijeka i Hrvatska danas su se na trsatskom groblju oprostile od velikog čovjeka, velikog svećenika franjevca, trsatskog franjevca prof. dr. Emanuela Franje Hoška, povjesničara i sveučilišnog profesora, teologa, ukratko velikana duha koji je u mnogome zadužio Crkvu u Hrvatskoj, naše društvo i mnoge pojedince, posebice u Rijeci i Zagrebu, našu znanost i kulturu, i s čijim odlaskom kao da završava jedna era, jedno dragocjeno vrijeme.


Pokazalo se to i danas na njegovu sprovodu na kojem su mu – za svu dobrotu, za neumoran znanstveni i pastoralni rad, za sve što je kao istraživač i promicatelj učinio za Trsatsko svetište, za vjernike laike, za trsatske hodočasnike i mnoge druge ljude – počast i zahvalnost iskazali mnogi s kojima se tijekom života susretao, kojima je bio svećenik, profesor i jednostavno učitelj, s kojima je prijateljevao i surađivao.


Bilo je na pogrebu više biskupa, mnogi svećenici i franjevci, redovnički poglavari i poglavarice, fra Emanuelova rodbina, riječki gradonačelnik, najviše vjernici laici iz Rijeke, s Trsata i iz zagrebačkog Sigeta, više akademika, mnogi iz riječke sveučilišne zajednice, kulturnog i političkog života ovoga kraja, iz drugih vjerskih zajednica.


Živio slijedeći Isusa




Pogrebne obrede na Groblju Trsat predvodio je mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup, a nakon sprovoda je misu zadušnicu u crkvi Majke Božje Trsatske predvodio krčki biskup dr. Ivica Petanjak, a propovijedao je mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru.


Predvodeći sprovodne obrede, nadbiskup Devčić je rekao da je fra Emanuel bio obdaren brojnim talentima i da se svima njima savjesno služio, da je živio slijedeći Isusa, da iza cijelog njegovog djela i cijelog njegovog života stoji njegova vjera u Isusa.


– Mi ti u ovom trenutku zahvaljujemo za sav trud koji si uložio da mnoge prosvijetliš ne samo svjetlom ljudske, nego i božanske mudrosti. Zahvaljujemo ti i u ime onih kojima si svojom vjerom i ljubavlju pomogao da se usprave pod teretom križa koji ih je pritiskao te s nadom u Krista krenu naprijed. Naša zahvala je prožeta i molitvom da te, u društvu Gospe Trsatske i sv. Franje, božansko svjetlo obasjava svu vječnost – poručio je nadbiskup Devčić.


Foto Ivica Tomić


Foto Ivica Tomić



Nad franjevačkom grobnicom oproštajnu su riječ uputili dr. fra Mario Cifrak, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te fra Emanuelov nasljednik na katedri riječke Teologije dr. Marko Medved. Dr. Cifrak je podsjetio na najvažnije točke životopisa dr. Hoška, ističući njegov golem znanstveni rad povjesničara koji je posebno istraživao povijest franjevaca naših krajeva, povijest Trsata i zapadne Hrvatske, ali isto tako i njegov velik pastoralni rad te da mu je za izniman znanstveni rad, izniman doprinos trsatskoj sakralnoj baštini te osoban doprinos kulturi dijaloga Grad Rijeka 2012. godine dodijelio nagradu za životno djelo.


U ime profesora i brojnih generacija studenata Teologije u Rijeci na kojoj je dr. Hoško predavao 25 godina, posljednji pozdrav i zahvalnost dr. Hošku izrazio je dr. Medved, podsjetivši da je dr. Hoško, njegujući duh suradnje i interdisciplinarnosti, bio predavač i suradnik i na riječkom Filozofskom fakultetu. Podsjetio je i na Hoškov golem historiografski opus, da je on začetnik pastoralne povijesti Crkve u nas i katekizamske povijesti; na brojne njegove službe na riječkoj Teologiji, da je bio i vrstan poznavatelj umjetnosti. 


Izgradio mostove


– Hoško je povjesničar Crkve i kulture – rekao je, objasnivši da je istražujući povijest franjevaca na našim prostorima tu povijest povezao s kulturnom baštinom krajeva u kojima su franjevci djelovali.


Naglasio je da je prijateljstvima i suradnjom s brojnim pojedincima i ustanovama, iz Rijeke, Hrvatske i inozemstva, dr. Hoško izgradio brojne mostove, i da »po tim mostovima mi i dan-danas hodamo«.


– Iznimno velika prisutnost vjernika koji su iz bližih i udaljenijih dijelova Rijeke desetljećima dolazili na njegove nedjeljne mise u 11,30, nije bila potaknuta samo njegovim propovjedničkim umijećem, nego i vrstom duhovnosti koja je ondje zračila. Za razliku od historiografskog, taj propovjednički opus još čeka da bude vrednovan nekom publikacijom. No već sada možemo reći da nit vodilju njegovih propovijedi prepoznajemo u riječima pape Leona Velikog: kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo! – rekao je dr. Medved, naglašavajući i Hoškov »imperativ kritičkog prosuđivanja, ne samo prošlosti, već i sadašnjosti«, njegov pastoral mladih i intelektualaca, dijaloški stav, njegovanje povjerenja, koncilsko poimanje Crkve i crkvenosti. 


– Hoško je bio omiljen kod studenata, bio je autoritet u teološkoj znanosti u nas, cijenjen od sveukupne znanstvene i kulturne javnosti. Hoško je svoje veliko znanje i svoj franjevački identitet, obilježen jednostavnošću i pristupačnošću, stavio u službu Teologije u Rijeci, teologije kao znanosti, Crkve u Rijeci i čitavoga prostora Riječke metropolije – poručio je dr. Medved.


»Bog s nama«


Biskup Bogović je u propovijedi o dr. Hošku, svom prijatelju i kolegi profesoru na riječkoj Teologiji naglašeno govorio kao o čovjeku susreta, blizine, prijateljstava i pastorala obitelji, najviše susreta i prijateljstva prema običnim ljudima. »Daleke 1967. godine nije samo došao predavati na tada Visoku bogoslovnu školu u Rijeci, nego je došao u Rijeku. Znao je kako živjeti Rijeku, a i Rijeka je to prepoznala u njemu«, rekao je.


»Uvijek je unosio mir u kuću i obitelj u koju je dolazio. Okupljao je obitelji, prijateljevao s njima, bio kućni obiteljski prijatelj. Nije se gubio u gradskoj vrevi. Imao je nešto poput unutrašnje navigacije da su se svi uz njega osjećali sigurni da su na dobrom mjestu i putu. Svakome je znao ne samo pokazati put prema dobru, nego i ići s njime. Svatko tko se s njime susreo, znao je da je nešto lijepo i dobro prešlo i na njega u tom susretu«, rekao je među ostalim biskup Bogović, izdvajajući da je fra Emanuel imao i izrazitu braniteljsku crtu – da je uvijek tražio argumente za obranu onoga koji je bio ugrožen, napadan. »Emanuel znači ‘Bog s nama’. Zahvalimo za njegovu prisutnost u našoj sredini preko franjevca svećenika, znanstvenika Franje Emanuela Hoška«, poručio je mons. Bogović.


Konačno, s mnogima i mi kažemo: Poštovani i dragi fra Emanuele, hvala Vam.