KASTAV Stanovnici sela Jurčići na mostu u svom mjestu postavili su veliku drvenu skulpturu, odavši time počast brojnim generacijama kastavskih bačvara, danas uglavnom ugaslog zanata, po kojem je Kastavština oduvijek bila poznata. Autor skulpture zaista impozantnih dimenzija cijenjeni je kipar iz Viškova Rajko Srok, koji je spomen bačvarima izradio od jednog velikog trupca promjera 1,7 metara. Inicijativu su prije nekoliko godina pokrenuli članovi uvijek aktivne Udruge prijatela ruž, grozja i vina Belica, potaknuti time što je Kastavce prerano napustio tamošnji posljednji bačvar Lino Jugo.

– U Kastavštini su se oduvijek delale bačve, a bačvari su bili među najbrojnijim obrtnicima na ovom području. Nedugo nakon Drugog svjetskog rata, 11. studenog 1945. godine odlučili su osnovati bačvarsku zadrugu, što su nekoliko mjeseci potom i učinili, okupivši više od stotinu članova. Izrađivali su bačve za ljude iz ovog kraja, ali i cijele Dalmacije te dijela unutrašnjosti Hrvatske. Znali su izrađivati i bačve za brodove po posebnoj mjeri. Nakon što nas je prije nekoliko godina prerano napustio naš posljednji bačvar Lino, odlučili smo izraditi znamen svim našim bačvarima, pojasnio je predsjednik Belice Radenko Srdoč.

Trupac »monstrum« 

Ivica Rubeša zahvalio se Gradu i Turističkoj zajednici Kastva, Mjesnom odboru Jurčići, te svim brojnim pojedincima i tvrtkama koje su na bilo koji način pomogle postavljanje skulpture posvećene bačvarima ovog kraja.

– Nakon što je Rajko Srok tako velikodušno pristao izraditi kip, velik problem predstavljalo nam je gdje naći tako velik trupac, koji je potreban za izradu skulpture onako kako je bila zamišljena. Trebao nam je trupac u promjeru od najmanje metar i pol, a tu nam je pomogao naš susjed Darko Prodan i njegova tvrtka Cedar, koji su nam pronašli »monstruma« promjera od 1,7 metara. Rajko Srok s radošću je od ovog velikog komada drva izradio skulpturu koja je danas pred nama, rekao je Ivica Rubeša, dok je Arsen Jardas ispričao niz zanimljivih crtica iz povijesti kastavskog bačvarskog zanata.

Prevlast inoxa 

– Od kad je ruž i grozja, rabile su i bačvi, pak je bačvari bilo tamo kade je bilo i fanj ruž, a to su najveć Srdoči, Jurčići i Rubeši. Bačvari je pak najviše bilo pul Trinajstić, Miseri i na Vlahoven Brege, a najveć su se pisali Vlah. Va samen Grade Kastve najpoznateji bačvari su bili brati Pepić i Viko Baćić Picigerovi z kuće va koj je danas bačvarski muzej. Saki je delal va svojoj konobe. Bili su bačvari ki su od početka do kraja okruta se delali. Va današnjeh konobah su najviše bačvi od inoxa pa se je bačvarski zanat zgubil. Va Kastavšćine je danas još jako malo živućeh bačvari, a od mlajeh ni nijenega ki bi se tega arta prijel, ispričao je Arsen Jardas.

Svečanost su uveličali posljednji živući bačvari s ovog područja, gradonačelnik Kastva Ivica Lukanović sa zamjenicima Deanom Jurčićem i Šehrizadom Begićem, te kastavski župnik vlč. Franjo Jurčević. U prigodnom programu nastupila je Spinčićeva muzika, dok je mladi Dino Gržinić pročitao stihove Dragice Stanić, posvećene kastavskim bačvarima.