Topli obrok život znači

Po kiši i suncu, po snijegu i buri, ručak uvijek stiže kod starih i nemoćnih

Mirjana Grce

Silvana Domines i Valter Cesnik te Slavica Uroda i Josip Sinković svakodnevno dostave 220 obroka na skoro isto toliko adresa uzduž Rijeke. Počinju oko 10, a završavaju do 16 sati, i uvijek uspiju. Važna karika ovog servisa je i kuhinja Doma Kantrida



Mnogi ljudi zaslužuju da im se divimo zbog njihovog truda i požrtvovnosti, čak i žrtvovanja u obavljanju svoga posla, i to za sigurno sasvim prosječnu hrvatsku plaću. Radeći tekst o dostavi hrane starijim osobama u njihove kuće u gradu Rijeci, takve smo radnike upoznali u Domu za starije osobe Kantrida. Naime, Dom Kantrida odavno ima i tu izvaninstitucijsku uslugu i danas je svakog dana u tjednu, osim nedjelje, ali i svakog blagdana, pruža 220 građana Rijeke. Iste obroke kao i za one koji žive u domu, kuhinja Doma Kantrida spravlja i za tu izvaninstitucijsku skrb koja doslovce mnogima znači život. Velike podvige svaki dan ostvaruje četvero dostavljača hrane iz ovog doma, ali isto tako dnevno podvige ostvaruje i kuhinja doma, jer svakog dana kuha zapravo dva ručka – ujutro prvo tih 220 obroka, a kasnije prijepodne još skoro 450 obroka za ljude koji žive u domu.


 


 Susret i briga


Ovdje su naši junaci oni koji 220 obroka dostavljaju na skoro isto toliko adresa uzduž Rijeke, po kiši i suncu, po snijegu, buri i najvećem jugu, po svakom vremenu – dvije ekipe po dvoje dostavljača, svaka sa svojim kombijem. Počinju oko 10, a završavaju do 16 sati, i uvijek uspiju. Štoviše, ovdje se ne radi samo o dostavi hrane već su ovi ljudi mnogim starijim osobama jedini socijalni kontakt u danu, čak danima, i po tome ova služba prerasta u drugu, vrlo važnu dimenziju ljudskog susreta i brige, podsjeća ravnateljica Doma Marija Maras.




  Sa svakim kome dovezu ručak treba bar malo porazgovarati, pitati za zdravlje, je li sve u redu i kada nije – ili kada naiđu na zatvorena vrata – pozvati pomoć, ili dom ili hitnu ili obitelj, ako ju osoba ima. Oni su: Silvana Domines i Valter Cesnik te Slavica Uroda i Josip Sinković. Pitamo ih kako je uopće moguće obaviti toliki posao u jednome danu i kažu da je uz dobru organizaciju i uigranost tima moguće, da se ponekad sve stigne i prije 16 sati, bez obzira na vremenske uvjete.



PGŽ poznaje još dva oblika izvaninstitucijske skrbi za starije osobe – halo pomoć koju ima samo Dom Kantrida i koju sada koristi 40 starijih i bolesnih te posudionicu raznih pomagala za osobe s invaliditetom, i za bolesne ljude koju ima Dom Mali kartec.



  – Nikad se nije dogodilo da nismo uspjeli ručak isporučiti. Za nas nema stajanja – hitna, vatrogasci, policija i dostava hrane idu bez obzira na vremenske prilike, kaže Cesnik.   Pitamo kako je to moguće odraditi kad s kombijem treba stati pred stotinjak različitih adresa, kad neke ručkove treba nositi pješice i na peti kat zgrada bez lifta. Cesnikova kolegica Domines, jednako kaže da nije problem i da je važna organizacija. Priča nam da je ručak znala nositi pješice čak na dvadeseti kat nebodera u kojem nisu radili liftovi, a da bi za to vrijeme njezin kolega sam nastavio nositi obroke na adrese u okolici.   – Dobro je, ali stalno smo u trci s vremenom. Nikad nema čekanja. Ako je gužva u gradu, u prometu, sudar ili nešto drugo, kolega ostaje u kombiju i savladava gužvu, a ja uzimam po dvije tri porcije i idem prečicom do naših korisnika. Kasnije se nalazimo i vozimo dalje, kaže Domines.   Slavicu Uroda pitamo što je u ovom poslu najljepše, kaže da je najvažniji kontakt sa starijim osobama, da je velika radost vidjeti ih kako se vesele njihovom dolasku, kako su radosni kad im netko dođe i s njima bar malo porazgovara.

 


 Topla riječ puno znači


– To je najljepše u ovom poslu. Nemamo baš puno vremena, ali koliko stignemo, toliko vremena izdvojimo, objašnjava. A naravno, ove ekipe dobro poznaju sve svoje korisnike i znaju kome je potrebno posvetiti malo više vremena, kaže Uroda.   Josip Sinković radi ovaj posao već 18 godina i sumira da su iskustva dobra, da jest naporno, ali da dobro ide.   – Kad je ekipa složna, sve se može, izdvaja.   Pitamo ima li zadovoljstva u tom poslu.   – Naravno, ima puno zadovoljstva. Najveće je kad vidiš radost na licima tih ljudi, a nekima od njih smo jedini s kojima u danu komuniciraju, jer nekad u cijelom jednom danu ne vide drugog čovjeka osim nas. Porazgovaramo par riječi, i oni bi rado popričali, ali se mi ne možemo dugo zadržavati jer moramo dalje.   Raspitali smo se i o zadovoljstvu korisnika, i to kod rodbine nekih od njih, i ljudi su zadovoljni, štoviše neki za svoje dostavljače čak kažu da su im produžili život. No treba uz to reći da ovi radni ljudi dnevno susreću i ublažavaju samoću starosti mnogima u Rijeci.   Prva nadređena toj ekipi dostavljača hrane je s. Ana Kazimira Samardžić, šefica kuhinje Doma Kantrida. Za sve njih kaže da im se divi, da rade veliko djelo u gradu Rijeci, da su vrlo su pažljivi, strpljivi, ljubazni, vrlo vrijedni.   – Sjećam se, kad je pao snijeg i kad je izgledalo nemoguće izići s parkirališta doma – njima je to bilo moguće i svaki čovjek je toga dana dobio ručak. Sve su uspjeli. Ovi ljude nose ljubav. Drugo ne treba ništa reći, ukratko će Samardžić.


U PGŽ-u uslugu dostave hrane koju pružaju županijski domovi za starije, uz 220 starijih ljudi u Rijeci, koristi još 163 starijih osoba. Za one koji su socijalno ugroženi uslugu plaća država – u ukupnom broju korisnika usluge iz Doma Kantrida 16 je takvih osoba – a svi ostali plaćaju sami. Od nedavno je cijena te usluge ista u cijeloj županiji te obrok stoji 27 kuna.   – Za dostavu obroka u kuću nema liste čekanja, a naši domovi imaju kapaciteta za pružanje još takvih usluga te se zainteresirani mogu obratiti domovima za starije osobe izravno, kaže Dragica Marač, pročelnica županijskog Odjela za socijalnu politiku i mlade.  Isto tako objašnjava da je u izvaninstitucijskoj skrbi za starije ljude u PGŽ-u temeljno riječ o dvije usluge – dostavi obroka te pomoći u kući. Potonje podrazumijeva pomoć u održavanju osobne higijene starije osobe i održavanje čistoće njezinog životnog prostora, uređenje okućnice, nabava i dostava gotovih obroka i namirnica te pomoć u pripremanju obroka, nabavu lijekova, održavanje rublja.   – Svi koji pružaju takve usluge, od početka ove godine moraju za to biti licencirani, a licencu im na području PGŽ-a izdaje županijski Odjel za socijalnu politiku i mlade. Takvih licenci je PGŽ izdao jedanaest. Uslugu pomoći u kući – koja obuhvaća i dostavu hrane i pomoć u kući – ne smije pružati nitko tko nema licencu, tumači Marač navodeći da licencu imaju sva četiri županijska doma za starije osobe i još sedam drugih pružatelja tih usluga i to u Vrbovskom, Opatiji, u Krku, Novom Vinodolskom, Crikvenici, Delnicama i Čabru. U ostalim mjestima županije, iako potreba sasvim sigurno postoji – jer PGŽ je jedna od najstarijih županija u Hrvatskoj – takve pomoći starijim građanima nema, bar ne po županijskim izdanim licencama.   Ilustrativno je da u djelatnosti pomoći u kući ukupno u cijelom PGŽ-u radi pedesetak gerontodomaćica, 11 voditelja tih usluga i 15 pomoćnih radnika. Isto tako, od županijskih domova, samo dom Dom Kantrida pruža uslugu pomoći u kući i to samo na području grada Rijeke pa tu uslugu Doma trenutačno koristi 81 korisnik. Za 61 osobu plaća Grad Rijeka, jer su prihodi tih ljudi u okviru gradskih cenzusa, za devet osoba, krajnje siromašnih plaća država, a samo 11 starijih osoba tu uslugu plaćaju sami. Cijena usluge po satu je 45 kuna, a broj korisnika samoplataca zasigurno govori i o platežnoj nemoći starijih sugrađana. Istovremeno, za istu uslugu Ministarstvo, za socijalno ugrožene ljude, plaća 37 kuna po satu.