Zabava na Kantridi

Ples u Domu umirovljenika: Ma koga briga za godine kad se ima ritma i mota

Ico Mikuličić

R. Brmalj

R. Brmalj

Štićenicima Doma umirovljenika na Kantridi zasvirali su članovi Udruge LP Rock – Saša Sablić, Carlo Lenaz, Josip Bajok i Sead Gugić. A pjesma, ples i odlična atmosfera odagnali su misli o godinama, osteoporozi, reumi, oslabljenoj cirkulaciji... 



Godine, osteoporoze, reume, oslabljene cirkulacije. Što je to? Glupost! Koga to još zanima? Tegobe su se topile dok se puna dvorana tresla pod pjesmom i plesom na koncertu u Domu umirovljenika na Kantridi. Bilo je prekrasno, i u isto vrijeme i dirljivo gledati koliko još života kola u godinama oslabljenim ali životom ispunjenim tijelima mladih osamdesetogodišnjaka, pa i znatno starijih… 


  Bilo je predivno gledati naše malo starije sugrađane kako oduševljeno plešu, neki doduše i uz pomoć štapa, no koga je briga, kad se još uvijek može uhvatiti ritam i mot. A atmosfera? Kao na nekom koncertu u Dvorani mladosti. Sašu Sablića je jedna od, k’o za modnu pistu sređenih plesačica pitala: Koliko vi imate godina? Sedamadeset! Pffff… Ma ča, vi ste za nas mladić – odvratila je nastavljajući s plesom. 


 Šok i nevjerica


Pitam voditeljicu koliki je prosjek godina njihovih štićenika, da bih ostao zapanjen, a vilica mi se otegnula do poda. Što mislite, odgovara sa značajnim smješkom. Razbacivao sam se: 73… Dobro 75… A ona je pokazivala još više… Dobro, sedamdeset i osammmm… nategnuo sam uvjeren da pretjerujem.   – Znate koliko? Da ne vjerujete – 86!    Molim? Pa takav prosjek nije ni na groblju – izletjelo je mom kolegi koji se u nevjerici nije mogao obuzdati.   – To govorite o najstarijima ili o prosjeku? 

  – O prosjeku, glasio je nevjerojatan odgovor. Tada sam se još dublje naklonio ljudima u dvorani gledajući ih kako, zaboravljajući godine, srčano sa Sašom Salićem uglas pjevaju »Školjku«, »Ta tvoja ruka mala«, a išla su im, bogami i »Mama Huanita«, »Zbog jedne crne žene«. Uzdisali su na »Tango da more«, da bi se do kraja raspištoljili na »Večeras je naša fešta«. 


 Povratak u mladost


Koncert je u suradnji s Domom organizirala Udruga LP Rock koja slavi dobru muziku svih vremena, a posebno onu sedamdesetih, kad je većina tih muzičara vladala riječkim plesnjacima. Sastavili su grupu u kojoj su uz Sašu Sablića, mlade penzionere oduševljavali muzikom Carlo Lenaz, te svirkom i glasom Josip Bajok i Sead Gugić.   – Do koncerta i naše suradnje došlo je slučajno. Prije dva tjedna bili smo u posjetu našem kolegi, poznatom muzičaru Benjaminu Staniću Bendži, koji sada živi u domu. U razgovorima s terapeuticom Marinom Drozdek, zaduženom za radnu okupaciju i zabavu štićenika, i rodila se ideja o koncertu – priča Saša Sablić i dodaje da su i oni oduševljeni atmosferom i da će da zadovoljstvom ponovno poslati još koju grupu svojih muzičara. 

  – Kao što vidite, naši štićenici su oduševljeni jer su se mogli vratiti u svoju mladost. Zahvalni smo muzičarima i bit ćemo presretni nastavi li se ova suradnja – rekla nam je na kraju Marina Drozdek, dok su se štićenici slikali i ljubili s muzičarima, a bilo je i dosta susreta s nekim starim susjedima, poznanicima iz kvarta, s plesnjaka i slično, koji su se sada tu našli. Neka nam naši stariji sugrađani u ovakvu veselju i životnoj radosti požive što duže i još podignu prosjek.