Dvostruko viši računi

POBUNA NARODA Stigli “poduplani” računi za smeće, Riječani prijete peticijama i neplaćanjem

Marinko Glavan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Na društvenim mrežama organiziraju se peticije protiv novih cijena, a mnogi korisnici tvrde kako su im računi povećani i za više od najavljenih, prosječnih 109 posto. Neki već najavljuju da neće plaćati račune, dovodeći u pitanje zakonitost obračuna troškova



RIJEKA Iako je poskupljenje usluge odvoza otpada od čak 109 posto, najavljeno još u srpnju, prvi računi po novim cijenama, koji su ovih dana počeli pristizati na adrese korisnika usluga KD Čistoća, izazvali su pravu uzbunu.


Na društvenim mrežama organiziraju se peticije protiv novih cijena, a mnogi korisnici tvrde kako su im računi povećani i za više od najavljenih, prosječnih 109 posto. Neki već najavljuju da neće plaćati račune, dovodeći u pitanje zakonitost obračuna troškova.


Prema novom cjeniku, prosječna cijena bi, po izračunima Čistoće, trebala s 33,73 kune narasti na 70,13 kuna, no u nekim domaćinstvima računi su daleko viši, po 120 i više kuna. Prvenstveni razlog drastičnom poskupljenju je, prema objašnjenju direktorice Čistoće Jasne Kukuljan, cijena zbrinjavanja otpada u CZGO Marišćina, koja iznosi 470 kuna po toni, bez PDV-a, zbog čega bi Čistoća, po starim cijenama, godišnje ostvarivala gubitak veći od 50 milijuna kuna. Zbrinjavanje otpada obradom u bilo kojoj vrsti postrojenja za obradu, neovisno o tehnologiji, znatno je skuplje od bacanja otpada na hrpu, kako se to nekad činilo na Viševcu, no problem je u tome što je taj dio priče iznimno loše iskomuniciran s javnošću, prilikom pokretanja i realizacije projekta CZGO Marišćina, pa stoga ni ne čude iznimno negativne reakcije na povećanje cijena. Građanima naprosto nitko nikada nije pojasnio da ekološki prihvatljivo zbrinjavanje otpada ima i svoju (višu) cijenu.


Loša strategija




Godinama je, međutim, prvenstveno s političke scene, neodgovorno stvaran dojam da će se djelomično odvojenim prikupljanjem, kao i obradom u CZGO Marišćina, dio otpada pretvarati u sekundarne sirovine i druge upotrebljive materijale, te će se time pokrivati dio troškova odvoza i zbrinjavanja smeća. Istina je, međutim posve drugačija, jer odvojeno prikupljanje i obrada otpada u postrojenjima poput onog na Marišćini u stvarnosti stoji više od bacanja smeća na deponij, iako se dio troškova doista pokriva prodajom na taj način prikupljenih sekundarnih sirovina i proizvedenih materijala. Razlika u cijeni zbrinjavanja smeća na Marišćini i nekadašnjeg odlaganja na Viševcu gotovo je četverostruka, a čak i vrlo učinkoviti i puno manje složeni sustavi odvojenog prikupljanja i obrade, poput onog na Krku, rezultiraju dvostruko skupljim odlaganjem po toni proizvedenog otpada. To je građanima odavno trebalo objasniti, no ta se tema uglavnom izbjegavala, dok nisu dovedeni pred gotov čin, uz isticanje isključivo pozitivnih efekata.


Loša komunikacijska strategija samo je dio problema koji bi se mogli pojaviti s novim, visokim računima. Drugi, potencijalno puno kompliciraniji, je teoretska mogućnost da građani masovno počnu odbijati plaćati račune, zbog njihove upitne zakonitosti. Naime, kako su već u javnosti upozoravali predstavnici dijela političke scene, ali i stručnjaci za zbrinjavanje otpada, upitna je metodologija po kojoj KD Čistoća izračunava troškove odvoza. Iako se oni temelje na volumenu posuda za otpad i broju odvoza, kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, problematičan je dio po kojem Čistoća minimalni propisani volumen posude, a time i konačnu cijenu odvoza, određuje za domaćinstva, prema kvadraturi stambene površine. Kako navedeni Zakon u članku 33. propisuje da je davatelj usluge, u ovom slučaju Čistoća, dužan obračunati cijenu po načelu »onečišćivač plaća«, sporno je to što otpad, po logici stvari, ne proizvode kvadratni metri stambenog prostora, nego osobe koje u njoj žive.


Stoga je apsurdno da, primjerice, samac u stanu od 80 »kvadrata« u nekim slučajevima više od četveročlane obitelji u četvrtinu manjem stanu. Kako od ukupnih prihoda Čistoće, u visini od gotovo 96 milijuna kuna, naplata od domaćinstava čini više od trećine, jasno je da bi bilo kakvo masnovnije odbijanje plaćanja dok se ne utvrdi zakonitost obračuna, predstavljalo ozbiljan udar na poslovanje Čistoće, ionako nagriženo visokom cijenom skupim odvozom otpada na odlagališta diljem Hrvatske, nakon što je Viševac zatvoren, a Marišćina debelo zakasnila s početkom rada.

Najpravedniji sustav


Najpravedniji sustav bila bi individualna naplata prema stvarno proizvedenoj količini otpada, no to bi zahtijevalo toliko velika ulaganja u spremnike za otpad s čipovima, identifikaciju svakog pojedinog korisnika, uređaje za mjerenje količine odbačenog otpada pri svakom bacanju smeća i tako redom, da bi u konačnici odlaganje otpada bilo još skuplje. Jednako tako, s obzirom na slabo razvijenu ekološku svijest dijela građana i još slabiji imovinski status, lako je zamisliti da bi u takvom sustavu pojedinci naprosto odlagali otpad pored »kontejnera«, a ne u njemu, ili još gore, bacali ga na nelegalne deponije.


Relativno dobro posloženim pokazao se sustav kakav primjenjuju u Ljubljani. Tamo se cijena također formira na osnovi volumena spremnika i broja pražnjenja, ali se dijeli prema broju stanara pojedinog kućanstva. Pri tom se naplaćuje samo odvoz otpada iz takozvanih crnih kontejnera, za miješani otpad, iako tamošnje komunalno poduzeće osigurava i posude za odvojeno prikupljanje korisnog otpada. Na taj način potiču građane da odvajaju što više korisnog otpada, budući da se time smanjuje količina miješanog, čiji odvoz se naplaćuje.


Dodatni »poticaj« su i iznimno visoke kazne, od više stotina eura, za bacanje miješanog otpada u kontejnere za odvojeno prikupljanje, koja se dijeli na sve suvlasnike zgrada koji koriste te posude. Sličan sustav mogao bi se, primjenjivati i u Rijeci, što bi u konačnici moglo rezultirati i nižom cijenom, ako bi odvojeno prikupljanje otpada zaživjelo na razini svih višestambenih zgrada, za što je, uz određena ulaganja, potrebno i dugoročno poticati svijest građana o ne samo ekološkim, nego i ekonomskim prednostima odvojenog prikupljanja.