Emina Višnić

Otvorenje EPK: Ako i bude kiše u subotu, mi smo Rijeka i bit ćemo na kiši! Dođite, bit će nam lijepo

Davor Mandić

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

U slučaju kiše, mi smo Rijeka i bit ćemo na kiši! Evo i naši prijatelji iz Galwaya, koji su također navikli na kišu, imaju cijeli jedan pravac koji se zove »Nadam se da će kišiti«



RIJEKA – Rijeka bi prekosutra, u subotu, i službeno trebala postati Europska prijestolnica kulture. O tom samom događaju, ali i o toj činjenici uopće puno smo već na ovim stranicama i u ovim novinama pisali. Nekada afirmativno, nekada kritički, no vjerujući da ovako velik i važan projekt zaslužuje našu punu pozornost i dobronamjernu kritičnost. Zato i opet razgovaramo s direktoricom Rijeke 2020 Eminom Višnić, čiji posao, po prirodi stvari, iz relativnog vidljivog, pripremnog, sada i službeno prelazi u vidljivi, na ocjenu svima koji će to poželjeti učiniti.


Otvaranje Europske prijestolnice kulture u subotu, 1. veljače, prema planu donosi preko 70 događanja, koja će na više od 30 lokacija u gradu donijeti više od 40 suorganizatora. Kada ste se i kako odlučili na tako divergentno otvaranje i jeste li u tome imali neke prijašnje EPK-uzore?


– Otpočetka smo planirali da će jedan dio u programu otvorenja biti participacija građana u programu, samo nam je trebalo neko vrijeme da to točno posložimo. Gledali smo, naravno, i druge EPK-ove, ali nismo našli, barem u recentnih nekoliko, da je netko imao ovaj tip poziva i da je na taj način radio otvorenje.


Dakle što se tiče tog bogatog popratnog programa, zbilja ne znam ni jedan ovakav primjer EPK-a. Ono za što bi se moglo reći da smo imali uzore, participacija je građana u središnjem programu u luci. Recimo, Aarhus je imao ljude koji su išli u povorci sa svjetlećim objektima, Matera je također izrađivala tisuće svjetlećih objekata koje su postavljali po zgradama…




Mi smo se odlučili, s obzirom na koncept, na zvuk, tako da imamo posebnu zonu za publiku na Molo longu za 3.000 onih koji će se htjeti pridružiti izvedbi programa. Primarno smo pozvali djecu i mlade, s roditeljima, ali i svi koji dođu na vrijeme moći će ući, do popunjenja kapaciteta. Darovat ćemo im zvona i u samom događanju imat će svoje dramaturško mjesto.


Uključivanje građana


Ako se ne varam, otvaranje se financira iz nagrade »Melina Mercouri« u iznosu od milijun i pol eura, no koliko će na kraju otvaranje ukupno koštati?


– Projekcija proračuna za samo otvaranje je ukupno 8,2 milijuna kuna. Vjerojatno to puno zvuči iz perspektive svakodnevnog života, ali to je, za usporedbu, cijena jedne velike kazališne produkcije s više partnera na europskoj razini. Ukupni EPK projekt nije tako postavljen i nismo na razini godine planirali takve stvari. Jer to bi značilo pristup: plaćaš i kupuješ ono što znaš da »radi«; potrošiš 10 milijuna eura na sedam, osam velikih projekata i riješiš stvar. Ali mislim da ne riješiš stvar, nego samo proizvedeš veliki cirkus i ništa poslije toga.


Što se tiče programa otvorenja, željeli smo širinu, uključenost velikog broja ljudi kako u samoj izvedbi središnjeg programa, tako i u popratnim programima. Tom širinom oslikavamo i godinu koja nas očekuje i ukupni EPK projekt koji je uključiv i raznolik. U cijenu programa otvorenja ulaze i svjetlosne instalacije, produkcija, tehnika i sve ostalo što je jako zahtjevno, jer se radi o luci.


No s ponosom ističem koliko je izvođača uključeno. Sam popratni program ima preko 500 izvođača, u luci je 200 izvođača, sa zvončarima broj se penje na 600 i tome dodajem 3.000 sudionika u publici. Dakle bilo nam je važno da imamo jasan, umjetnički definiran program i poruku koja proizlazi iz koncepta EPK-a, ali i da na primjeren način omogućimo uključivanje građana.


Što u slučaju kiše?


– U slučaju kiše, mi smo Rijeka, navikli smo na kišu i bit ćemo na kiši! Evo i naši prijatelji iz Galwaya, koji su također navikli na kišu, imaju cijeli jedan programski pravac koji se zove »Hope it rains« (Nadam se da će kišiti), tako da smo spremni na sve, osim naravno, na neku orkansku buru.


Evo koristim ovu priliku da svima poručim: ako i bude kiše u subotu, dođite, radije ponesite kabanice nego kišobrane, bit će nam lijepo!


Nitko ne zna sve o EPK-u


Kako ste zadovoljni komunikacijom u segmentu marketinga? Dojam je u javnosti da oni koji nisu involvirani u EPK-u, o projektu, pa čak i o otvaranju, možda nisu čuli, ili vidjeli, dovoljno.


– Dvije su razine pitanja. Koliko građani znaju je jedna. Nitko ne zna sve o EPK-u, ja prva. Kao i svim drugim EPK-ovima, najveći je izazov vrijeme priprema, jer nitko ne zna kako će to na kraju biti. Kad radite Olimpijadu, više-manje znate što očekivati, jer je format uglavnom isti, samo ne znate pobjednike.


Kad je u pitanju ovako velika kulturna godina, ne može se očekivati da će ljudi dvije godine unaprijed misliti da će biti dobro, kad im ni mi u to vrijeme ne znamo reći što će to točno biti. Veliku promjenu smo vidjeli nakon što smo počeli s objavljivanjem programa; interes se povećavao i išao u raznim smjerovima, pokazali smo da imamo doista raznolik program koji može zadovoljiti brojne i različite ukuse i interese.


Drugo, kampanja u kojoj bi svakih pet minuta bila reklama na televiziji, jumbo plakati, to su takve cifre o kojima mi ne možemo ni govoriti, ali za mene bi to i dalje bio bačen novac, jer u današnje vrijeme društvenih mreža i uz različita medijska partnerstva može se prenijeti informacija.


Naravno da je za one koje zanimaju detalji i naš mrežni sajt prostor svih mogućih informacija. Rekla bih, naravno, da će se sada provođenjem kulturno-umjetničkih programa podići i vidljivost u samom gradu. Mi smo inače strateški odlučili više uložiti u kapacitete, recimo, Učionice, u pilot-programe, nego u marketinške kampanje i mislim da se tako na dugi rok ipak više koristi dobije.


A to koliko se zapravo zna za projekt, govori podatak da su, kako sam čula, riječki smještajni kapaciteti popunjeni. Važno je i to da će HRT prenositi otvaranje, pa će sve moći gledati i oni koji neće moći taj dan doći u Rijeku, a velik interes za prijenosima i snimkama pokazuju i brojni strani mediji, čime će Rijeka postići i veliku međunarodnu vidljivost, što nijedan marketing ne može platiti.


Možda kapaciteti jesu popunjeni, ali s terena se moglo čuti od iznajmljivača, ali i mnogih drugih koji su probali kontaktirati s raznim upitima Turističku zajednicu Rijeka, da tamo nisu dobili zadovoljavajuću informaciju. Kako ste zadovoljni suradnjom s TZ-om i njihovim angažmanom?


– Mi s TZ-om dobro surađujemo na brojnim promocijama. Osnovne informacije o projektu pa i opisane programe iz programske knjige TZ ima, ali u redu je i da se tražitelji informacija upućuju na nas, jer smo najmjerodavniji i o detaljima projekta znamo najviše.


Naravno da ima prostora da se i u TZ-u bolje i više informiraju, ali mislim da rade dosta dobar posao. Na nama je primarno da ljudi dobiju informaciju o projektu i uvijek se mogu nama obratiti; publika, ugostitelji, bilo tko.


Jedan od velikih izazova svih EPK-ova uvijek je uključivanje građana, pogotovo onih koji nisu kapilarno povezani s kulturom. Čini se da je natječaj za participaciju građana u otvaranju EPK-a bio pun pogodak, jer se javilo mnoštvo s raznolikim programima. Je li vam žao što niste možda još i više sredstava odvojili za taj natječaj i možemo li očekivati još takvih akcija?


– Pa mi i jesmo povećali izvorno planirana sredstva za ovo uključivanje u otvorenje. I to sa zadovoljstvom. Odaziv nas je obradovao. Željeli smo uključiti ljude. Uključili su se i u većem broju nego što smo očekivali. A to za nas znači veliku pozitivnu energiju i potvrdu da radimo dobro. Ne bih nikako rekla da mi je žao, mislim da treba projekt gledati kao cjelinu. To s otvorenjem nije eksces, nego je potpuno u skladu sa strategijom otpočetka.


Podsjetila bih da su i Grad Rijeka i Županija još neposredno nakon kandidature proveli natječaje na temelju kojih imamo situaciju da smo 7,4 milijuna kuna ugovorili za uključivanje građana, od čega je 1,3 milijuna išlo preko malih općina i gradova, većinom vezano za 27 susjedstava, a ostalo različitim udrugama ili umjetničkim organizacijama. Za 2020. je planirano još 8,3 milijuna kuna, i nešto u 2021. – sve skupa više od 16 milijuna kuna samo u glavnom programu kroz sedam programskih pravaca.


Na to još ide i popratni program otvaranja, prošlogodišnji poziv za dodatne programe, što znači da je u cijelom programu preko 19 milijuna kuna investirano u aktivnosti građana, čemu još treba dodati milijun kuna civilnih inicijativa iz Zelenog vala, znači ukupno govoreći, preko 20 milijuna kuna je direktno namijenjeno aktivnostima građana.


Mislim da je u usporedbi s drugim EPK-ovima to puno više; obično je puno jača kontrola i centraliziranije je upravljanje programom. Što se tiče drugih poziva, nećemo više imati takvih, jer je program definiran.


Vidjet ćemo koliko ćemo biti uspješni u daljnjem »fund raisingu« i kako će se posložiti priča za budućnost. Osobno bih voljela da završimo pa makar i s nekim malim fondom za 2021. za dodatne programe koji bi bili neki tip nasljeđa EPK-a.


Sufinanciranje programa


Iako već dugo postoje inicijative prema Odjelu za kulturu Grada Rijeke da u slučaju odobravanja financijske potpore nekom kulturnom projektu Odjel izdvoji onoliko sredstava koliko prijavitelj potražuje, a prijavitelje se pak želi educirati da potražuju onoliko sredstava koliko im doista treba, taj film još uvijek ne gledamo. Očekivali smo da ćete vi u Rijeci 2020 možda pokazati bolju praksu, no ovaj natječaj za građansku participaciju u otvaranju EPK-a pokazao je da ste se vodili istom logikom; dodijeliti što većem broju prijavitelja, no ne iznose koje su tražili nego manje, što je, dakako, uzrokovalo nezadovoljstvo prijavitelja koji se neće moći financijski »zatvoriti«. Ako je budžet bio fiksiran, je li trebalo smanjiti broj onih kojima su sredstva dodijeljena pa dodijeliti tražene iznose ili u potpunosti stojite iza ove odluke?


– Ponavljam, za popratne programe otvorenja smo i povećali ukupni iznos kada smo vidjeli koliko imamo želja za uključenjem i mnogima smo dodijelili gotovo koliko su i tražili. Ne svima, pogotovo ne velike iznose, jer nismo mogli svima. A što se tiče ukupnog programa za 2020. prvo, mislim da je bitno razdvojiti Javne potrebe u kulturi i slično od EPK-a, jer program EPK-a je koncepcijski određen, donekle kuriran program i drukčiji su mu ciljevi.


Naš poziv se možda formalno zove poziv za sufinanciranje, ali to je primarno poziv za program, a sufinanciranje dolazi kao sekundarna stvar. Imamo velik broj programa koji nisu sufinancirani, ali će biti dio programa EPK-a. Što se tiče Javnih potreba i drugih znam točno o čemu pričate, jer sam i sama sjedila po raznim vijećima i upravnim odborima, recimo u Zakladi Kultura nova, koju možemo istaknuti kao primjer gdje su jasno određena sva pravila, što je, naravno, puno zahtjevnije – i za prijavitelje i za zakladu.


Problem je u tome što nedostaje korak tzv. »budget clearinga«, što znači, ako sam tražila 100, a dobila 10, ne postoji postupak u kojem se ono što sam prijavila kao program prilagođava toj cifri. Mislim da je u tome problem. Mislim da je isto tako problem da ljudi uzmu premalo i onda ne mogu ostvariti događaj koji su prijavili. Ne bih sad htjela odgovornost prebacivati na prijavitelje, ali mislim da otuda ide frustracija. Naravno, nezadovoljstvo postoji, pa i ja sam nezadovojna što naš budžet nije veći, jer ima fenomenalnih ideja…


Ali umjesto 70 programa moglo se financirati 40, no onda u punom opsegu traženog.


– Da, ali prvo, mi smo dali sufinanciranje. Drugo, puno tih programa će uprihoditi od ugostiteljske djelatnosti, na što mi uopće ne polažemo račune. Treće, cilj ovoga nije bio proizvesti velike programe koji će dovesti najjača imena i biti najskuplji, nego što raznolikije programe za najrazličitiju publiku. I ni s kim nismo potpisali ugovor prije nego je netko od naših zvao i rekao: »Čuj nemamo sto, nego pedeset, možete li to napraviti?«


Promjena perspektive grada


Otvaranjem EPK-a konačno počinje era šire vidljivosti vašega rada. Jeste li uzbuđeni, zadovoljni, kakve reakcije građana očekujete u godini koja slijedi?


– Pa da, počinje, vidljivost EPK-a raste kako počinje program. Mogu reći da smo svi skupa koji na tome radimo jako uzbuđeni, i da imamo pozitivnu tremu. Možda je sada fokus na otvaranju, ali odmah nam slijede razna događanja, nema pauze.


Tu je internacionalna karnevalska povoka, obogaćena različitim stranim gostovanjima, pa onda kreće u Čavlima prvi festival susjedstava sa Zvončarskom simfonijom, dan prije otvaranja je izložba Davida Maljkovića, u veljači je u HNK-u Wagnerova opera, pa Needcompany festival, dakle top pet kazališna grupa u svijetu… I sigurna sam da će biti puno onih koji će biti oduševljeni, ali i onih koji neće, no najgore bi bilo da smo proizveli limunadicu, pa da nitko ne bude ni jako sretan ni nesretan.


Neki građanin koji možda ne ide redovito u kazalište želi, recimo, na Needcompany. Hoće li moći kupiti kartu ili je sve već rasprodano?


– Recimo Needcompany je ponešto prodan preko pretplate HNK-a, a mi sada krećemo s prodajom, tako da će biti mjesta.


Što biste rekli da su najjače točke riječkog EPK-a; po čemu će se baš riječki EPK najviše, po vama, pamtiti?


– Mislim da će ljudi pamtiti jedinstvena iskustva koja prije nisu imali, različita druženja, izvrsna događanja. Tu ne bih ciljala što, ali uvjerena sam da će svatko naći pet ili deset programa koje će pamtiti godinama, ako ne i čitav život. A općenito, mislim da će se najviše pamtiti fizičke promjene u gradu. »Benčić«, koji će prenijeti težište središta grada malo više prema zapadu.


Onda, oživjet će zona Slatko & slano, dakle doživljaj grada će se promijeniti. »Galeb« će, mislim, biti apsolutna atrakcija. Ali i perspektiva grada će se promijeniti, jer će u njega doći mnogi koji će u njemu vidjeti ono što mi ne vidimo. Ne treba zaboraviti ni iskustvo atmosfere za otvaranje, a pogotovo na ljeto kad se otvori zip-line, pa bazeni ispred Exportdrva, kad se počnu postavljati nove skulpture i instalacije po Kvarneru, to će sve ostati. A i sve negativne reakcije, kao ovo oko »zvijezde«, dobre su za zdravlje javne diskusije i rasprave o našoj povijesti, ali i o našim budućnostima.


A koje su vam najslabije točke? Gdje biste voljeli da ste imali mogućnosti, ili što vam je već bilo potrebno, za napredak, poboljšanje?


– Rekla bih da su nam najslabije točke možda i najjače točke. Bilo je jako puno trenja po putu. Morali smo jako puno učiti. Nismo uzeli gotove stvari pa išli s onim što je ziher, nego smo riskirali, ali vjerujem da je dugoročno strategija bila dobra, da se uključi jako puno ljudi i da primarno rade lokalni ljudi.


Mogli smo, naravno, uvesti ljude koji su radili druge EPK-ove, ali nismo htjeli tako, jer iskustvo jedne Nizozemske ne može biti iskustvo Hrvatske, i Rijeke. Naravno, EPK ima svoju europsku dimenziju, ali ako priča ne proizlazi iz grada, onda je nekakvo strano tijelo koje ćeš kasnije odbaciti, a ako uđeš u sve pore, uključiš gotovo sve aktere iz kulture, škole, turistički sektor, sveučilište… to je, možda ne garancija, ali svakako preduvjet dugoročnih utjecaja i rezultata koji idu dalje od »izgradili smo zgradu«.


Budućnost i nasljeđe


Kako vi osobno doživljavate sve ovo? Kako na vas utječu ponajviše kritike koje vam se upućuju?


– Moja je prva motivacija bila raditi projekt na dugi rok. Kad vidim sve koji su uključeni, vidim fenomenalnu energiju, ta nabrijanost, to okupljanje ljudi, to je jedinstveno i paušalne kritike koje se povremeno pojavljuju me ne pogađaju. Možda su me u početku pogađale, ali kad sam shvatila da i tako ne možemo zadovoljiti sve, sve je sjelo.


Pravi primjer za to mi je Matanićev spot. Koliko smo mogli vidjeti, ljudi su se podijelili pola-pola, na one kojima se spot svidio i one kojima nije. I to je super, jer su ljudi raspravljali o identitetu Rijeke, što treba staviti u spot, a nema tu jednog odgovora. N


ije na kulturi i umjetnosti da zatvaraju priče i ističu »to je tako«, pogotovo kad govorimo o identitetu; totalitarna je ideja da ćemo svi imati istu ideju grada, nacije, Europe… Nećemo, nego moramo otvoriti prostor gdje se o identitetu raspravlja; kao svaka javna stvar ona je uvijek stvar pregovora, ali da bismo mogli uopće imati javni prostor, moramo omogućiti dijalog, raspravu, pa i žešću kritiku.


Što biste htjeli da ostane nakon što prođe ova godina? Što je po vama idealan »legacy«, to nasljeđe koje se stalno ponavlja kao ključno?


– Mislim da će ključno biti tamo gdje su najveće investicije, u infrastrukturi koja će živjeti u programima i s posjetiteljima. Osim »Benčića« voljela bih vidjeti i da ovaj dio oko Exportdrva i Ivexa ostane živ, da Rijeka još i više izlazi na more. I »Galeb« će isto uspjeti, u to sam uvjerena, a ono što bih stvarno voljela vidjeti je da grad zna iskoristiti ljudski kapital, prije svega mislim na mlade ljude koji su ovdje prošli svašta i puno naučili. Pritom ne mislim samo na javni, nego i na privatni sektor. Najveća šteta bi bila da se za te ljude ne stvori okvir koji će ih nastaviti poticati.


Mislim i da je partnerstvo sa Sveučilištem jako važno, i da je time i Sveučilište ojačalo svoju ulogu u zajednici, pa tako nije jedno od onih koje samo postoji paralelno sa zajednicom u svojoj akademskoj bjelokosnoj kuli, nego je tu, aktivno.


I na kraju, nadam se da će se svi uključeni u EPK s ponosom sjećati 2020. godine.


Promocija riječkog dizajna


Imat ćete zanimljiv kostim za otvaranje u izvedbi naše dizajnerice i umjetnice Tajči Čekade. Što nam možete reći o tome, s obzirom na to da smo mi čuli da će kostim biti prilično otkačen?


– Pa bit će sigurno riječki i bit će epekaovski, u smislu da estetika samog kostima proizlazi iz »Opere industriale«, ali i iz jedne od potki programa koju imamo. Bilo mi je važno da angažiramo lokalnu ekipu pa ćemo se tako na nekoliko minuta na stageu u HNK-u uključiti u promociju riječkog dizajna.