Nikako do kompromisa

»Otočić« veslačima ne paše čak ni kao šala

Nela Valerjev Ogurlić

Na obalnom području u središtu grada nema lokacije kakvu bi veslači željeli, a da im se može dodijeliti odmah i sada, pa će moj prijedlog biti da se u razmatranje ipak uzmu i neke druge solucije, poput zone Torpeda, Pećina ili sportske lučice Brgudi kod 3. maja, kaže pročelnik za urbanizam Srđan Škunca 



RIJEKA » Veslači su uvijek bili za dobar vic, pa tako i na svoj račun! Tim su riječima u Veslačkom klubu »Jadran« prokomentirali članak objavljen 1. travnja u kojem je arhitekt Vladi Bralić pohvalio zamisao da se veslačima napravi umjetan otočić na ušću Rječine u more i time riješi problem Kluba koji će zbog izgradnje novog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na Delti morati napustiti postojeću lokaciju, na kojoj djeluje od 1933. godine. 


   Mnogi su shvatili da je riječ o prvoaprilskoj šali, iako nije bila, ali po riječima pročelnika gradskog Odjela za urbanizam Srđana Škunce, kojemu je ideja pripisana, informacija ipak nije ni posve ozbiljna. Naime, Škunca i Bralić koji pripremaju izmjene GUP-a zbog preseljenja pročišćivaća – na različit doživljavaju pojam otoka, pa Škunca svoju zamisao nikad ne bi tako opisao. 



Riječki arhitekt Saša Randić jedan je od mnogih koji daju potporu Veslačkom klubu. Randić je uvjeren da u centru grada ima dovoljan broj lokacija na koje bi se veslači mogli smjestiti, a kakva god bila buduća koncepcija izgradnje Delte, veslački klub ne može biti problem, već samo taj prostor može oplemeniti.  

  – Mislim da bi ne samo veslački, nego i jedriličarski klub trebali naći svoje mjesto u centru grada. Uzmimo Barcelonu, koju se često ističe kao primjer kako bi riječki waterfront trebao izgledati – tamo je jedriličarski klub u samom centru stare luke, usred marine. U Bostonu, gradu na moru i rijeci, cijela je riječna obala krcata veslača i jedriličara, što daje živost tom prostoru. 


   Veslački klub »Jadran« prepoznatljiv je simbol sportske i pomorske tradicije Rijeke, i ne razumijem zašto bi se jedan takav klub selilo na nedefiniranu lokaciju na rubu grada, kao da ga se stidimo. Prostor Delte i Porto Baroša dovoljno je velik da jedna zgrada ne može poremetiti planove izgradnje. Postoji niz mogućnosti. Skladišta u Porto Barošu ionako su zaštićena od strane konzervatora, a tamo bi se bez problema moglo smjestiti veslače, pa i njih zaštititi zajedno sa skladištima. Porto Baroš bi na taj način odmah zaživio.   


   Prema njegovoj viziji ne radi se o klasičnom otoku, već o tome da bi se problem Kluba, ukoliko ostane na obalnom potezu ušća Rječine, u skučenim prostornim uvjetima, možda mogao riješiti tako da Veslački dom bude smješten na obali, ali s mogućnošću da se dio dodatnih korisnih površina veslačima osigura u moru – na plutajućim pontonima. Riječ je, kaže, samo o jednom projektantskom razmatranju, nipošto konačnom, a motiviranom i činjenicom da Hrvatske vode duž cijelog poteza Rječine inzistiraju na uspostavi vodnoga dobra, širine od deset metara. Budući da na tom prostoru nije moguća gradnja, Veslački klub bi se našao u još većim »škarama« nego do sada, pa je to i potaknulo zamisao eventualnog osvajanja morske površine. 


  Gori pod petama


U Veslačkom klubu ideja o »otočiću« nije primljena dobro čak ni kao šala, jer problem je ozbiljan, a njima gori pod petama. Ako s projektom novog uređaja sve bude išlo po planu, veslači na sadašnjoj lokaciji mogu biti još najviše godinu do godinu i pol dana, a tada bi već trebala krenuti izgradnja pročišćivača koji bi u jednogodišnji probni rad morao krenuti do kraja 2017. Zato im hitno treba nova lokacija, ali u ovom trenutku nitko ne zna rješenje koje bi se u tom roku moglo ostvariti, a da ne bude provizorno i da ispuni očekivanja Kluba da zadrže centralnu poziciju u gradu, na obalnoj površini od oko 2 tisuće četvornih metara.


   – U Gradu postoji istinski dobra volja da se pomogne Klubu, ali i veslači moraju pokazati malo fleksibilnosti. Ne mogu nastupati u stilu čuvene izreke Henrya Forda da svatko može dobiti automobil u željenoj boji dokle god je ta boja crna. Na obalnom području u središtu grada nema lokacije kakvu bi željeli, a da im se može dodijeliti odmah i sada, pa će moj prijedlog biti da se u razmatranje ipak uzmu i neke druge solucije, poput zone Torpeda, Pećina ili sportske lučice Brgudi kod 3. maja. S obzirom da kroz GUP nije moguće utvrditi mikrolokaciju Kluba, predložit ću upravi »Jadrana« da angažiraju arhitekta koji će napraviti idejenu skicu veslačkog kompleksa, pa da temeljem konkretnog prijedloga provjerimo mogućnost smještaja i zajedno nađemo najprihvatljiviju soluciju. Također, mislim da bi se uprava Kluba trebala izjasniti na koji način misle realizirati investiciju. Današnji objekti kluba su u njihovu vlasništvu, ali ne i zemljište na kojem se nalaze, a vrijednost objekata nije velika, pa svota koju mogu dobiti za obeštećenje zbog njihova rušenja, kad krene izgradnja uređaja, sigurno neće biti dovoljna za realizaciju novog projekta, kaže Škunca. 


  Vlasništvo nije riješeno


Naime, iz dosadašnje prakse je vidljivo da Grad gradi isključivo objekte koji ostaju u njegovu vlasništvu, a drugima mogu biti dodijeljeni samo na korištenje. Stoga Veslački klub, ako misli zadržati vlasništvo nad objektima, vjerojatno ne može očekivati potporu Grada, a pitanje je bi li se želio odreći svoga vlasništa. 


   U Veslačkom klubu takva pitanja dočekuju s priličnom rezignacijom, jer vlasništvo nad objektima Kluba uopće nije rješeno, a predsjednik Andrej Smilović smatra kako su veslači i do sada pokazali dovoljno fleksibilnosti. 


   – Zar nije već dovoljno velik kompromsi to što smo spremni živjeti u simbiozi s glavnim uređajem za pročišćavanje otpadnih voda grada Rijeke? – pita se. 


   Veslački klub, kako ističe, rijedak je primjer sportskog kolektiva u Rijeci koji svoj objekt održava ne samo namijenskim gradskim dotacijama, već ga kroz povijest oplemenjuje čestim i izdašnim radovima vlastitih članova. Posljedni takav primjer bilo je asfaltiranje igrališta, a članovi Kluba spremni su na taj način i dalje raditi. Spremni su angažirati i arhitekta, a stručnjaka tog profila ima dosta i među bivšim veslačima. No, pitaju se – zar zbilja opstanak veslačkog sporta u Rijeci ovisi isključivo o angažmanu i specifičnim znanjima njegovih članova? Zar nikome drugome nije stalo održati tradiciju dugu 126 godina i osigurati prostor mladim veslačima? 



Cijeli obalni potez Rijeke, od kontejnerskog terminala i buduće marine na Pećinama, preko Delte i Porto Baroša do lučice Torpeda pod ingerencijom je Lučke uprave, pa bi sportska lučica Brgudi prema mišljenju Srđana Škunce možda bila mjesto gdje bi se problem veslača mogao najelegantnije riješiti, bude li mjesta. Ipak, javili smo se i ravnatelju Lučke uprave Vladi Mezaku kojeg smo pitali bi li postojala mogućnost da Veslački klub dobije prostor u luci Baroš koja bi u perspektivi trebala postati marina, s mišlju da bi se takvi sadržaji mogli sretno nadopuniti. Budući da se u luci ne vide neke aktivnosti, ali postoje velika skladišta u kojima ima dovoljno prostora za veslače, možda bi se to moglo već sada ostvariti? No, ravnatelj Lučke uprave bio je rezolutan u stavu da takvo rješenje nije moguće, ni trajno ni privremeno, ni sad ni ubuduće. 


   »Ni u teoriji, ni u praksi!« – rekao je Mezak, objasnivši da Lučka uprava o budućoj namjeni Porto Baroš razmišlja isključivo komercijalno, kao nautičkoj luci s naplatom vezova, a ne mjestu za sportske aktivnosti. Prema njegovim riječima taj prostor se Veslačkom klubu ne bi mogao ustupiti niti privremeno, jer bi i za to trebalo raspisati koncesiju, ali takav potez s obzirom na svrhu ne bi bio opravdan.



   Svoj prostor na Delti, Veslački klub je dobio 1933. godine, na parceli Državnih željeznica Kraljevine Jugoslavije, kao zamjenu za prostor koji je ranije imao na Brajdici, ali ga je ustupio Ribarskoj zajednici Sušaka. Od tada djeluje na istoj lokaciji, ali u vlasničkim dokumentima njegovo ime nikad nije registrirano, a posebno nakon 1945. kad je došlo do nacionalizacije. Za područje Delte u nekoliko je navrata promijenjena uknjižba vlasništva, pa su tako knjiženi, brisani i opet knjiženi društveno vlasništvo, lučko vlasništvo, vlasništvo državnih željeznica, pa i vlasništvo općina Sušaka i Rijeke. 


  Nedefinirana situacija


Trenutno je situacija takva da je zemljište na kojem Klub djeluje vlasništvo Republike Hrvatske, a pokušaj Kluba da se uknjiži kao vlasnik objekata nije uspio, jednako kao ni pokušaj Grada. Ta nedifinirana situacija rezultirala je prilično čudnim odnosom, u kojem Grad Rijeka Veslačkom klubu ustupa prostor na korištenje. 


   – S Gradom imamo potpisan Ugovor o davanju na korištenje svih prostora u okviru Veslačkog doma, kaže Smilović. No, ako u Gradu smatraju da smo mi vlasnici, pitamo se na temelju čega nam onda isti taj nevlasnik ustupa prostore i određuje uvjete korištenja. Situacija očito nije čista, a dok se ne razriješi mi ne možemo ni kazati čega bi se to trebali odreći.