Foto Marko Gracin
Riječko brodogradilište s osnova pozajmice i danas potražuje još 29,1 milijun kuna, dok ukupna dugovanja pulskog brodara, na ime gradnje broda i pozajmice, iznose oko 52 milijuna kuna. Prema izvješću privremenog stečajnog upravitelja, Uljanik grupa duguje »3. maju« 523 milijuna kuna
RIJEKA Dok se u oba brodogradilišta sve glasnije bruji o Tomislavu Debeljaku kao novom strateškom partneru Uljanika, privremeni stečajni upravitelj »3. maja« Zdravko Čupković sačinio je svoje izvješće o financijskoj i imovinskoj krvnoj slici riječkog brodogradilišta koje je jučer i objavljeno na e-oglasnoj ploči riječkog Trgovačkog suda. Priprema je to za sutrašnje ročište na Trgovačkom sudu u Rijeci na kojem se, po svemu sudeći, neće ništa epohalno dogoditi, nego će se najvjerojatnije konačna odluka o stečaju u riječkom brodogradilištu, »da« ili »ne«, prolongirati za mjesec dana.
Nije prezadužen
Dvije su informacije najzanimljivije iz ovog izvješća privremenog stečajnog upravitelja. Prva svakako ona da »3. maj« ima problem samo s trenutnom nesposobnošću plaćanja. Drugim riječima, riječko brodogradilište ispunjava uvjet za stečaj samo zato što mu je račun u dugotrajnoj blokadi, sada već više od pet mjeseci. Međutim, »3. maj« nije ni prezadužen ni insolventan, konstatira se u izvješću privremenog stečajnog upravitelja. Imovina riječkog brodogradilišta još je uvijek veća od njegovih obveza, i to za više od pola milijarde kuna, odnosno preciznije 522 milijuna kuna.
Da brodovlasnici, koji su s Uljanikom raskinuli ugovore, žele svoje poluzavršene novogradnje – vidljivo je i iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja »3. maja« kojemu su predočeni memorandumi i pisma namjere koja su s tim brodarima potpisana početkom prosinca. Tako norveški brodovlasnik nudi 37 milijuna eura za svoju novogradnju »Siem Ashanti«, koja je porinuta s navoza i u opremnom je bazenu »3. maja«, pri čemu je 15 milijuna eura spreman platiti praktički odmah po potpisivanju novog ugovora, a 22 milijuna po isporuci ovog broda za prijevoz automobila.
Norvežani su, podsjetimo, imali seriju od četiri takva broda, a nakon što su raskinuli ugovore i protestirali jamstva, država je postala i sada je vlasnik ovog poluzavršenog car-carriera i sigurno je da bi trebala voditi glavnu riječ oko pregovora sa Norvežanima i njihove ponude koju su stavili na stol.
Svoje dvije novogradnje, od kojih je jedna u fazi opremanja u trećemajskom bazenu, a druga na navozu, želi i kanadska Algoma, barem prema pismu namjere koje su također dostavili početkom prosinca. No, za razliku od Norvežana, Kanađani zasad nisu stavili konkretnu ponudu na stol.
Nadalje, trećemajci prema papiru nisu ni insolventni jer im kratkotrajna imovina premašuje kratkoročne obveze. Taj omjer je 830 milijuna naspram 588 milijuna kuna, naveo je u svom izvješću Čupković koji je slijedom ovih brojki mogao utvrditi i zadnju činjenicu koju je Sud od njega u ovoj fazi tražio. To je da »3. maj« ima dovoljno imovine da pokrije troškove stečajnog postupka i stečajne mase, ukoliko do toga dođe. Privremeni stečajni izračunao je, naime, da bi za godinu dana vođenja stečaja, tijekom kojeg bi se pozavršavali započeti poslovi, trebalo osigurati 36,9 milijuna kuna.
Drugu važnu stvar koju otkriva Čupkovićevo izvješće jest pregled svih pozajmica koje su »otišle« iz riječkog brodogradilišta. I kome. Možda to i nije toliko važna stvar za daljnju sudbinu »3. maja« kao što je to pitanje uvjeta za stečaj ili ne, ali vrijedi se još jednom pozabaviti njima jer su direktori »3. maja« taj silni novac pozajmljivali u vrijeme dok je riječko brodogradilište primalo državne potpore za restrukturiranje, uz pomoć kojih je »3. maj« trebao ozdraviti, umjesto što se našlo pred potpunim slomom.
Prolongiran povrat
Dakle, dosad se samo sramežljivo spominjalo da Uljanik plovidba ima nekakav dug prema riječkom brodogradilištu, koji otplaćuje obročno, na ime jedne od zadnjih novogradnji koje je taj pulski brodar sagradio na riječkim navozima prije više godina. Nije se, međutim, pouzdano znalo da je »3. maj« dao pozajmicu i Uljanik plovidbi, koja formalno nema nikakve veze s Uljanik grupom. Indikativno je i što se to dogodilo odmah nakon što su Puljani preuzeli »3. maj« u lipnju 2013. godine.
Sredinom rujna te iste godine pulskom brodaru dana je dugoročna pozajmica od 36 milijuna kuna, a u izvješću privremenog stečajnog upravitelja može se pronaći i informacija da je povrat prolongiran u pet navrata. Riječko brodogradilište s osnove ove pozajmice od Uljanik plovidbe potražuje još 29,1 milijun kuna, a prema zadnje dogovorenom otplatnom planu Uljanik plovidba bi ovaj novac trebala isplatiti riječkom škveru koncem listopada 2021. godine.
Svakako valja posjetiti kako je predsjednik Uprave Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić od sredine 2017. godine bio član Nadzornog odbora Uljanika, vlasnika »3. maja«.
Privremeni stečajni upravitelj Zdravko Čupković konstatira u svom izvješću i da je »3. maj« u 45-postotnom udjelu suvlasnik na dva broda Uljanik plovidbe. Riječ je o »paketu« vrijednom 104 milijuna kuna za koliko je Uljanik brodogradilište »prebilo« svoje dugovanje prema »3. maju« na način da je svoje udjele na dva broda Uljanik plovidbe – koji su građeni na pulskim navozima u vrijeme krize i neimanja posla – prenijelo na riječki škver. Naš list pisao je o ovoj »transakciji«, pogotovo stoga što su ti brodovi (bili) opterećeni hipotekama banaka.
Iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja vidljivo je da je »3. maj« 26. siječnja bio u blokadi za ukupno 107 milijuna kuna. To je značajno povećanje u odnosu na konac prošle godine, kada su ovršne isprave bile »teške« 72 milijuna godina. Međutim, u izvješću se objašnjava da je dio te blokade trećemajskog računa i po osnovi sudužništva. U brodogradilištu je u tom trenutku bilo zaposleno 948 radnika.
