Počivao u miru

Oproštaj s voljenim Vinkom Peršićem: Spavaj naš vječiti dječače

Slavica Mrkić Modrić

Foto arhiva NL

Foto arhiva NL

Vinko Peršić bio je dugogodišnji stalni suradnik Novog lista, Kanala Ri i drugih medija, ali i nezaobilazna osoba u organizaciji i promociji mnogih koncerata na ovom području. Ostat će u sjećanju njegovi brojni intervjui s glazbenim i glumačkim zvijezdama



RIJEKA Umro je Vinko Peršić, poznati riječki novinar i koncertni promotor. Nažalost, informacija o njegovom nestanku koja se ovih dana proširila portalima i društvenim mrežama, jučer je dobila najgori mogući epilog. Vinko Peršić preminuo je u svom stanu u Rijeci.


Bio je dugogodišnji stalni suradnik Novog lista, Kanala Ri i drugih medija, ali i nezaobilazna osoba u organizaciji i promociji mnogih koncerata na ovom području. Ostat će u sjećanju njegovi brojni intervjui s glazbenim i glumačkim zvijezdama. Gotovo i nije bilo osobe iz svijeta show biznisa do koje Vinko nije mogao doći, kao što vjerojatno nema niti jednog djelatnika iz medija, kulture i estrade tko ga nije poznavao ili barem čuo za njega. Vinko će svima nedostajati.





I nama, novolistovcima koji smo na Vinkovo prisustvo i bujicu riječi o svim novim zgodama i nezgodama s domaćih i stranih pozornica, odmahivali rukom i najčešće uz osmijeh odgovarali »Vinko, miči se, imam posla«, i kolegama s Kanala RI koji su vjerojatno isto tako reagirali, i mnogim, građanima ovog grada kojima je Vinko u nekom od svojih novinskih ili tv vodiča ukazao kud i kad do dobre glazbe, ili sredio »ulaznicu« za tu dobru glazbu ili jednostavno svojom uraganskom energijom »pokrenuo« dan, večer, noć…



Istina, koji put i isisao ono malo energije koju je sugovornik imao, ali zakratko, da bi je vratio u enormnoj količini i nekoj čudnoj, nazovimo »Vinkovoj ljubavi«. Kakva je to ljubav? Ona koja ne traži, samo se nudi. Eto, takva.


A nju su osim nas, Vinkovih kolega prepoznali, osjetili i uzvratili mnogi s onih istih pozornica i celuloidnih vrpci, s kojima nam je uši danonoćno punio. Oni do kojih je bilo teško doći ali je Vinko, upravo svojom iskrenošću, neposrednošću i svojevrsnom lucidnošću dolazio bez ikakvih problema. Ali Vinko je birao. Kao i sve u životu, tako i sugovornike. Ma, mogao je netko biti top topova na svim glazbenim i inim ljestvicama, ako Vinku nije »legao«, nije ga zanimao. Nije postojao.



Nabrajati sad s kim je sve Vinko od 1993. godine, kad se u ulozi »pitaj Boga kojoj« ukazao u Novom listu, do današnjih dana načinio razgovor ili više njih, bilo bi sumanuto. Zato ćemo, za oproštaj i mahanje prijatelju i kolegi, još jednom se ponosno osvrnuti na to da je Vinko »imao« Cicciolinu, dok su je drugi samo sanjali.


Spavaj naš vječiti dječače, iako, poznavajući te, već vidimo sve te nebeske anđeoske zborove koji još ni ne znaju što ih je snašlo. Vole te tvoji, znaš već koji, iz one Zvonimirove 20a.