Kolege i prijatelji prisjetili se barda hrvatskog novinarstva

Obilježena obljetnica smrti Veljka Vičevića, legendarnog urednika Novog lista

Edi Prodan

Vijence su na posljednje počivalište Veljka Vičevića, dugogodišnjeg korektora, lektora, novinara, urednika i glavnog urednika Novog lista u ime Uprave i redakcije »Veljove ne samo novinske već i druge kuće« položili direktor Gordan Knežević, glavni urednik Branko Mijić i njegov zamjenik Goran Kukić



Borcu za neovisno novinarstvo i neovisni Novi list, za najdraže mu ČA u najdražoj mu novini, vječnom promotoru svog kraja i zavičaja, bardu hrvatskog novinarstva Veljku Vičeviću, u povodu 15. obljetnice smrti na groblju u Gradu Grobniku još jedno hvala došli su izgovoriti mnogi njegove kolege, prijatelji i sumještani. Došla je Veljkova obitelj, došli su oni koji su imali sreću dijeliti kako privatni, tako i profesionalni život s tom ljudinom Grobnišćine. 


Vijence su na posljednje počivalište Veljka Vičevića, dugogodišnjeg korektora, lektora, novinara, urednika i glavnog urednika Novog lista u ime Uprave i redakcije »Veljove ne samo novinske već i druge kuće« položili direktor Gordan Knežević, glavni urednik Branko Mijić i njegov zamjenik Goran Kukić. Potom načelnici dviju grobničkih općina, Željko Lambaša, načelnik Općine Čavle, te Branko Juretić, načelnik Općine Jelenje, pa u ime Grada Rijeke Miroslav Matešić, zamjenik gradonačelnika i  »tri Veljkove cure«, supruga Ljiljana,  kćeri Ana i Tena.


Dvije – tri prijateljske Veljku je uputio Branko Mijić, glavni urednik Novog lista prisjetivši se olovnih, a tako lijepih vremena u kojima je novolistovska redakcija s Veljkom na čelu plovila stresnim, napornim, a opet tako lijepim danima, godinama… 




– Uostalom, kazao je Mijić, u novinarstvu vrijeme ne postoji. Cijeli je naš život jedan dugačak dan u kojem je najveća mora bjelina praznog papira. Petnaest godina je prošlo od kad si uredio svoj zadnji broj novine, onaj 2615. i ne postoji nitko tko bi nam to vrijeme provedeno s tobom mogao iščupati iz sjećanja. Veljko, nadam se da u tvojoj nebeskoj redakciji nema krize, da tebi ne kasne na kolegij kao što to čine meni, i da se još nitko nije drznuo zabraniti vam pušenje, našalio se na kraju Branko, pozvavši sve prisutne na »jednu cigaretu s Veljkom«.


O životu s Veljkom i praznini koja je nastala njegovim odlaskom nastavilo se razgovarati »pu Vlačine«, odnosno na prigodnom domjenku organiziranom u restoranu obitelji Valjan na Jezeru.


Poseban prilog o 15. obljetnici smrti Veljka Vičevića izlazi u tiskanom izdanju Novog lista u petak, 09. studenog, 2012.