RIJEKA Znate li koju je funkciju obnašala gradska ura u ne tako davnim vremenima, kada je riječko Korzo još uvijek bilo morska površina? Ili koja je poveznica riječkog Kosog tornja i kamenih iskopina unutar obližnje ljekarne? Koliko je koštala d’Anunnzijeva vladavina u Rijeci? Odgovore na ova i brojna druga, zanimljiva pitanja moglo se saznati u besplatno organiziranoj šetnji gradom uz vodiče koji su zainteresiranim građanima Rijeku, odnosno njen uži centar, predstavili iz sasvim druge perspektive – turističke.
Pod nazivom »Šetnja krajobrazima sjećanja« razgledavanje centra grada primarno je organizirano za polaznike Ljetne škole na Cresu »Transitional justice and memory politics«, no uz pomoć EPK 2020 i Odsjeka za kulturalne studije u Rijeci, uvid u dio riječkog programa besplatno je omogućen i zainteresiranim građanima. U prvom dijelu projekta, prof. dr. sc. Vjeran Pavlaković, profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci te jedan od voditelja ljetne škole, održao je predavanje na engleskom jeziku o temi »Kolektivno pamćenje i turizam u Rijeci i na Kvarneru« tijekom kojeg je predstavio sve češću pojavu »mračnog turizma« (eng. dark tourism), odnosno stvaranje turističkog potencijala unutar lokacija koje pripadaju poznatom, no mračnom dijelu ljudske povijesti. U tu skupinu, primjerice, pripadaju spomenici totalitarnih režima, ratni muzeji, logori, spomenici holokaustu, memorijalni centri i brojni drugi. Različiti tipovi te vrste turizma otvaraju brojna etička pitanja poput problema suočavanja i pomirenja s prošlošću, različitih strana priče koja se u konačnici prezentira, granica autentičnosti i vjerodostojnosti koju takvi prostori mogu posjedovati te granice između spomenika određene traume i unovčavanja te traume u turističke svrhe. S obzirom na turbulentnu povijest grada Rijeke koja, poput brojnih drugih gradova na sjecištima kultura i naroda, često biva mračnom, a imajući na umu sve veći porast broja turista koji posjećuju Rijeku, svakako valja propitati koncept turizma koji se prezentira u Rijeci. U tom je smislu prof. Pavlaković otvorio brojna pitanja koja bi Riječani, pred kojima se nalazi i velika 2020. godina, trebali raspraviti i iskoristiti na najbolji mogući način.
Nakon jednosatnog predavanja u prostorima Ex-Ivexa, Pavlaković je poveo učenike ljetne škole u jedan obilazak gradom, a bivši su polaznici škole, Domagoj Krpan i Emanuela Berić, poveli drugu turu, na hrvatskom jeziku. Od kamena koji utvrđuje granicu između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije, preko Turske kuće, gradske ure, područja Principija, Kosog tornja te brojnih drugih lokacija kojima svakog dana kročimo, a čije priče ne poznajemo, građani su dobili priliku upoznati određene dijelove grada posve netipične prošlosti te doživjeti da je turistički potencijal grada, premda na prvu ruku ne tako jasan kao na ostatku Jadrana, vrlo sadržajan i zanimljiv. Štoviše, šetnja krajobrazima sjećanja unutar sat i pol hoda gradskim ulicama (i jednim tunelom) tek je zagrebla u specifičnu povijest grada gdje svaka ulica ima svoju priču, i to na više jezika.
