Vojko Obersnel / Foto Ivica TOMIĆ
Bernardićevi statusi na društvenim mrežama sablažnjavali su javnost neko vrijeme, a onda se javnost navikla i to je, nažalost, postala slika predsjednika stranke. Ne može vođa oporbe premijera u Saboru pitati o gašenju neke Facebook stranice. Mislim, može, ali to onda odražava njegovu razinu razumijevanja problema u kojima se zemlja nalazi. S druge strane, Bernardića je relativno nedavno podržao Glavni odbor stranke, Predsjedništvo mu je također još uvijek većinski naklonjeno, bar mi se tako čini. A to onda meni govori da nije problem samo u Bernardiću
RIJEKA Gradonačelnik Vojko Obersnel odlučio je ne kandidirati se za novi mandat na čelu riječkoga SDP-a nakon osam godina, a borba koja je uslijedila za to mjesto na unutarstranačkim izborima pokazala je da u toj stranci postoje tenzije koje je teško zanamariti. U trenutku kada rejting SDP-u pada. Razgovarali smo s Vojkom Obersnelom o njegovih osam godina na čelu riječkog SDP-a i o onome što je isplivalo na površinu tijekom unutarstranačkih izbora.
Okončani su unutarstranački izbori u riječkom SDP-u. Kampanja je u pojedinim trenucima bila na rubu malog političkog rata. Kako vi to komentirate?
– Rekao bih da je najmanje »ratnih zbivanja« bilo na relaciji predsjedničkih protukandidata, a najviše na relaciji Rijeka – Zagreb, odnosno između onih koji Rijeku gledaju iz Zagreba i onih koji Rijeku žive u Rijeci. Mislim da su i Vuk Prica i Marko Filipović u svojem političkom predstavljanju bili konkretni, a u političkoj borbi korektni i dostojanstveni.
Kakvu budućnost riječki SDP ima na čelu s vašim zamjenikom gradonačelnika Markom Filipovićem? Konkretno, hoće li se išta promijeniti budući da se njega percipira kao vašu produženu ruku?
– Mislim da je uvredljivo za Marka nazivati ga mojom produženom rukom. Znam kakav je to osjećaj jer se i mene dugo smatralo Linićevom produženom rukom. Siguran sam da Marko zna misliti svojom glavom. Ja sam javno rekao da sam spreman pomoći novoj generaciji koja je došla, ali to ne znači da mislim upravljati idejama i mislima te generacije. Drago mi je što ne nastupaju rušenjem postojećeg, već razumiju benefite nadgradnje onoga što je u razvoju riječke socijaldemokracije dosad napravljeno.
Siguran sam da će se dolaskom Marka, ali i novih potpredsjednika, mnoge stvari i promijeniti. Oni su naprosto mlađa generacija, u određenom smislu – brža, možda komunikativnija, bliža mladima. Međusobno su u čestim kontaktima, a i najavljuju intenzivniju komunikaciju s članstvom i stranačkim tijelima, što smatram vrlo dobrim putem daljnjeg rada.
Vi ste se maknuli najprije s nacionalne političke razine, a sada se mičete i s lokalne, kada je riječ o prvim borbenim redovima SDP-a. Najavili ste i da vam je aktualni mandat gradonačelnika posljednji. Gdje sebe vidite kada je riječ o politici nakon 2021. godine, u ribolovu i umirovljeničkim vodama ili ćete se nastaviti baviti javnim poslom?
– Maknuo sam se s nacionalne političke razine kada sam shvatio, i na svojoj koži osjetio, da je važnije sam za sebe lobirati i dospjeti na nečiji šalabahter, nego ozbiljno i odgovorno raditi posao za koji si dobio povjerenje građana. To nije SDP koji sam s kolegama gradio od 90-ih i nisam bio spreman prihvatiti takav način političkog rada. Unatoč tome, nisam se maknuo s političke scene i vrlo često sam, i na stranačkim tijelima i javno, govorio o anomalijama u SDP-u. Nažalost, sadašnja situacija pokazuje koliko sam bio u pravu.
S druge strane, svjestan sam da nitko nije nezamjenjiv i da priliku treba pružiti novim ljudima i zato se nisam kandidirao za predsjednika gradske organizacije na ovim posljednjim unutarstranačkim izborima. Ali daleko od toga da ću se povući iz prvih borbenih redova SDP-a ili politike uopće. Uostalom, gradonačelnički mandat mi traje do 2021. i preda mnom je još puno posla. Jednako tako, i dalje sam jedan od potpredsjednika Odbora regija u Bruxellesu. Mislim da SDP-u mogu pomoći iskustvom i znanjem bez obzira na funkcije i zasad ne razmišljam o mirovini. Ako me stranka bude trebala, i dalje ću se baviti javnim poslom jer politika je javni posao. Vjerujem u mogućnost da socijaldemokracija ponudi programske odgovore na društvena zbivanja u Hrvatskoj, ali i šire, da ponudi ideju drugačije ekonomije, drugačije pozicije radništva, da ponudi alternativu ksenofobiji koja je zahvatila Europu, a time i Hrvatsku, po pitanju migrantskih tema, odnosno da snažno odgovori i suprotstavi se klerikalno-konzervativnim strujama koje jačaju i u Hrvatskoj, i u nekim drugim zemljama Europe.
Zbog čega je u SDP-u toliko nesnalaženja kada je riječ o nacionalnim politikama i kakvo je vaše mišljenje o svemu što se događa na Iblerovom trgu?
– Djelomično sam već spomenuo ishodište problema kada sam govorio o napredovanju u stranci koje nije utemeljeno na odgovornom obavljanju posla za koji netko ima povjerenje birača ili koje nije utemeljeno na znanju i određenoj izvrsnosti članova u pojedinim područjima. Kada su osobna lobiranja važnija od razumijevanja socijaldemokracije i od istinske posvećenosti toj ideji, onda se dogodi da stranku predstavljaju ljudi koji teško mogu planirati, predlagati ili donositi nacionalne socijaldemokratske politike. I ne samo to, još veći je problem što ne mogu utjeloviti poziciju otvorenog uključivog svjetonazora, jasno razlikovati moderna od nazadnih stremljenja, suprotstaviti se bez zadrške konzervativizmu i populizmu, o temama govoriti argumentirano i znalački, samopouzdano i jasno. Kao ilustraciju ovoga što govorim, podsjetit ću na čestitku koju je aktualni predsjednik SDP-a uputio Velimiru Bujancu u prigodi njegova vjenčanja. Takve stvari se ne rade. Bernardićevi statusi na društvenim mrežama sablažnjavali su javnost neko vrijeme, a onda se javnost navikla i to je, nažalost, postala slika predsjednika stranke. Ne može vođa oporbe premijera u Saboru pitati o gašenju neke Facebook stranice. Mislim, može, ali to onda odražava njegovu razinu razumijevanja problema u kojima se zemlja nalazi.
S druge strane, Bernardića je relativno nedavno podržao Glavni odbor stranke, Predsjedništvo mu je također još uvijek većinski naklonjeno, bar mi se tako čini. A to onda meni govori da nije problem samo u Bernardiću. Ideali i znanje, nekad su to bile vrijednosti u koje smo vjerovali baveći se političkim radom. Bilo bi dobro da se vratimo tim vrijednostima.
Cijeli razgovor u tiskanom izdanju Novog lista, u nedjelju, 24. lipnja 2018.