Rano učenje informatike tek je jedan od niza projekata koji se u toj školi provode desetljećima, baš kao i Unicefovi projekti prevencije nasilja, debatom, kao i građanski odgoj
RIJEKA Jedna od najstarijih, ako ne i najstarija riječka osnovnoškolska ustanova Osnovna škola Trsat ovog tjedna slavi dvjestoti rođendan, a učenici te škole obljetnicu stare trsatske dame proslavit će nizom događanja u okviru kojih će predstaviti sve ono što u školi rade. Trsatsku školu trenutno pohađa 210 učenika, a u povijesti riječkog školstva ostala je zapamćena kao prva škola u koju je uvedeno rano učenje informatike i to ne samo u Rijeci, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Program koji je i danas, nakon 20 godina provedbe, još uvijek jedinstven u Hrvatskoj, a u vrijeme kada je uveden, kaže ravnateljica Sonja Lefler, svega je 50 posto učenika imalo kućno računalo, dok danas svatko dijete ima pametni telefon.
– Ideja voditelja naše škole je osposobiti djecu za život, pružiti im vještine koje su im potrebne za život. U skladu s tom idejom prije 20 godina zaključili smo da bi bilo dobro usmjeriti djecu kako koristiti računalo. Danas surađujemo s Odjelom za informatiku Sveučilišta u Rijeci, a imali smo i projekt s Udrugom Bura znanja, kaže ravnateljica.
Rano učenje informatike tek je jedan od niza projekata koji se u toj školi provode desetljećima, jer odavno se provode Unicefovi projekti prevencije nasilja, davno se počelo s debatom, kao i građanskim odgojem, a sve je to prepoznato kao potreba. Ono na što je posebno ponosna trsatska škola i što ju također izdvaja revolucija je u školskoj kuhinji. Navodeći kako ju je dugo vremena mučio problem ne baš zdrave marende te podatak da se broj učenika koji je uzimao školsku marendu spustio na očajnih 25 posto Lefler kaže da se odlučila uhvatiti u koštac s tim problemom i danas u toj školi marendu prima čak 75 posto učenika i to ne bilo kakvu marendu, već onu zdravu.
Zdrave marende
– Neprekidno smo pokušavali podilaziti ukusu učenika i naručivali i ono što se ne smatra preporučljivim. Često sam razgovarala s kuharicom, razmišljale smo zajedno, prikupljale informacije o tuđim iskustvima, mijenjale ponudu, ali nikakav se pomak nije događao. Shvatila sam da mora doći do potpunog preokreta, koji će sigurno naići i na otpor i na kritiku. U trenutku kad mi se ideja oblikovala u cijelosti, krenula sam ciljano s učenicima razredne nastave.
Upravo dob učenika u razrednoj nastavi ključna je za usvajanje navika. Što se kasnije počne, šanse su sve slabije. Počeli smo provoditi učestaliju edukaciju o prehrani i uveli smo novu organizaciju dolaženja na marendu, kao i samoposlužnu marendu te novi meni koji uvijek ima minimalno dvije ponude. Jako je važno da sva djeca sjede za stolom dok jedu, a na taj način i učitelj ima dobar uvid u to koliko se pojelo.
Za stolom se razvija i školski bonton, a budući da se marenda uzima po sistemu samoposluge, moraju i pospremiti za sobom. Primjerice, kad je na meniju sendvič, učenici sami odabiru vrstu peciva ili kruha od njih nekoliko, salamu, sir, priloge, od napitaka biraju čaj, cedevitu, jogurt, kakao, a uvijek mogu uzeti svježe voće, nekih dana i suho voće i crnu čokoladu. Hrana je svježa, 50 posto toga priprema se u školskoj kuhinji, kao što su namazi od svježeg sira, namaz od tune, palenta, griz ili jaja, a pridržavamo se osnovne ideje da sve treba jesti, ali sve umjereno i pravilno raspoređeno.
Nema zabranjenih namirnica. Također, uključili smo i roditelje i za njih organizirali prezentaciju, koja je obuhvaćala predavanje o zdravoj prehrani i degustaciju školske marende. Ova revolucija u kuhinji nije išla glatko. Moralo se pristupiti timski i uključiti učiteljice razredne nastave u projekt, kasnije i sve ostale, a dvije učiteljice i kuharica svakodnevno su pratile i analizirale prednosti i nedostatke, te smo u hodu rješavali brojne probleme koje nismo očekivali. Dvije godine bili smo zapravo u eksperimentu, no uloženi se trud isplatio i već 10 godina imamo zdravu marendu, a kuhinja je uvijek otvorena i djeca mogu doći po voće ili neku drugu namirnicu ako su gladni, objašnjava ravnateljica.
Prva školska godina Schole Trivialis Tersacti, odnosno niže pučke škole na Trsatu bila je 1818./1819., a nastava se odvijala u prostoru franjevačkoga samostana, u današnjoj maloj redovničkoj blagovaonici, a 1864. godine izgradila se školska zgrada na sadašnjoj lokaciji. Za ono vrijeme bila je to moderna prizemnica s dvije prostrane učionice. Devet godina kasnije školu je posjetio hrvatski ban Ivan Mažuranić, te nakon svog posjeta izdao nalog kojim je na školskoj zgradi dograđen jedan kat. U oba svjetska rata škola je stradala, posebice 1945. godine kada su uslijed bombardiranja uništeni školski arhiv i sva relevantna dokumentacija.
Ipak, školska godina 1945./46. redovno je počela, a zgrada je uskoro u potpunosti osposobljena za rad. Porast stanovništva te intenzivna izgradnja u ovome dijelu grada, kao i Zakon o obaveznom osmogodišnjem školovanju nametnuli su potrebu za proširenjem i adaptacijom postojećeg školskog prostora te je novo krilo zgrade dograđeno 1964. godine, točno 100 godina nakon gradnje starog dijela, a četverogodišnja pučka postala je osmogodišnja škola. Od tada do danas škola se nalazi na istoj adresi, u Ulici Slavka Krautzeka, u staroj jezgri Trsata, čiji je sastavni dio.
Muzej u školi
Trsatska škola, dodaje, njeguje tradiciju koju odijeva u suvremeno ruho, a to se najbolje može vidjeti po projektima koje provodi. Sve će to biti prikazano 10. listopada kada će se organizirati prezentacija projekata kroz »Muzej u školi«, gdje će se moći razgledati proizvodi grupe poduzetnika koji razvijaju različite proizvode od ideje pa sve do njihovog plasmana na tržište. Tako će se školska zadruga predstaviti stolnu svjetiljku na daljinsko upravljanje koju su dizajnirali likovnjaci, a koja mjeri i postotak vlage u zraku, bit će predstavljene i stare igre, učenici će organizirati i kino dvoranu, a predstavit će se i interaktivna karta Trsata koju su izradili učenici.
Riječ je o karti s digitalnim sadržajima na tri strana jezika. Sve je to tek dio onoga što će posjetitelji moći vidjeti u osam školskih kabineta, dok će prvi dan obilježavanja 200 godina biti posvećen prisjećanju na Danijela Kokića koji je bio učitelj trsatske škole, organizirat će se i sportska natjecanja, a proslavu će zahljučiti glazbeno natjecanje »EU song« koje će se 1. listopada održati u HKD-u na Sušaku. Riječ je o pjevačkom natjecanju učenika te škole koje se održava već pet godina, a s kojim živi cijela škola.
