OŠ Podmurvice okupila cijeli svijet u istoj učionici

Tri dana u tjednu po tri školska sata klupe dijele učenici različitih uzrasta iz Srbije, Kosova Rumunjske, Kine, Bermuda, Njemačke i SAD-a. Svi od reda u Rijeku su se doselili tek prije godinu dana, nakon što su im roditelji ovdje došli poslom, a gotovo nitko od njih četrnaestero nije znao ni riječi hrvatskog jezika 

RIJEKA  Osnovnu školu Podmurvice od početka ove školske godine pohađa posebna skupina učenika čija je jedina zajednička točka učenje hrvatskog jezika.

Naime, svi od reda u Rijeku su se doselili tek prije godinu dana i to doslovce sa svih strana svijeta, a gotovo nitko od njih četrnaestero nije znao ni riječi hrvatskog jezika.

Međutim nakon višemjesečnog pohađanja programa »Integracija skupina u nepovoljnom položaju u redoviti obrazovni sustav« koji podrazumijeva provođenje dopunske nastave hrvatskog jezika za učenike-strance, odnosno djecu stranih državljana i tražitelja azila, i za koji je OŠ Podmurvice od Europske unije dobila 118.335 eura, većina tih učenika uspješno savladava jezičnu barijeru.

Ukupna vrijednost projekta je 140.842 eura, a uz EU, financiraju ga i Grad Rijeka te Primorsko-goranska županija kao partneri. 

Dupkom puni razredni odjeli u kakvima su do ove školske godine sjedili Etnik i Endrid nikakav su problem u usporedbi s dosadašnjim načinom školovanja Youweia Zhanga koji je sve do početka ove školske godine u kineskom gradu Wengcheng svakodnevno u školu kretao u 7 sati ujutro i kući se vraćao tek u 20.30 sati te je na počinak išao u 23 sata. Međutim, koliko se god njegovim novim hrvatskim kolegama pomisao na dvanaestsatnu nastavu činila strašnom, Youwei kaže da mu to ni najmanje nije bilo naporno, jer doslovce cjelodnevni boravak u školi u njegovom dosadašnjem životu bilo je nešto što se jednostavno podrazumijevalo. Ipak, kaže sadašnji odlazak na počinak u 21 sat više mu se sviđa. S obzirom da je latinicu naučio pisati tek ove školske godine, za njega se slobodno može reći da je imao najteži nastavak školovanja, ali Youwei je sve prepreke uspješno svladao. Njegova pak nastavnica napominje kako je Youwei jako marljiv i u šali kaže da je pokretni kalkulator, jer matematiku ima u malom prstu.    – Idem u šesti razred u Osnovnoj školi Centar i sviđa mi se ovdje. Došao sam u Rijeku jer su mi roditelji ovdje otvorili restoran i ništa mi nije preveliki problem, osim učenja povijesti i engleskog jezika koji mi je težak zbog latinice. Teško mi je čitati i pisati latinicu, a najviše mi se sviđa nogomet, kaže Youwei.    Dodajući kako je u novoj sredini stekao već puno prijatelja, Youwei otkriva da mu je želja jednog dana postati profesor matematike, ali i pisac.

Svakodnevni život

Riječ je o jedinstvenom programu u Hrvatskoj čiji cilj, kaže učiteljica Nataša Mesaroš Grgurić, nije samo pomoći učenicima da savladaju novi jezik već i stvoriti koleraciju među njihovim kulturama, jer tri dana u tjednu po tri školska sata klupe dijele učenici različitih uzrasta s Kosova, iz Srbije, Rumunjske, Kine, Bermuda, Njemačke i SAD-a (Chicaga).

    – Naš je zadatak da ih osposobimo za svakodnevni život, kako bi lakše pratili nastavu. Naš rad nije samo učenje jezika izvan redovne nastave. Vrlo često pišemo s njima zadaću, jer nisu razumjeli o čemu se radi na nastavi i ponekad im bude jako teško. Kada su došli, mnogi od njih nisu znali ni riječi hrvatskog ili je pak poznavanje jezika bilo minimalno, no s vremenom su počeli usvajati hrvatske riječi, kaže Mesaroš Grgurić. 

   Njena kolegica Ivana Smolčić Padjen ističe kako je škola na početku projekta provela inicijalni test među učenicima koji je pokazao da je njihovo poznavanje hrvatskog jezika najčešće na razini dvogodišnjeg ili trogodišnjeg djeteta. 

   – Nije ni nama lako raditi s njima, jer svi dolaze s drugačijih govornih područja, a pored toga ovaj program podrazumijeva samo u ovoj školskoj godini 220 sati hrvatskog jezika, dok naš sustav ima razrađen program za strance na bazi 70 nastavnih sati, ističe Smolčić Padjen. 

  Jezična barijera

Uz jezičnu barijeru, nedavni dolazak u novu sredinu i nastavak školovanja u potpuno nepoznatom sustavu, ono što je zajedničko svim polaznicima programa jest i da im je Rijeka postala novi dom iz razloga što su im roditelji ovdje dobili posao, a najčešće se radi o zapošljavanju očeva. Takva je priča u OŠ Podmurvice dovela i sedmogodišnju rumunjku Maru Racovitu koja redovnu nastavu pohađa u Osnovnoj školi Dolac, a u pratnji mame tri puta tjedno stiže na dodatnu nastavu u OŠ Podmurvice. 

– Jako mi se sviđa u Rijeci i ovdje mi je ljepše nego u Rumunjskoj jer imam puno prijatelja. Jezik mi je malo težak, ali svjedno volim hrvatski, ali i likovni, ritmiku i balet, kaže Mara.   

Za razliku od Mare koja je svoje školovanje započela u riječkoj školi, njeni kolege Etnik i Endrit Totaj s Kosova u OŠ Podmurvice stigli su isto početkom ove školske godine, ali kako bi nastavili započeto školovanje. Etnik u klupama četvrtog, a Endrit pak u klupama osmog razreda. Obojica u aposolutnom neznanju kada je u pitanju hrvatski jezik, u svega nekoliko mjeseci uspjeli su prevladati jezičnu barijeru i slažu se da im se riječka škola daleko više sviđa od one koju su do sada pohađali. Razloga je za to više, jer kako priča Endrit njihova je škola na Kosovu bila u prilično lošem stanju, a u svakom razredu sjedilo je 43 učenika. 

   – Postoje četiri razreda jednog uzrasta i u svakom je 43 učenika, dok to ovdje nije slučaj. Malo mi nedostaje Kosovo zbog prijatelja, ali dobro je ovdje. Brat, mama i ja došli smo u Rijeku zbog očevog posla, a kako nisam znao ništa hrvatski dosta mi je pomogao jedan prijatelj koji zna albanski, priča Endrit. 

Teže gradivo, ocjenjivanje brojkama, a ne slovima i predmeti koji se počinju učiti ranije nego u američkom sustavu obrazovanja ono s čim su se Jammie i Mia Edmonds suočili kada su stigli u OŠ Pećine iz Chicaga. No, kažu, dočekalo ih je i more koje obožavaju, krafne koje su puno bolje nego američke, a ono što im je bilo najčudnije dočekala ih je i mogućnost da mogu samostalno izlaziti van bez nadzora roditelja. Riječ je o prednosti koja je, kažu, u Americi nezamisliva. Jammie je učenik sedmog razreda, a njegova sestra petog i oboje se slažu da im je bilo prilično teško kada su prije dvije godine došli u Rijeku, jer nisu znali baš ni riječi hrvatskog jezika.    – Sada je bolje, ali još uvijek su mi teški povijest, zemljopis, kemija, fizika i geografija. Čudno mi je bilo i što se u Hrvatskoj fizika i kemija uče već u osnovnoj školi, a u Americi tek u srednjoj, objašnjava Jammie.    Iako Jammie kaže da mu se u Rijeci sviđa, ipak mu Chicago nedostaje i želi se vratiti, jer tamo je ostatak obitelji i prijatelji, a i zime su pune snijega. Njegova, pak, sestra kao najveće zamjerke u Hrvatskoj navodi neobilježavanje Halloweena na pravi način i pretanke palačinke, jer prava palačinka mora biti deblja i manja, a ne tanka i smotana.

Potreban program

Dodajući kako ga u Rijeci najviše oduševljava more, Endrit otkriva da ga uskoro očekuje srednja škola, a ono čime se želi posvetiti je informatika. More je jedna od najljepših stvari u Rijeci i prema mišljenju Vivien Schachtner koja je iz Njemačke stigla prije sedam mjeseci te kaže da je hrvatska škola teža od njemačke. 

   – Idem u sedmi razred OŠ Škurinje i na početku mi je bilo jako teško, jer nisam uopće znala hrvatski, ali sada je već lakše. Imam nove prijatelje, volim jako more i ribu, a i u Hrvatskoj ljetni odmor učenika traje duže nego u Njemačkoj. Gradivo je ovdje malo teže, ali snalazim se, priča Vivien. 

   Upravo zbog sve većeg broja stranaca koji u Hrvatskoj pronalaze zaposlenje i dovode svoje obitelji program koji provodi OŠ Podmurvice, kaže Mesaroš Grgurić, više je nego potreban, no njegovo će financiranje trajati svega 18 mjeseci, a nakon toga program se može nastaviti provoditi samo ukoliko resorno ministarstvo pruži financijsku podršku.

OŠ Podmurvice okupila cijeli svijet u istoj učionici

Svakodnevni život

&nbsp;&nbsp;Jezična barijera

Potreban program

Jezična barijera