Preuređenje

Novi život legendarnog bistroa: Bordel de la Grotta priča povijest Rijeke

Biljana Savić

Foto V. KARUZA

Foto V. KARUZA

Kod preuređenja lokala pronašli su nekadašnji cjenik najelitnijeg gradskog bordela. Civili su plaćali 35 lira, a cijena za vojnike nije istaknuta jer su vjerojatno imali popust



Neki ljudi, a možda i većina njih, vjerojatno nikad ne bi doznali zanimljive povijesne činjenice o njihovu gradu kad ne bi ušli u kafić, birc, kavanu, birtiju… kakogod. Tu se dozna i pokoja znanstvena činjenica, u ovom slučaju povijesna. Ukoliko ne idu u sveučilišnu biblioteku i ne čitaju Radmilu Matejčić i »Kako čitati grad« ili našega eminentnoga povjesničara Petra Strčića, teško da bi mnogi znali da je u Rijeci, primjerice u preuređenom bistrou Bordel de la Grotta, nekada bio bordel. I to najelitniji u Rijeci, koja ih je imala nekoliko.



Povijest, dakle, kaže da je, za vrijeme dok je Rijeka bila pod talijanskom okupacijom u prostorima današnje konobe La Grotta, djelovao najpoznatiji bordel u gradu. Za razliku od drugih, ovdje je dolazila bolja klijentela, uglavnom kapetani.


Novi štih




Postoji još jedna činjenica za koju možda Riječani ne znaju. La Grotta je kao konoba i kafić koji su obožavali učenici riječkih gimnazija 80-ih i 90-ih godina, otvorena još 1968. godine i bila je tada ako ne prvi, onda jedan od prvih privatnih obrta u tadašnjoj Jugoslaviji. Od samog početka Grottu je vodila obitelj Černogorac, a bila je zatvorena posljednje tri godine. Sada se Nereu Černogorcu pridružio poduzetnik iz Kostrene Hrvoje Bistrović, koji je vlasnik kostrenskog bistroa Karoca i koji je La Grotti dao novi štih, ali i sadržaj.



– U sudskom registru još uvijek se zovemo La Grotta, a ne Bordel la Grotta, ali koristit ćemo taj naziv jer mi je povijest zanimljiva i povijesti se ne smije sramiti – kaže nam Bistrović. Pripovijeda nam kako je vlasnik Grotte, a sad njegov poslovni partner Nereo Černogorac još davno, prilikom preuređenja lokala, pronašao nekadašnji cjenik koji je kao kuriozitet stavio na zid. Datum 25. rujna 1944. i danas stoji na cjeniku sada bistroa, a nekadašnje javne kuće La Grotta u starom gradu i velikim je slovima istaknuto da je riječ o javnoj kući (Casa di Meretricio). U turbulentnim ratnim godinama bordel se očito prilagodio situaciji, pa na cjeniku piše da je cijena za civile 35 lira, dok za vojnike nije određena, pa se može pretpostaviti da su imali popust.



Hrvoje Bistrović je osmislio i meni, iznimno pristupačan, ali i originalan – primjerice, maneštra u povećoj šalici za čaj. – Sve je po 15 kuna, i sasvim dovoljno za jedan obrok prije ručka, no ako netko uzme tri slijeda, koštat će ga 45 kuna i dobro će se najesti – kaže Bistrović. Dakako da sve ne ostaje na iću, piću, zanimljivoj i intrigantnoj povijesti i interijeru. Iako je i to jako puno. Bistrović je napravio i malu binu, i nastoji barem jedanput tjedno organizirati svirku uživo.


Besplatni prezervativ


Još u to vrijeme očigledno se pazilo na sigurnost klijenata, pa je na cjeniku i napomena da je u cijenu uključen i besplatni prezervativ. Černogorac je, uređujući lokal, pronašao i nekadašnju maskotu, crvenog vraga, koji i danas goste gleda sa zida. Prostor krase razne maske, predmeti i fotografije maškara, kroz čiju stalnu postavu gosti mogu doznati nešto više o povijesti ovoga kraja. Bordel je imao sobe na katu i izlaz na stražnju ulicu kako bi se očuvala diskrecija. Unutra su bili stalagmiti falusnog oblika na kojima su sjedile prostitutke i tako dočekivale mušterije. Za usluge se moralo kupiti posebno dizajnirane žetone s malim vragom, maskotom bordela.



Dobar glas daleko se čuje, pa je i Fashion.hr zapazio ovaj riječki lokal i objavio da je interijer ovoga bara eklektičan i s primjesom industrijskog stila. Ogoljeni kameni zidovi oko šanka nadopunjavaju se drvenim elementima i industrijskim žaruljama, a atraktivan dio je i kutak s visokim stolovima nalik na pravu špilju.



Bistrović je, kaže za sebe, u nekom smislu kontejnerski čovjek.


– Da nije kontejnera i odbačenih stvari, ne bi bilo ni ovoga lokala, ne bi izgledao ovako kako sad izgleda. Nađem vrata, recikliram ih, dam im novi štih. Volim odbačenim, mrtvim stvarima udahnuti život i sve se to lijepo uklopilo u obnovljenu La Grottu, kaže Hrvoje koji ju je praktički sam svojim rukama uredio.