Uspjeh riječkog prihvatilišta

Novi život: Trojica bivših riječkih beskućnika našla posao u – Njemačkoj

Mirjana Grce

Ilustracija S. Drechsler

Ilustracija S. Drechsler

Među štićenicima Prihvatilišta ima intelektualaca i bivših zatvorenika, svatko  s različitim iskustvom, ali svi žele izaći iz beskućništva i siromaštva. Većina i uspije, a taj uspjeh ovisi o njihovom zdravstvenom stanju, volji i mogućnostima



U osam i pol godina rada Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje pružilo je u svojim skromnim prostorima na Kozali – s kapacitetom od 12 kreveta – privremeni dom i podršku, kao i priliku za povratak u normalan život, već oko 500 beskućnika. Statistike govore da se oko 70 posto tih ljudi uspješno resocijaliziralo i vratilo u normalan život. Onima pak koji nisu radno sposobni, prihvatilište je pomoglo upućujući ih na liječenje ili u odgovarajuće ustanove, a s druge strane, nažalost, neki od tih ljudi ponovo su se vratili beskućništvu.


Od ovog tjedna novost u radu ovog prihvatilišta je da može primiti i dvije žene. Iako je tijekom dosadašnjih godina rada imalo tek nekoliko upita za smještaj žena, i dakako svima pomoglo, prihvatilište je sada – radom svojih korisnika – proširilo kapacitet za jednu sobicu i ovih dana i za taj smještaj dobilo licencu. Prisustvovali smo u tom povodu jednom redovitom jutarnjem sastanku stanara prihvatilišta, a najvažnije s toga sastanka je to da baš svi korisnici žive u nadi da će izaći iz sadašnje životne situacije i da se oko toga trude: svi su se, naime, žurili krenuti na posao koji su taj dan imali dogovoren.


Radna terapija


Iz različitih razloga ti su ljudi postali beskućnici – zbog razorenih obitelji, gubitka posla, posljedica rata, tranzicije, odrastanja u domovima za djecu…



Novi projekti preveniranja siromaštva


Angela Lovrić kaže da je FSR uvijek i na tragu preveniranja siromaštva. Zbog toga se natjecao na natječaju Ministarstva socijalne politike i mladih i dobio sredstva za dva nova projekta. Jedan je resocijalizacijski za korisnike prihvatilišta, a drugi materijalna, psihološka i duhovna pomoć siromašnim obiteljima. – Danas je teško preživjeti i mnogima koji su zaposleni, štoviše mnogi zaposleni su na rubu siromaštva. Pogotovo je tako obiteljima s više djece koje prihodima neznatno prelaze državnu crtu siromaštva. Posebno su potresni susreti s obiteljima čija djeca tijekom cijele osnovne škole nisu bila ni na jednom školskom izletu jer roditelji nisu imali novaca, a k tome su možda izložena porugi u razredu i među vršnjacima. Sve je to naša stvarnost, analizira Lovrić.Drugi projekt koji FSR pokreće sredstvima Ministarstva proširit će program resocijalizacije u prihvatilištu. – Predložili samo uslugu prijevoza starijih, bolesnih i nemoćnih osoba do socijalnih, zdravstvenih, kulturnih i drugih usluga, što bi s naša dva vozila činili korisnici prihvatilišta i – na tragu naše suradnje s Uredom za probaciju – također ljudi koji su osuđeni i kojima je kazna neki rad za javno dobro, poručuje Lovrić.


– Ovdje su ljudi različitih stupnjeva obrazovanja, od inženjera do onih koji nemaju nikakvu kvalifikaciju. Svi žele nešto raditi, i rade jer posla ima, a tko zbog zdravlja ili starosti ne može raditi, prodaje Ulične svjetiljke. Neki se »ubijaju« od posla samo da što prije stanu na svoje noge. Trojica su otišla u Njemačku – povukli su jedan drugoga, i tamo žive, rade i zadovoljni su; dvojica su zaposlena na Cresu u projektu Vuna nije otpad. Velik je raspon naše radne terapije, od rada na poziv građana ili poslova koje sami nađemo, do raznih radionica. Tako ovi ljudi nikada nisu prepušteni sami sebi. Ima među njima i intelektualaca koji su imali poduzeća koja su propala zato što im je država ostala dužna, pa su zbog države tu gdje jesu. Ima i ljudi koji su bili u zatvoru. Svatko je ovdje različit, s različitim iskustvom, ali svi žele izići iz beskućništva i siromaštva. Većina i uspije, a taj uspjeh ovisi o njihovom zdravstvenom stanju, volji i mogućnostima koje im se otvore, upućuje Neven Polegubić, voditelj radno-okupacijske terapije u prihvatilištu.


Rušimo  predrasude


Ruže sv. Franje je 2007. pokrenuo Franjevački svjetovni red (FSR) – Mjesno bratstvo Trsat, dakle franjevački svjetovnjaci, i od početka prihvatilište vodi i sve odluke o njegovom radu donosi sedmeročlano Vijeće Mjesnog bratstva kojemu je sada na čelu Angela Lovrić.


– Kao vjernici laici želimo živjeti franjevačku karizmu, a ona je briga za ljude na rubu društva. U prihvatilištu zato imamo kapelu koja je naša polazna točka. Svatko od ovih ljudi ima svoju priču, svatko je individua. Velik dio njih uspio se resocijalizirati, ali i kada se zaposle i iznajme sobu, ili dobiju sobu u nužnom smještaju Grada Rijeke, prihvatilište i dalje nastoji voditi brigu o njima. Nekima od njih je, naime, i dalje potrebna i psihološka i duhovna podrška, kao i materijalna pomoć. Nekima treba i prekvalifikacija, i pokušavamo im i u tom smislu iz donacija pomoći. Prihvatilište je član Hrvatske mreže za beskućnike i zahvaljujući mreži su se dvojica naših korisnika prekvalificirala, dobila certifikat za upravljanje motornim pilama, i danas mogu raditi. U tom kontekstu pozdravljamo otvaranje Centra za profesionalnu rehabilitaciju u Rijeci jer će to i mnogim našim korisnicima značiti mogućnost povratka na tržište rada – analizira Lovrić.Zbog ljudi na društvenim marginama, FRS je odavno pokrenuo časopis Ulične svjetiljke koji se prodaje u više gradova i koji je prvenstveno resocijalizacijski projekt. Isto tako, u vremenu rastućeg osiromašivanja franjevački svjetovnjaci su u Rijeci pokrenuli i socijalnu samoposlugu, pa se i taj projekt proširio u niz hrvatskih gradova. Kako zbog konkretne pomoći konkretnim ugroženim ljudima, Prihvatilište Ruže sv. Franje zaslužuje priznanje i zbog toga što je svojom lepezom rada problem beskućništva učinio društvu vidljivim, što je počelo rušiti predrasude i pokazalo da je i vrlo teške probleme moguće rješavati.