Ilustracija S. Drechsler
Među štićenicima Prihvatilišta ima intelektualaca i bivših zatvorenika, svatko s različitim iskustvom, ali svi žele izaći iz beskućništva i siromaštva. Većina i uspije, a taj uspjeh ovisi o njihovom zdravstvenom stanju, volji i mogućnostima
U osam i pol godina rada Prihvatilište za beskućnike Ruže sv. Franje pružilo je u svojim skromnim prostorima na Kozali – s kapacitetom od 12 kreveta – privremeni dom i podršku, kao i priliku za povratak u normalan život, već oko 500 beskućnika. Statistike govore da se oko 70 posto tih ljudi uspješno resocijaliziralo i vratilo u normalan život. Onima pak koji nisu radno sposobni, prihvatilište je pomoglo upućujući ih na liječenje ili u odgovarajuće ustanove, a s druge strane, nažalost, neki od tih ljudi ponovo su se vratili beskućništvu.
Od ovog tjedna novost u radu ovog prihvatilišta je da može primiti i dvije žene. Iako je tijekom dosadašnjih godina rada imalo tek nekoliko upita za smještaj žena, i dakako svima pomoglo, prihvatilište je sada – radom svojih korisnika – proširilo kapacitet za jednu sobicu i ovih dana i za taj smještaj dobilo licencu. Prisustvovali smo u tom povodu jednom redovitom jutarnjem sastanku stanara prihvatilišta, a najvažnije s toga sastanka je to da baš svi korisnici žive u nadi da će izaći iz sadašnje životne situacije i da se oko toga trude: svi su se, naime, žurili krenuti na posao koji su taj dan imali dogovoren.
Radna terapija
Iz različitih razloga ti su ljudi postali beskućnici – zbog razorenih obitelji, gubitka posla, posljedica rata, tranzicije, odrastanja u domovima za djecu…
Novi projekti preveniranja siromaštva
– Ovdje su ljudi različitih stupnjeva obrazovanja, od inženjera do onih koji nemaju nikakvu kvalifikaciju. Svi žele nešto raditi, i rade jer posla ima, a tko zbog zdravlja ili starosti ne može raditi, prodaje Ulične svjetiljke. Neki se »ubijaju« od posla samo da što prije stanu na svoje noge. Trojica su otišla u Njemačku – povukli su jedan drugoga, i tamo žive, rade i zadovoljni su; dvojica su zaposlena na Cresu u projektu Vuna nije otpad. Velik je raspon naše radne terapije, od rada na poziv građana ili poslova koje sami nađemo, do raznih radionica. Tako ovi ljudi nikada nisu prepušteni sami sebi. Ima među njima i intelektualaca koji su imali poduzeća koja su propala zato što im je država ostala dužna, pa su zbog države tu gdje jesu. Ima i ljudi koji su bili u zatvoru. Svatko je ovdje različit, s različitim iskustvom, ali svi žele izići iz beskućništva i siromaštva. Većina i uspije, a taj uspjeh ovisi o njihovom zdravstvenom stanju, volji i mogućnostima koje im se otvore, upućuje Neven Polegubić, voditelj radno-okupacijske terapije u prihvatilištu.
Rušimo predrasude
Ruže sv. Franje je 2007. pokrenuo Franjevački svjetovni red (FSR) – Mjesno bratstvo Trsat, dakle franjevački svjetovnjaci, i od početka prihvatilište vodi i sve odluke o njegovom radu donosi sedmeročlano Vijeće Mjesnog bratstva kojemu je sada na čelu Angela Lovrić.
