Krajem prošle i početkom siječnja ove godine, uređaj za obradu otpadnih voda bio je privremeno izvan funkcije / snimio M. GRACIN
Prema našim izvorima nakupljeno je bilo čak 30.000 kubika oborinskih voda, za što postoji bojazan da je kontaminirano. Značajne količine onečišćene kišnice su završile u kraškom podzemlju, a provedena ispitivanja pokazuju da se vode s Marišćine slijevaju na Kantridu
Značajne količine kišnice, koje su još od studenog prošle godine mjesecima stajale nakupljene u kaseti za odlaganje ostatka obrađenog otpada Centra za gospodarenje otpadom Marišćina, nepropisno su i neprikladno ispumpavane u obližnji upojni bunar, bez prethodne obrade, čime je ugrožena zaštita okoliša,što jasno pokazuje fotografska i videodokumentacija u posjedu Novog lista.
Prema izvorima Novog lista ondje je bilo nakupljeno čak 30.000 kubika oborinskih voda, za koju postoji bojazan da je tijekom nekoliko mjeseci, koliko je ondje stajala, u međuvremenu kontaminirana. Značajne količine onečišćene kišnice ispumpavanjem u upojni bunar, na koncu su tako završile u kraškom podzemlju, a provedena ispitivanja pokazuju da se vode s Marišćine slijevaju na područje riječke Kantride, doduše bez dodira s izvorištima pitke vode.
Upućeni u ovu situaciju stoga se boje mogućih utjecaja na okoliš i upozoravaju da je za tretiranje ove kišnice bilo potrebno koristiti uređaj za obradu otpadnih voda, instaliran u CGO Marišćina, u kojem će se ubuduće obrađivati otpad iz cijele Primorsko-goranske županije.
No, prema našim izvorima, mjeseci su prolazili, a da ovaj uređaj za to nije bio korišten, jer je radio samo »na minimumu«. Bivša uprava Ekoplusa, tvrtke koja upravlja centrom, po istim je izvorima, ignorirala upute izvođača radova, grčkog Helectora, o rješenju problema. Umjesto obrade na uređaju, izabrano je ovo priručno neadekvatno rješenje ispumpavanjem nakupljenih voda iz kasete uz pomoć generatora, u kraško podzemlje. Cijela operacija odvijala se i noću, a za dežurstva su znali biti zaduženi i ljudi koji nisu djelatnici Ekoplusa, govore naši izvori.
Na ukupnu cijenu koju će plaćati građani utječe i to što Ekoplus mora plaćati za zbrinjavanje glavnog proizvoda pogona na Marišćini, goriva iz otpada, zvanog RDF. Ekoplus ima potpisan ugovor s Holcimom, u čijoj bi se cementari Koromačno RDF trebao spaljivati, no za svaku tonu Holcimu moraju plaćati 30 eura. Centar na Marišćini, kad je u punom pogonu s kapacitetom od 100.000 tona obrade otpada, može proizvoditi 30.000 tona RDF-a godišnje pa je jasno da će za svoj proizvod, po sadašnjim uvjetima, još i plaćati 900.000 eura na godinu. Konačna cijena prebacit će se preko komunalaca na džepove građana. Čak i direktor Ekoplusa priznaje da im uvjeti ugovora ne idu u prilog, a istina je da tvrtka nema mogućnost ekonomski održivog plasmana goriva iz otpada, jer RDF nema dovoljno visoku kalorijsku vrijednost pa ga ni jedna cementara ili spalionica neće preuzimati čak ni besplatno.
Puno kiše
Na potencijalnu opasnost Novi list je upozoravao još početkom ožujka no u Ekoplusu su tad uvjeravali da problema nema i da će situacija za koji dan biti riješena na adekvatan način, iako je još samo dan-dva ranije u kaseti bila tolika količina mutne vode da je više podsjećala na bazen olimpijskih dimenzija.
– Krajem prošle i početkom siječnja ove godine, uređaj za obradu otpadnih voda bio je privremeno izvan funkcije. Tijekom tog perioda uslijed velikih količina oborina došlo je do nakupljanja vode na odlagališnoj plohi 1A.
Sredinom siječnja uređaj za obradu otpadnih voda krenuo je s radom te se odmah započelo i s tretmanom vode s odlagališta, uz dodatnu pomoć tvrtke Dezinsekcija d.o.o. Rijeka. Problem je gotovo u potpunosti otklonjen i navedena odlagališna ploha spremna je za prijem metanogene frakcije iz MBO postrojenja nakon obrade miješanog komunalnog otpada, naveo je početkom ožujka Josip Dedić, direktor Ekoplusa, tvrtke u vlasništvu Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, KD Čistoća i Općine Viškovo
Kvar na dizalici
Međutim, videosnimke i fotografije u posjedu Novog lista snimljene su krajem siječnja, dakle danima nakon što je prema direktoru Ekoplusa proradio uređaj za obradu otpadnih voda, a na njima je jasno vidljivo da su se vode iz kasete, ispod tadašnjeg sloja leda, i dalje ispumpavale u upojni bunar, uz pomoć generatora. Na opisani problem upozoreno je i Ministarstvo zaštite okoliša koje je tijekom ožujka poslalo vodopravnog inspektora da provede nadzor na lokaciji.
– U trenutku nadzora nije se obavljala djelatnost obrade otpada zbog kvara na tračnoj dizalici što je imalo za posljedicu pojavu vode, oko 2.000 kubičnih metara u kazeti za odlaganje otpada, koja nije otjecala na projektom predviđen način, već se putem fleksibilnog crijeva i pumpi prepumpavala u izgrađen bazen za prihvat procjednih voda koje se nakon pročišćavanja na uređaju za obradu otpadnih voda ispuštaju u teren dok se jedna manja količina koristi za ponovnu uporabu.
Trenutno se na uređaju dnevno obrađuje 200 do 250 kubičnih metara zaostale onečišćene oborinske vode iz kasete. Na dan 14. ožujka u kaseti je bilo oko 500 kubičnih metara otpadne vode koja se trebala obraditi u narednih dva do tri dana.
Tijekom inspekcijskog nadzora donijete su mjere koje se odnose na ispitivanje kvalitete ispuštenih otpadnih voda, kao i izradu pravilnika koji regulira rad i održavanje sustava odvodnje otpadnih voda na lokaciji ŽCGO Marišćina, nalaz je državne vodopravne inspekcije, nakon nadzora provedenog između 9. i 14. ožujka.
Povišene vrijednosti
Vodopravni inspektor utvrdio je da je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda tad bio u ispravnom stanju. No, kad je Ekoplus tijekom ožujka konačno i počeo koristiti uređaj za obradu otpadnih voda za pročišćavanje kišnice, to su učinili tek nakon što su mjesecima onečišćene oborinske vode ispumpavane u kraško podzemlje, bez ikakve prethodne obrade.
U nalazu vodopravne inspekcije stoji da je Ekoplus putem vlastitog laboratorija izvršio kontrolu zagađene oborinske vode u kaseti za odlaganje otpada te utvrdila povišeni KPK (kemijsku potrošnju kisika) u vrijednostima od 300 do 500 miligrama po litri, ovisno o oborinama, dok je procjedna voda s dijela deponija, gdje je započelo deponiranje iznosila KPK od oko 800 miligrama po litri.
Prema rješenju o okolišnoj dozvoli za Marišćinu i knjizi uvjeta okolišne dozvole, granična vrijednost industrijske emisije Centra u vode određena je na KPK 100 miligrama po litri i ne smije biti prekoračena. Navedeno također upućuje na to da se zagađena kišnica trebala obraditi na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda, a ne neadekvatno ispuštati u okoliš, kao što je to vidljivo na snimkama.
(Ne)rad uređaja za pročišćavanje otpadnih voda samo je manji dio problema i nedostataka s kojima se od veljače suočavaju u CGO Marišćina, kad je centar krenuo u puni rad, ili je, bolje rečeno, to trebao.
Ubrzo se pojavio kvar na dizalici u ulaznoj hali, zaduženoj za manipuliranje otpadom, koji se ondje iskrcava iz smetlarskih kamiona, pa je u prvih mjesec dana centar više bio zatvoren nego li što je obrađivao otpad. Budući da centar tjednima nije mogao obrađivati otpad, u ulaznoj hali bila je ostavljena pozamašna gomila od 1.200 tona nesortiranog smeća.
Brdo smeća počelo je kuhati pa je iz hrpe vidljivo izlazio magličasti metan. Nedostojna slika za novi centar, vrijedan 36 milijuna eura, od čega je EU sufinanciralo 70 posto. Ružan prizor pogotovo je bio uznemirujuć za tamošnje radnike, koji su se bojali za svoju sigurnost. Zbog loših uvjeta zaštite na radu odgovornima je s Marišćine poslano više anonimnih prijava, u kojema se upozoravalo da su radnici i oprema na Marišćini ugroženi zbog funkcionalnih nedostataka i neopremljenosti objekata adekvatnom zaštitnom opremom, te neobučenosti djelatnika. Iz uprave Ekoplusa pobijaju da imaju ikakav problem sa sigurnošću na radu.
Utvrđeni nedostaci
Dok centar nije radio, KD Čistoća i dalje je nastavila razvoziti riječko smeće na deponije diljem Hrvatske, na što je od 2015. godine potrošeno na milijune kuna, odnosno barem 30.000 kuna svakoga dana, a Marišćina je u rad ponovo krenula tek krajem ožujka.
Nedostaci utvrđeni pri tehničkom pregledu centra nisu mali, lista doseže gotovo 50 istipkanih stranica, a Helectoru već polako istječe rok od šest mjeseci, u kojem mora to riješiti.
Prema neslužbenim informacijama s tehničkog pregleda izvođač nije bio dokazao parametre tražene u natječajnoj dokumentaciji, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda tad nije bio u funkciji, niti je bio izgrađen prostor u pogonu MBO-a predviđen za servis i skladište rezervnih dijelova. Također nisu bili isporučeni alat i rezervni dijelovi za održavanje postrojenja, a javljali su se i problemi s ventilacijom prostora za prijem otpada i biološku obradu, što svakako ne ulijeva pretjeranu sigurnost.
Ekoplus zasad, zaprima otpad s područja Rijeke, riječkog prstena i Liburnije, a u budućnosti bi trebao biti centralno mjesto integriranog sustava u cijeloj županiji. Za tu svrhu grade se pretovarne stanice, gdje će lokalni komunalci ostavljati svoj otpad, nakon što odvoje sve ono što su u stanju učiniti. S pretovarnih stanica otpad se potom kamionima Ekoplusa prevozi do Marišćine.
Prva takva stanica koja je profunkcionirala, objavio je Ekoplus prije dva dana, jest ona u Novom Vinodolskom. Na pretovarnu stanicu na Duplji, uz novljanski otpad, stizat će otpad iz Crikvenice, Vinodolske općine i Senja i prevoziti se na Marišćinu. Ekoplus u narednim danima očekuje potpisivanje ugovora o obradi i zbrinjavaju komunalnog otpada s novljanskim KD-om Ivanj. Sličan takav ugovor već je potpisan s riječkim KD-om Čistoća.
Obrada i zbrinjavanje komunalnog otpada s područja Rijeke i osam jedinica lokalne samouprave u »prstenu« Čistoću će stajati 470 kuna po toni, bez PDV-a. Shodno tome, negdje nakon lokalnih izbora, kućanstva mogu očekivati »čestitku« u vidu povećane cijene usluge zbrinjavanja otpada, koja, prema očekivanjima, neće iznositi manje od stotinu eura godišnje.
