Riječko područje se nalazi na većem rasjedu, a preko njega ide i cijeli niz manjih, kaže Ivica Sović, dodavši, niz manjih potresa ne mora biti najava razornog potresa
Slično razmišljanje za Novi je list već svojedobno pojasnio i dr. sc. Bruno Tomljenović, pročelnik Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo na Geološko-naftno-rudarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, objasnivši da su glavni generator potresa kretanja tektonskih ploča, prilikom kojih se ploče sučeljavaju i imaju interakcije, čime se u jednoj zoni koncentriraju naprezanja. To se događa kroz jedno duže vrijeme i onda kad se ta energija naglo oslobodi, ponovno to nije u jednom navratu, zbog čega često doživljavamo da se potresi događaju periodički. Tomljenović je pri tome podsjetio na seriju mini potresa kod otoka Jabuke 2003. godine kojih se između ožujka i studenog te godine dogodilo preko tisuću, bez da je uslijedi neki razorni potres.
– Karte će javnosti biti predstavljene unutar sljedećih mjesec dana. Za razliku od onih zastarjelih koje su do sad bile na snazi, radi se o kartama koje seizmički rizik iskazuju akceleracijom tla, a ne intenzitetom. Naime, intenzitet je mjera koja kaže kakvi će biti učinci potresa, no koja se ne može izračunati. Akceleracija tla, s druge strane, je ubrzanje tla koje uzrokuje potres, a prema zakonima fizike, potresna sila je tim veća što je akceleracija veća, pojasnio je ukratko Herak dodajući da su nove karte rađene i na temelju modernih podataka i metoda, te su usporedive sa kartama europskih zemalja, odnosno usklađene su sa skupom propisa koje je izdala EU pod imenom Eurocod 8. Prema ovim novim kartama trebale bi se sada usklađivati i procjene ugroženosti stanovništva i slični aktualni dokumenti koji su, međutim, temeljeni na zastarjelim podacima, a jedan od idućih koraka bila bi i izrada još preciznijih karata za pojedine gradove i općine, što pak ovisi o lokalnim samoupravama, tvrdi Herak.
Prema povijesnim zapisima prvi razorniji potres na ovom području dogodio 1323. godine u zoni obale Vinodolskog kanala i Vinodolske doline. Između 1750. godine i 1754. godine Rijeku je pogodila cijela serija potresa s epicentrom u samom gradu. Potresi su se događali gotovo svakodnevno i imali su intenzitet do VII stupnja MCS ljestvice, pa je veći dio stanovništva u par navrata čak i napuštao svoje domove. Navedena serija potresa završila je 1754. godine i od tad počinje pojačana seizmička aktivnost na Kvarneru. Serija potresa zabilježena je i 1870. godine u Klani, pri čemu je najjači potres bio magnitude 5,4 do 5,8 po Richteru, odnosno imao VIII stupanj po MCS ljestvici. Do sada najjači instrumentima zabilježen potres u PGŽ-u, magnitude 5,8 bio je 1916. u zoni Bribir-Grižane, a nešto slabiji – s magnitudom od 4,7 također razorne jačine – zabilježen je 1920. u Senju. Na otoku Krku, između Omišlja i Dobrinja potres magnitude 4,9 dogodio se 1939. , a nakon toga na ovom je područje prvi jači potres magnitude 4,0 zabilježen 2003. u Viškovu. Godinu dana kasnije, potres magnitude 4,5 i intenziteta VI stupnja pogodio je Fužine.