Do jedne od najvećih investicija u povijesti turizma na teritoriju koji »pokriva« grad Rijeka došlo je – slučajno. Kao što nam to povijest priča, tada mlađahni Jaroslav Trešnák, danas uspješni biznismen iz čeških Teplica, vlasnik investicijskog fonda JTH, došao je na ljetovanje u Hrvatsku. Put ga je doveo do Preluka, no želja za ljetovanjem bila mu je obrnuto proporcionalna – dubini džepa.

Mučno je nakon noći bez krova, makar i platnenog, nad glavom preživljavao jutro kad je na njega, polako se krećući prema svoj baraci, ribarskom spremištu koje se u nizu sličnih nalazi točno na prelučkom prevoju, naleti Borjan Brnčić, Kastavcima poznati pa i omiljeni – postolar.

Snuždeni, umorni ili kako se to običava reći »prebijeni« od mučne noći Trešnák nije izgledao ni najmanje dobro. Nakon kraćeg razgovora, Brnčić mu je ponudio da se skloni u njegovu baraku i da zahvaljujući kakvom-takvom smještaju osjeti čari ljeta na Jadranu. Naravno, bez ikakve naknade. Mladi je Čeh bio doslovno šokiran takvom gostoljubivošću domaćina, o kojima se inače u Češkoj razmišlja kao o poprilično agresivnim ljudima koji njegove sunarodnjake nužno, na Jadranu i ne dočekuju uvijek dobronamjerno.

A Trešnák je čari Jadrana koje mu je Brnčić omogućio, itekako osjetio. Dane je provodio na potezu od Bivija do Opatije, a oni su mu se kao idealna jadranska destinacija, zauvjek urezali ne samo u sjećanje nego direktno u emocije.

Češka baršunasta revolucija, ulazak u kapitalizam te radišne zemlje pokazali su da je Trešnák gospodarstvenik velikog potencijala. Osim na području svojih Teplica, jako je mnogo gradio i u ostalim češkim gradovima, pa je došao red da se proširi i izvan čeških granica. Došao je tako dan u kojem se trebao javiti svom kastavskom dobrotvoru Brnčiću. Kad ga je Borjan ugledao, nemalo se iznenadio. Ali i razveselio kad je čuo priču o Trešnákovom uspjehu. Muk je pak nastao kad mu je Trešnák ponudio da u Hrvatskoj osnuje ogranak fonda JTH, da postane njegov direktor.

Jaroslav je bio neumoljiv 

– Ma što ti je Jaroslave moj. Ja postolar, s ne previše škole pa da budem direktor firme, investicijskog fonda, ma molim te budi pametan, zborio je Brnčić. No Jaroslav je bio neumoljiv.

– Za struku i stručnjake ne brini, meni je važno da direktor bude čestit čovjek, poštenjačina poput tebe, što si dokazao onog ljeta kad si me primio u svoju baraku, poentirao je Trešnák.

Foto Damir Škomrlj

Brnčić je pristao, krenula je priča koja je za sada, uz neke manje projekte, kulminirala investicijom pokrenutom u travnju, svečanim i simboličkim polaganjem temeljnog kamena za izgradnju luksuznog hotelskog resorta Costabella Luxury Resort & Spa. Investicija je vrijedna skoro 60 milijuna eura, ili precizno 418 milijuna kuna. Kako se predviđa taj sklop objekata visoke kategorije s pripadajućim vanjskim sadržajima, trajno će zapošljavati najmanje 200 radnika i imati ukupno 516 ležajeva. Predviđeno je da izgradnja bude dovršena, odnosno objekt otvoren do ljeta 2020.

Ono što nam je godinama predstavljano kao nemoguće, jer Kostabela je u vremenima nakon 1945. bila ili sklop skrivenih vila za političke moćnike, ili pak pokušaj stvaranja rekreacijskog centra, u kojem se kao najvrjedniji dio isticala korektno osmišljena plaža za invalide. Stvari se ne mijenjaju značajnije ni nakon demokratskih promjena. Naprosto, Riječanima se permanentno nametalo mišljenje kako su njihov grad i njegova obala tek drugorazredni siročići u odnosu na opatijsku raskoš. A kad ti netko takve stvari »utuvi u glavu«, jednostavno nisi u mogućnosti gledati – otvorenih očiju. Tih problema dakako nije imao Trešnák. I bio je potpuno u pravu: što je naime loše u lokaciji koja se nalazi tek koji kilometar od Opatije, s iznimnim pogledom na taj grad i ljepote Kvarnera.

Na zapadnoj strani – ništa 

Zahvaljujući dakle češkoj jadranofiliji Rijeka konačno postaje – grad na moru. Postoji dakako, renovirani, hotel Jadran na Pećinama, no na zapadnoj se strani godinama ništa nije mijenjalo. Pa i kad je Damir Mišković izložio svoje planove za revaloriziranje Kantride, pojavili su se otpori – ha, vidi tog Miškovića, on bi dograbio naš vrijedni komad obale za svoje hotele i restorane! Nastao je problem, pitanje »preizgrađenosti«, ali se u svim tim polemikama baš nitko nije pitao zbog čega nama samima, ljudima koji su tu oduvijek, a mislimo pritom dakako prvenstveno na one koji imaju političku moć poticanja promjena, na one koji naprosto imaju moć odlučivanja, nije desetljećima palo na pamet oplemeniti taj prostor, obogatiti ga – a zašto ne upravo onim objektima koji predlažu planovi Damira Miškovića i arhitekta Siniše Zdjelara.

Zbog čega svo to vrijeme nije bilo ambicije povezati u skladnu, hotelsko-ugostiteljsku, turističku liniju potez Kantrida – Bivio – Kostabela – Preluk? Pa se na taj način elegantno spojiti na opatijsku obalu koju otvara vrhunski boutique hotel »Navis«? Čemu ta toliko brutalna razdjelnica na granici gradova Opatija i Rijeka koja nalikuje na nekadašnji dodir »istočnog« i »zapadnog« bloka? Naprosto, Trešnák je uložio golem novac, sličan investiciji u bazenski kompleks Kantrida te tako nadamo se pokrenuo val investicija.

A najprije bi od svega mogli profitirati radnici GP Krka koji su na taj način otvorili novo gradilište. Kako je poznato zbog niza problema na hrvatskom građevinskom području, GP Krk je zahvaljujući ugledu i kvaliteti svoj spas pronašao na slovenskom tržištu. Sada, zahvaljujući i predugovorima koje imaju s češkim investitorom, postoje velike šanse da se nemali dio prometa ostvaruje i na matičnom teritoriju.

A ta investicija već sada znači puno, a značit će i još daleko više te polučiti nevjerojatni porast cijena zemljišta na tom dijelu Rijeke. U ovom se trenutku nudi iznimno mali broj terena, a cijena im zna biti i vrtoglavih 3 tisuće kuna po četvornom metru. Primjerice za nešto veći teren od onog što propisuju minimalni uvjeti za ishodovanje građevinskih dozvola traži se ni manje ni više nego – 4,5 milijuna kuna! Kad je pak riječ o kućama, veličine 250 »kvadrata«, dakle dvokatnica sasvim klasičnih dimenzija cifre su zastrašujuće – skoro 9 milijuna kuna.

Naprosto je dakle i nevjerojatno s koliko indolencije prilazimo svom vlasništvu, štoviše njegovim najraskošnijim dijelovima. Rijeka naprosto, osim u zoni Korza ili Pećina, skoro da nema izgrađen sustav vrijednosti dijelova pojedinih kvartova. Sve kao da je dio nekog sličnog vrijednosnog sustava. A nije, kako djelima, a ne riječima, kaže Trešnák. I zato njemu hvala. Konačno nam je otvorio oči tako da je uzlet područja koje počinje ispod vile Joška Eterovića, hrabro implementirane nedaleko od samog ulaza u »3. maj« – što je takođe u našoj svijesti zona industrije pa stoga »nepoželjna za stanovanje«, a završava dakako na Preluku, na granici koja dijeli gradove Rijeku i Opatiju – nezaustavljiv. Zahvaljujući Trešnáku počela je riječka obalna revolucija koja će u konačnici, tamo negdje 2025., biti satkana od novog kompleksa stadiona Kantrida, već postojećeg bazenskog kompleksa, pa resorta Costabella, uređenih šetnica i konačno transformiranog Preluka.

Škunca: Projekt rekonstrukcije šetnice za sada je ostao nepromijenjen

A uz uređenje plaža, što su jednostavni radovi kod kojih, kako odmiče vrijeme, evidentno nema nikakvih »naopakih« namjera, dolazimo i do željene dužobalne šetnice. Do željenog riječkog lungomara. E, tu su već problemi izraženji, frontovi otvoreniji. Tu name nastaju prijepori u koje ulaze građani, struka pa sve do antifašističkih veterana iz II. svjetskog rata. Iako je prema navodim a iz Grada sve transparentno obavljeno i objavljeno, prigovori i sumnje su brojni i svakodnevno dopiru do medija. Dakle kakva će nam biti budućnost na poziciji koja će povezivati hotelski kompleks čija je izgradnja upravo počela i Preluka, odnosno postavlja se pitanje o sudbini bunkera i tunela koji se nalaze pri kraju te trase. Kako je poznato njima se sprema rušenje ako bi se na ta način izazvali nemali troškovi, nepotrebni kako misli do javnost i struke, a došlo bi do uništenja bunkera, što je već mogući napad na relikvije iz vremena kad je fašizam ovim područjima nanosio mnogo zla. A ta pojašnjenja ne može dati nitko drugi do veteran građevinskih bitaka u Rijeci, Srđan Škunca, dugogodišnji pročelnik Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem.

– Projekt rekonstrukcije šetnice za sada je ostao nepromijenjen. Žalba koju su na građevinsku dozvolu uložili stanari iz zgrade na adresi Opatijska 51 odbačena je polovicom ožujka kao neosnovana. Šetnica će se realizirati tako da bude prilagođena svim kategorijama korisnika, uključujući osobe s invaliditetom što sada nije slučaj. Također, bit će izgrađena unutar granica pomorskog dobra odnosno na zemljištu koje nije u privatnom vlasništvu već je javne namjene.

Pa toliko spominjani bunker i tunel. Treba reći i da bunker i tunel koji se nalaze na javnom zemljištu i unutar granica pomorskog dobra ne mogu biti dio okućnice privatne zgrade. Dakle, sada je pomorsko dobro uzurpirano, a ono mora biti dostupno svima i o tome ovisi konačno rješenje projekta. Ističem, sve može biti predmet novih razgovora tko da ćemo još jednom analizirati postoje li tehničke mogućnosti za realizaciju projekta na pomorskom dobru bez uklanjanja navedenih objekata, da se dakle ne dira ni tunel ni bunker, naglasio je Škunca.

Istaknuli smo dakle i političke prijepore na tu temu. Što su na sve rekli antifašisti?

– Grad Rijeka tražio je i službeno očitovanje predstavnika antifašističkih boraca i antifašista Primorsko-goranske županije po navedenom pitanju koji u svojem odgovoru ne smatraju spornim usvojeno projektno rješenje te ističu da su zadovoljni i ponosni stanjem spomenika NOB-u u našem Gradu, istaknuo je Škunca te dodao:

– Mislim da se silnom brigom iskrsnulom po pitanju bunkera i tunela prikriva želja sadašnjih korisnika pomorskog dobra koji su javno dobro pretvorili u privatno bez ikakve zakonske osnove, dodao je pročelnik Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem.

Foto S. Ježina

Inače, kapitalni projekt Grada Rijeke Obalna šetnica s plažama – zapad za cilj ima povezati plaže te postojeće i planirane sportske, rekreativne i turističke sadržaje zapadnog dijela grada, u dužini od ukupno gotovo 6 kilometara.

– Zbog svoje dužine, stupnja pristupačnosti kao i uređenosti, taj je projekt podijeljen na nekoliko dionica odnosno obuhvata unutar dionica. Za uređenje poteza od plaže Bivio do Preluka izrađena je kompletna projektna dokumentacija te ishođene građevinska dozvola za dionicu A (Kostabela – Preluk) i lokacijska dozvola za dionicu B (Bivio – Kostabela). Izrađena projektna dokumentacija za dionice A i B ukupno je vrijedna 784.216 kuna, a sufinancirana je sredstvima Ministarstva turizma s iznosom od 300 tisuća kuna i Primorsko-goranske županije s iznosom od 213 tisuća kuna. jer se Grad Rijeka se s projektom Obalna šetnica s plažama – zapad, za sufinanciranje izrade projektne dokumentacije za dionice A i B iz tog projekta, javio na natječaje koje su oni i objavili. S obzirom da se radi o opsežnom zahvatu, prema projektantskoj procjeni vrijednom 45,067.186 kuna, i to bez PDV-a, on će se zasigurno realizirati u fazama, osim ukoliko se u međuvremenu ne otvori natječaj za korištenje sredstava iz EU fondova, namijenjen takvim projektima. Početak realizacije prve faze planiran je za 2018, ističe Škunca.

I za kraj, a inicirano je između ostalog i aktualnim predizbornim skupovima, pitanje o sudbini samog Preluka, odnosno o mogućnosti da se i tamo konačno dogodi investicija nalik zabilježenoj na području Costabelle. Dakako, ne po pitanju postojanja investitora, nego pripremljenosti planske dokumentacije da bi do investicije uopće i moglo doći.

– Nemoguće je uspoređivati Kostabelu i Preluk iz razloga što je na Kostabeli Grad bio vlasnik zemljišta i mogao s njime slobodno raspolagati. Na Preluci Grad nije vlasnik zemljišta. Generalnim urbanističkim planom je definirana turistička namjena cijelog područja, a detaljniji plan uređenja ovisit će o potrebama i željama investitora. I da pojasnim – generalnim urbanističkim planom na Preluci je moguće graditi hotel do 400 kreveta, kongresni centar sa 2000 mjesta, višenamjensku dvoranu, wellnes centar, tenis terene i druga sportska igrališta, uključivo otvoreni bazen, i marinu s 80 do 120 vezova, završio je Škunca.

Traži se dakle investitor. A…. ima li možda Trešnák još kojeg poduzetnog i materijalno jakog poduzetnika u Češkoj? Sve se čini – ostane li na nama, maksimum Preluka i dalje će ostati samo »buvljak«.

Vitas: Čemu insinuiranje o ilegalnosti radova

A u samom zametku transformacije »neželjene obale« u privlačni dio Kvarnera, su i radovi na obalnom području Kantride – nastavno na lučicu 3. maja sve do beach bara Morski prasac, kao i na području Costabelle, na površini od oko tri tisuće četvornih metara, k.č. 1648/1 KO Zamet gdje se značajno povećavaju betonirane površine, a glas koji je dopro do nas izrazio je i sumnju i u posjedovanje dozvola za preoblikovanje obale, odnosno njezino pretvaranje u šetnicu.

Kad se dakle vidi da su pokrenuti radovi na morskoj obali, dio se veseli novim sadržajima, ali nemalo je i onih zakletih protivnika promjena kojima je beton vjerojatno najomraženiji građevni materijal. Što o svemu kaže Željko Vitas, ravnatelj Direkcije zajedničke komunalne djelatnosti pri Odjelu za komunalni sustav Grada Rijeke?

– Vezano za uređenje plaža, temeljem Plana održavanja pomorskog dobra, u tijeku su radovi redovnog održavanja, uređenja postojećeg sunčališta na plaži Bivio i izvođenje radova na uređenju staze do šljunčane plažice na istočnom dijelu plaže Igralište. Dio je to radova koji se moraju obaviti do ovogodišnje sezone kupanja 2017. Što se tiče Bivija, njezino redovno održavanje odvijaju se na postojećem betonskom dijelu plaže, a planiraju se također završiti do sezone kupanja. Ovaj dio plaže imao je dotrajalo sunčalište, urušeno djelovanjem valova, te se ranijih godina djelomično obnavljalo radi zaravnanja plohe i omogućavanja korištenja kupačima, ističe Vitas.

Dio građana su posebno zasmetali radovi na stijeni koja se dodiruje s plažnim prostorom.

– Na ovom dijelu obale, nastavlja Vitas, ponad plaže nastajali su i odroni sa stjenskog pokosa pa su krajem 2016., u sklopu održavanja plaža, izvedeni radovi na njegovoj zaštiti čime su stečeni uvjeti za daljnje uređenje oštećene betonske plohe plaže Bivio te je izvedena obnova betonskog sunčališnog platoa. Izvedeni su pristupi moru gdje je obala nepristupačna, a do sezone kupanja planiraju se postaviti nove penjalice. Pored ovog uređenja, na istoj plaži šljunčani dio dohranit će se šljunkom, a na istoj plaži će se uz postojeći postaviti i dodatni sanitarni čvor sa muškom i ženskom jedinicom, te spremnikom otpadne vode, naglašava Vitas.

Radovi redovnog održavanja na uređenju staze do šljunčane plažice istočno od plaže Igralište planiraju se završiti do sezone kupanja. Radovima se ostvaruje pristupačnost šljunčanoj plažici na istoku plaže Igralište, a ta je plaža još 2012. povezana obalnom stazom s plažom Brgudi, odnosno do sportske lučice 3. maj). Na toj plažici postavit će se i nove penjalice za ulaz u more.

A sad dozvole. Ploča natpisima tko što i zbog čega radi – nema.

– Za ovakav zahvat nisu potrebne posebne dozvole jer se radi o jednostavnim građevinama i održavanju. Isto tako, Grad Rijeka nikada ne ulazi u realizaciju bilo kakvih projekata bez potrebnih dozvola i odobrenja te poštuje zakone, pravilnike i sve ostale regulatorne akte. Stoga ne razumijemo čemu insinuiranje ilegalnosti navedenih postupaka, zaključi je Vitas.