Foto S. Ravlić
Vlak se ugodno gega. Ide 50 kilometara na sat, u usjecima 40, no ide. Nema semafora, nema kolona, nema rotora, ulja na cesti, niti puževa niti huligana za volanom. Možda netko uđe u Matuljima? Ma kakvi. I tako do Jurdana
RIJEKA Ideja da autobusi Autotroleja dobiju vlakove kao pojačanje u riječkom gradskom i prigradskom javnom prijevozu zasad ostaje samo dobra i zanimljiva ideja. Vlakovi koji su krenuli početkom rujna zasad su prazni. Riječani i stanovnici susjednih mjesta nisu prihvatili, a vjerojatni niti znaju za (pri)gradski vlak koji svakodnevno povezuje Rijeku s Jurdanima na zapadnoj strani i Fužinama na istoku.
S prvim danom rujna osvanula je zajednička mjesečna karta Hrvatskih željenica i Autotroleja koja otvara vrata vlaka u zoni od Šapjana do Fužina i autobusa riječkog gradskog prijevoznika. Uvođenjem vlakova u gradski prijevoz željelo se, kao i svugdje u svijetu, smanjiti prometne gužve na cestama, a time i zagađenje. Hrvatske željeznice – putnički prijevoz uvele su osam dodatnih vlakova na relaciji Rijeka – Jurdani – Rijeka. U projekt ulaze i četiri međunarodna vlaka, koji su uz kolodvor Šapjane i Opatija – Matulji, dobili i stalnu postaju u Jurdanima. Tako na relaciji Rijeka – Jurdani – Rijeka vozi 12 vlakova, a isto toliko na relaciji Rijeka – Fužine – Rijeka. Uvođenjem zajedničkih mjesečnih karata putnicima je omogućena kupnja karata koje su jeftinije za oko 40 posto od dosadašnjih, kada su putnici odvojeno kupovali kartu za vlak i kartu za autobus. Kaže riječki gradonačelnik Vojko Obersnel da se integrirani prijevoz planira od 2002. godine.
Rezervacije, stajanja – prošla vremena
Kako je vlak uhvatio korijene pokušali smo se uvjeriti i sami, krenuvši na vožnju s riječkog kolodvora u 7,40 prema Permanima. Nažalost, ispada da je vlak bio najispunjeniji prvog dana, na probnoj vožnji. Kad su na put krenuli inicijatori ideje. Iz Hrvatskih željeznica i Grada Rijeke. Gleda nas kondukter, čini se, s čuđenjem. Netko se ukrcava. U vlaku se osjećam kao car. Ma što kao austrijski car koji je dovukao prugu preko Slovenije prema Rijeci. Njemu je smetala pratnja. Ja sam se vozio sam. Cijeli vlak je bio moj. No, hoće li propasti priča o gradskom vlaku?
Nisam očekivao da će se netko ukrcati na Krnjevu. Vlak se ugodno gega. Ide 50 kilometara na sat, u usjecima 40, no ide. Nema semafora, nema kolona, nema rotora, ulja na cesti, niti puževa niti huligana za volanom. Nije baš kao u poduzemnoj u Londonu, da bi čitao knjigu, no malo surfanja po mobitelu, malo pogleda na zapuštenu Inu na Mlaki, malo zabrinutog pogleda na »3. maj«. Možda netko uđe u Matuljima? Ma kakvi. I tako do Jurdana. Nije vlak u snijegu, ali je vlak u mrazu. Bit će više ljudi kad zahladi i padne snijeg, tješe me željezničari.
Desetak minuta za protegnuti noge i natrag za Rijeku. Sjetim se studentskih dana i krcatih vlakova. Čim bih se iskrcao u Rijeci, letio sam na blagajnu da bi za nedjelju poslijepodne uzeo rezervaciju za Zagreb. Znalo se i stajati do Zagreba. Prošla vremena. Strojovođa Esad sjeća se prošlih vremena. Sjeća se tri puna vlaka iz Ilirske Bistrice, Jurdana, Permana… Zajedno se sjećamo kolona radnika koji su se iskrcavali na postaji Krnjevo, kod metalne škole, i nastavljali prema radnim mjestima u Ini, 3. maju i Torpedu. Stotine i stotine radnika.
Neće narod u Rijeci u vlak, najradije bi parkirali na Korzu, kad krenu na utakmicu na Rujevicu nekako bi im se najviše svidjelo da parkiraju uz Bišćanovu klupu. A što bi falilo ući na Krnjevu u vlak i izaći na kolodvoru, praktično u centru Rijeke. Nema kolona, nema plaćanja parkiranja. Možda svane nekome kad osvane novi vozni red početkom prosinca. Možda i nema kome svanuti. Tko još više radi u centru grada osim nabujale administracije? Radnici su nestali, otišli na Viškovo, na Kukuljanovo.
Nema nikog niti za Rijeku. Svira Sead pred postajom Rukavac. Opasan prijelaz, zalete se autom, ne paze pa treba oprezno.
– Ima jedna gospođa koja često ide za Rijeku. I jedna učenica.
No, padaju i pretposljednje nade. Peron prazan. Još Matulji. No, i tamo ista priča. I tako do Rijeke.
Nisu sve nade pale u vodu
Vozi li se itko ovim vlakom, osim mene? Vozi. Kažu da se znaju ukrcati školska djeca. Čak i djeca iz vrtića. Lijep izlet. Tada je u vlaku dreka i buka kao u Vlaku u snijegu. Znaju roditelji povesti djecu na izlet do Permana. Djeca oduševljena, mala avantura. Moći će ispričati da su se vozili vlakom. Malo pokisao izlazim u Rijeci. Što napisati?
No, nisu sve nade pale u vodu. Na snagu 9. prosinca stupa novi vozni red. Na relaciji Rijeka – Jurdani uvode se dodatni vlakovi čiji će polasci biti prilagođeni svakodnevnim migracijama, a vozni red vlakova koji su vozili u voznom redu 2017/18. također će se prilagoditi dnevnim migracijama. Čini se da bi novi vozni red mogao pogurati projekt. Naime, aktualni vozni red nije najbolje prilagođen radnom vremenu i školskim obvezama. Novi vozni red uvodi liniju koja u šest sati kreće iz Jurdana i u 6,29 stiže u centar Rijeke.
Za školarce je zanimljiva linija koja s kolodvora u Jurdanima starta u 7,16 sati, a na glavni kolodvor u Rijeci dolazi u 7,45 sati. I povratak je prilagođen radnim odnosno školskim obvezama. Posljednji vlak će po novom voznom redu iz Rijeke polaziti u 19,40 sati, a iz Jurdana u 20,17 sati. Još samo da netko bolje izreklamira naš gradski vlak. Možda ljudi shvate da je jeftinije no autom i ugodnije no autobusom.
