Podrška i pomoć

Nazire se rješenje za obitelj Butorac: Osobni asistent će Miljanu vratiti kući

Sanja Gašpert

Foto: Marin Aničić

Foto: Marin Aničić

Moramo čim prije iznaći rješenje da Miljana dođe u svoj roditeljski dom, iako se roditelji Ivica i Sandra s njom svakodnevno druže, čulo se tijekom jučerašnjeg okruglog stola o roditeljstvu u Bakru



BAKAR Obitelji Butorac iz Škrljeva, Ivici i Sandri, koji su oboje slijepi, a roditelji su dvogodišnje kćeri Miljane, nužno je osigurati osobnog asistenta, čime bi se ubrzao proces da njihova kći jedinica dođe živjeti s njima, zaključeno je tijekom rasprave na jučerašnjem okruglom stolu »Roditeljstvo – izazovi, brige, odgovornosti i ljubavi«, održanom u Bakru u organizaciji Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, u sklopu projekta »Edukacija i podrška izazovima roditeljstva«, a koji je okupio predstavnike nadležnih institucija. Naime, upravo je obiteljska situacija obitelji Butorac i bila povod održavanja ovog okruglog stola, na kojem je bilo riječi o tome kakvi su postignuti učinci i preporuke za buduću podršku i pomoć slijepim roditeljima.


Ljudsko pravo


– Pravo na roditeljstvo pripada temeljnim ljudskim pravima svih, pa tako i osoba s invaliditetom. Ovim su projektom realizirane aktivnosti koje su imale za cilj povećanje roditeljskih kompetencija slijepih roditelja. Obitelji Butorac nužan je osobni asistent i sada moramo iznaći model. U ovoj situaciji Grad Bakar je već puno učinio, pomaže na razne načine, između ostaloga osigurao je i financira obitelj koja trenutno skrbi o malenoj Miljani, kojoj je upravo danas dvije godine i pet mjeseci.


Moramo čim prije iznaći rješenje da Miljana dođe u svoj roditeljski dom, iako se roditelji s njom svakodnevno druže, a malena je krenula i u jaslice Mislim da su neke važne faze preskočene, a vrijeme nam nije partner u projektu, jer malena raste i čim prije treba živjeti s roditeljima. Bez osobnog asistenta to očito neće biti moguće. Važno je istaknuti kako je emocionalni odnos ključan i Miljana se čim prije treba vratiti roditeljima, odnosno s njima živjeti. Svjesni smo prepreka koje prije toga moramo preskočiti, ali, invaliditet ne smije biti prepreka roditeljstvu, kazala je predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet Mira Katalenić.


Okruglom stolu nazočila je i Ines Delzatto iz Pule, koja je pet mjeseci provela s obitelji Butorac, provodeći s njima radionice koje će Ivicu i Sandru ohrabriti i osnažiti da što samostalnije skrbe o svom djetetu, kada se Miljana vrati u svoj dom.– Roditelji su proaktivni u želji da steknu sve uvjete za dobivanje kćeri Miljane. U sklopu provedenih radionica radili smo na stjecanju osnovnih roditeljskih vještina, zbližavanju, razvijanju odnosa, načinu brige oko djeteta, hranjenju, higijeni, odnosno kupanju i presvlačenju, ali i kretanju te igri, kazala je Delzatto.




Obitelj Butorac od početka ove godine živi sa psom Harijem, kojega je dobila zahvaljujući humanitarnom koncertu »Glazbom pomažemo«, kojega su organizirali Lions klub Sušak i HNK Ivana pl. Zajca Rijeka.


– Pas je prilagođen za suživot s nama i njegovim dobivanjem još smo korak bliže za dobivanje naše Miljane. Inače, Miljana je krenula u vrtić, postupno se privikava na nas kao roditelje i sretni smo što nas doživljava kao mamu i tatu, iako ne živi s nama. Svaki dan se viđamo i ti su trenuci za mene i Sandru, kao njezine roditelje, neprocjenjivi. Ipak, svjesni smo da bez osobnog asistenta Miljanu nećemo dobiti, pa smo zahvalni svima koji ulažu napore da se to uskoro dogodi, kazao je Ivica Butorac.



Priprema psa


Damir Vičić isntruktor je pasa vodiča za slijepe, koji je pripremio psa Harija nedavno dodijeljenog obitelji Butorac, zbog čega je mjesec i pol živio u Bakru i družio se s obitelji Butorac.


–  Potrebno je od deset mjeseci do godine dana da se pas pripremi za boravak sa slijepom osobom. Psa za tu ulogu biramo još dok je štence, a mora biti stabilnog karaktera, nadprosječne inteligencije, ne smije se bojati, mora se znati kretati u liftu, tramvaju, autobusu, pa čak i u avionu, penjati se po stepenicama. Mora znati pedeset riječi, takozvanih komandi. U ovom slučaju psa smo morali prilagoditi seoskom životu, naučiti ga suživotu s drugim psima, mačkama, kao i ostalim životinjama, kazao je Vičić.


Drugi dio programa obuhvaćao je edukativno-promotivne aktivnosti za učenike i građane  Bakra, s ciljem senzibiliziranja u odnosu na specifične potrebe slijepih i drugih osoba s invaliditetom. Djeca vrtićke dobi sudjelovala su u radionicama u kojima su učili o ulozi pomagača, kao i terapijskih pasa, dok su učenici Pomorske škole Bakar prolazili stazu s preprekama s povezom na očima, uz pomoć psa vodiča za slijepe.