Napokon

Nakon tri godine propadanja u Uljaniku, “Santiago” se vratio kući u “3. maj”

Orjana Antešić

Remorkeri Jadranskog pomorskog servisa uspjeli su iz pulskog Uljanika po jugu dotegliti »Santiago« u riječki škver gdje je već bilo spremno privezište. Slijedi dovršenje broda i pronalazak kupca



RIJEKA – Nakon gotovo tri pune godine, koliko je čamio i skupljao hrđu na vezu u Puli, tanker »Santiago« jučer se vratio u »3. maj«. Doteglila su ga dva tegljača Jadranskog pomorskog servisa, »David Prvi« i »Omišalj« koji su ga u pulskom škveru preuzeli u ranim jutarnjim satima, a pred Rijeku su stigli po debelom mraku. Umjesto planiranih osam-devet sati, zbog juga se taj tegalj ipak odužio tako da je »Santiago« na vez u trećemajskoj luci završio tek u kasnim noćnim satima.


Taj kasniji dolazak od predviđenog nije bio problem s obzirom na to da su trećemajci za privez »Santiaga« sve pripremili, i to još prije dva mjeseca s obzirom na to da je brod trebao doći još sredinom listopada. Međutim, zbog natezanja s Odborom vjerovnika Uljanik brodogradilišta oko načina plaćanja troškova vezarine i skladišnine »Santiago« je sve do prije nekoliko dana bio pod zabranom isplovljavanja iz pulske luke.


Vlastita sredstva


Direktor »3. maja« Edi Kučan najavio je da će danas odmah krenuti s iskrcajem one opreme koja je dotegljena zajedno sa »Santiagom«, a odmah potom i sa svim onim radovima koji se moraju obaviti nakon što je brod toliko dugo vremena samo stajao na vezu. U ovom trenutku u »3. maju« još uvijek traže način kako i za koga završiti ovaj tanker, koji je originalno bio ugovoren sa španjolskom kompanijom Marflet Marine. Španjolcima je riječko brodogradilište uspjelo isporučiti prvi tanker, no sa »Santiagom« je zapelo.




Ne u »3. maju«, već u pulskom škveru u koji je ova trećemajska novogradnja otegljena u siječnju 2017. godine, s obrazloženjem da će se tamo završiti i isporučiti kupcu. To se, naravno, nije dogodilo. »Santiago« je specifična novogradnja jer ju je brodogradilište, »3. maj«, gradio vlastitim novcima. Takav je, naime, bio ugovor koji je potpisan s Marfletom. Umjesto uobičajene prakse prema kojoj brodovlasnik kroz nekoliko rata, prema fazama gradnje broda, plaća škveru, kod španjolskih je tankera bilo dogovoreno da kupac praktički cijeli iznos plaća na kraju, na primopredaji broda. Nije zgorega još jednom podsjetiti kako Marflet nikad prije nije bio radio s »3. majem«, ali zato jest s Uljanikom, tamo još devedesetih godina.


Tankeri za Marflet bili su, izgleda, ugovoreni po pristojnoj cijeni koja je u to vrijeme vrijedila na tržištu za takve »kemikalce«, nosivosti od gotovo 51.000 tona. Navodno je bila riječ o iznosu od oko 35 milijuna eura, ali je opcija plaćanja bila takva da se išlo na ruku brodovlasniku s obzirom na to da je Marflet, navodno, praktički cjelokupan iznos trebao »keširati« tek na kraju, na primopredaji broda. No, to se pokazalo i kao dobra stvar jer je »Santiago« bila jedina novogradnja u cijeloj Uljanik grupi koja nije bila opterećena nekom hipotekom, niti je iz državnog proračuna plaćena i jedna kuna štete kada je došlo do raskida ugovora.


Santiago u 3. maju


Santiago u 3. maju



Upravo je ovaj poluzavršeni brod poslužio trećemajcima kao zalog za kredit od 150 milijuna kuna, koji su dobili za ponovno pokretanje proizvodnje. Na »Santiagu«, koji je u stupnju gotovosti između 40 i 50 posto, sada su upisane dvije hipoteke, jedna Ministarstva financija i druga HBOR-a, a tu je i pomorski privilegij u korist Uljanik brodogradilišta u stečaju, kao osiguranje da će »3. maj« do svibnja iduće godine podmiriti dug za vezarinu, u iznosu od oko 1,1 milijun kuna.


Cijeđenje novca


Sveukupno, da bi mogli preuzeti »Santiago«, riječko će brodogradilište u stečajnu masu pulskog škvera ukupno platiti oko 1,4 milijuna kuna, plus još dodatnih 700.000 kuna, koliko otprilike iznose ostali troškovi vraćanja »Santiaga« nazad u Rijeku. Riječki škver to plaća po drugi put jer je isto tako platio i troškove tegljenja početkom 2017. godine, a sa »Santiagom« je u Pulu, izgleda, otišlo i četrdesetak milijuna kuna, koliko se pulskom škveru, kažu naši izvori, avansno platilo za završetak tog tankera, ali su novci očito završili negdje drugdje.


Kada je otvoren stečaj u Uljanik brodogradilištu, sve ove činjenice kako je i zašto »Santiago« završio u Puli, jednostavno su obrisane. Stečajni ih zakon ne priznaje, a tamošnji stečajni upravitelj Loris Rak, uz objašnjenje da samo postupa po svojoj dužnosti, počeo je trećemajcima zaračunavati troškove veza i skladištenja opreme za »Santiago« od gotovo 6.000 kuna po danu