Snimio Sergej DRECHSLER
Udruga za sindrom Down – Rijeka 21 prije nekoliko mjeseci pokrenula je proces i zakladu »Vidimo sE« u okviru čega je sinoć u Kastvu održana modna revija. Riječ je bila u osnovi o »najobičnijoj« modnoj reviji, točnije reviji frizura i šminke koju je realizirala Udruga »Zdola neba kastavskega«. No, ono što ju čini drugačijom, što će ju definitivno upisati u hrvatsku povijest je činjenica da je to revija na kojoj je po prvi puta u Hrvatskoj model na reviji bila djevojka sa sindromom Down. Riječ je o Isabelli Hujić, zanimljivoj djevojci koja je jedna od najznačajnijih karika u pomicanju granica naše konzervativnosti i ljudske dvoličnosti. Isabella je zahvaljujući svojoj elokventnosti i sposobnosti do sada participirala u nekoliko značajnih akcija u kojima je pokazala kako je Down najčešće ipak samo limit u našim preduvjerenjima i manjkavim zakonskim aktima.
Medijski, ali i u neposrednom kontaktu s posjetiteljima HNK Ivana pl. Zajca Isabella je, zajedno s kolegama Goranom Galogažom i Leom Kovačevićem, pokazala kako namijenjeni im posao biljetera itekako mogu obavljati. Svakako, u tom procesu važno je istaknuti i ulogu kazališta, posebice Ana Buneta, producentica Opere u HNK-u, koje je iako u svom radu vrlo precizno organizirana ustanova, bilo spremno »otvoriti um« prema prijeko potrebnim pomacima u društvu. Dakako, a zar je trebalo ni dvojiti, Down ekipa je posao odradila besprijekorno.
Nove mogućnosti
Vratimo li se našoj mankenki Isabelli, ona je nedavno bila i hrvatska – europarlamentarka. Na svjetski dan osoba s Downom, a to je jedini mogući – 21. 3. – jer Down i imaju zbog upravo takve konfiguracije kromosoma, boravila u Bruxellesu gdje joj je pak domaćin bila Marijana Petir. Isabella je u tom neslužbenom glavnom gradu EU šarmirala kako svoje kolege iz čitave Europe, tako i vodeće ljude tog parlamenta. Participirala je u nekoliko radionica, sobom u Rijeku odnijela je pregršt dobrih utisaka, ali ostavila je – tužnu Petir. Kako je naša europarlamentarka kasnije sama istaknula, s Isabellom je uspostavila prijateljske odnose, pronašla mnoštvo zajedničkih interesa, Isabella ju je naučila plesati zumbu, dok poziv da posjeti riječko kazalište upravo na nekoj od predstava na kojima ona radi kao biljeterka, još uvijek nije ostvarila.
Ma koliko je za sve nas, a posebno dakako za osobe s Downom važno stalno zaposlenje, s druge je strane to je i potencijalno veliki problem. Tržište rada naime nije stabilna kategorija, posao se danas lako gubi. I dok je nam »običnima« možda i moguće relativno brzo pronaći drugi i drugačiji posao, osobama s Downom to je u današnjim kondicijama – nemoguće. Ili da skratimo, zakoni bi se morali mijenjati, dodatno, u smjeru da ljudi s posebnim potrebama lakše dolaze do posla, no da u tom slučaju ne gube dodatak. On može biti unekoliko, postotno modificiran ali ne – izbrisan. Jer ma što mi mislili i radili njihove »posebne potrebe« nikad neće nestati.
A upravo je tih dana, u ožujku, došlo i do zanimljivih pomaka koji će sasvim sigurno permanentno pa i drastično utjecati na percepciju osoba s Down sindromom, nadamo se iskreno i u onom dijelu koji se odnosi na modifikaciju zakona napisanih zbog takvih osoba. Osnovana je naime zaklada »Vidimo sE« čiji je cilj »obrazovanje osoba sa poteškoćama u razvoju čime bi se postigla inkluzija u smislu razvoja tjelesnih, emocionalnih, društvenih i drugih sposobnosti kojima će se potaknuti otvaranje mogućnosti raznih edukativnih programa za osobe s teškoćama, unutar i izvan školskoga sustava, a kojima bi se omogućila bolja kvaliteta življenja te time i otvorila mogućnost samostalnog privređivanja«. Potpisnice ovog teksta, kojeg u nekim elementima slobodno možemo nazvati i manifestom, su magistra teologije zaposlena u osnovnoj školi kao učiteljica Karolina Hauptfeld, inače jedna od iskusnijih aktivistica kad je Down u Hrvatskoj u pitanju, te psihologinja Petra Anić, zaposlena na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci kao i Milica Czerny Urban, vanjski suradnik na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci, inače zaposlena na Akademiji primijenjenih umjetnosti riječkog sveučilišta.
Okvir boljeg svijeta
Uz to što su iznimno uspješne na svojim poslovima, po svemu sudeći one su i osobe koje baš nikako ne priznaju kako se neki »opće poznati« stavovi pa i procesi »ne mogu mijenjati«. Sasvim suprotno, one drže kako se primjenom multidisciplinarnih saznanja sve može mijenjati. U ovom slučaju percepcija osoba s Downom, još i više otvaranje sustava mogućnosti unutar kojeg bi i oni postali dio radno aktivnog stanovništva.
Poruka i cilj
Mora se također priznati kako su putem »Vidimo sE« projekta već u jednoj dobroj mjeri uspjele u senzibilizaciji i inkluziji što im je trenutno itekako važni cilj, posebno stoga što je i sama vizualna strana tog procesa vrlo sugestivna. Kako i same ističu, projekt »Vidimo sE« ima u svom vizualu zapravo poruku koja nosi cilj njega samog – vidimo se u školi, na poslu, u kazalištu, na igralištu…. dok je na slovu »E« stavljena »četvrta crtica« koja aludira na višak kromosoma koju imaju osobe s Downom.
– Imamo postavljene ciljeve za desetogodišnji projekt, a započeli smo naše putovanje u ožujku 2017. godine. Nakon izložbe uslijedila je čajanka u riječkoj kavani Samovar, odnosno »Vidimo sE na čaju« gdje su štićenici udruge posluživali čaj. I sada revija frizura i make up-a. Naravno, nastavak slijedi, završila je Czerny Urban.
A slijedi i u onom dijelu koji se zove utjecaj na zakonske promjene sustava. O njemu najbolje znaju oni koji ga žive. Jedna od njih je svakako i Isabellina mama Sandra Hujić.
– Ono što mi je u ovom trenutku najvažnije je to da je moja Isabella istinski uživala u ovoj reviji. Pripreme za nju, probna šminkanja… rijetko sam ju vidjela tako sretnu. Stoga mi je jako drago da su pomaci koje čine organizatori ovog događanja svrsishodni. Možda stoga i ovo nije trenutak u kojem se treba pričati o »teškim temama«, no one su tu ma koliko Isabella sada bila sretna. Najvažniji pomak koji bi se morao dogoditi, osim dakako senzibilizacije društva u smjeru prihvaćanje činjenice da ma koliko smo drugačiji svi smo mi zapravo isti, je otvaranje mogućnosti za ulazak u zonu ravnopravnog zapošljavanja. No, čim se pojavi ma kakva naznaka samostalnog privređivanja, ukida se dodatak koji takve osobe dobivaju. Eto, upravo je to moment o kojem bi se moralo raspravljati i stvoriti mogućnosti za zakonske promjene, ističe Hujić.
OK. Kako je istaknula i Sandra Hujić – Isabella je u čitavoj priči o modnoj reviji, u svim segmentima njezinog nastajanja, beskrajno uživala. Svima nam je to i najvažnije. A ono što je napravila je još jedan povijesni iskorak u smjeru u kojem aktivnosti osoba s Downom više neće biti čuđenje u svijetu. U kojima neće biti – novinska vijest. Mada, moramo priznati, pisati o pomacima koje ostvaruju sebi i nama – nemalo je zadovoljstvo. Stoga, teško da ćemo odustati od pisanja o njihovim malim ili većim – životnim pobjedama. Ma što nakon toga o medijima mislili.