Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
11. prosinca 2019.
Jędrzej Mierzewski

NOVI ŠEF LUKE RIJEKA 'Želimo Zagrebačku obalu, ali ne za kontejnerski terminal. Metropolis ne treba cijeli ostati'

Jedrzej Mierzewski / Foto: S. JEŽINA
Jedrzej Mierzewski / Foto: S. JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 19. veljača 2018. u 16:20 2018-02-19T16:20:00+01:00

Razumijem potrebu zaštite industrijske baštine, ali ne razumijem zašto bi sva skladišta morala biti zaštićena. Smatram da bi bilo bolje sačuvati jedno skladište Metropolisa, obnoviti ga i dovesti u dobro stanje kako bi bilo svojevrsni spomenik na vremena kada su izgrađena

Poljak na čelu »Luke« Rijeka. Tako bi se otprilike mogla nazvati priča o Jedrzeju Mierzewskom, koji je od početka ove godine preuzeo dužnost predsjednika Uprave »Luke« Rijeka i tako postao prvi strani državljanin na čelu ove tvrtke u njezinoj povijesti. Angažiran je od strane poljske tvrtke OT Logistics, koja je krajem prošle godine postala vlasnik najvećeg pojedinačnog udjela dionica. Riječ je o iskusnom lučkom operativcu, koji je prošao niz terminala u cijelom svijetu, a između ostalog bio je i menadžer na najvećem baltičkom kontejnerskom terminalu u luci Gdansk nakon čega je radio u Egiptu za tvrtku DP World. U svom prvom razgovoru za hrvatske medije Mierzewski govori o poslovnim planovima, razvoju i investicijama, dojmovima o Hrvatskoj i Rijeci te o načinu na koji je došlo do njegovog dolaska u Hrvatsku.

– Nisam to planirao. Da budem iskren, prve sam razgovore s OT Logisticsom odbio i ne znajući o kakvom je poslu riječ, jer sam planirao nakon Egipta uzeti duži odmor i biti s obitelji. Nakon iduće runde pregovora došao sam kući i kazao supruzi kako sam odbio ponudu da dođem raditi u Hrvatsku. Pitala je gdje i rekao sam u riječkoj luci. »Pa zašto si odbio, oduvijek sam željela živjeti u Hrvatskoj« rekla je. I tako je postalo ozbiljno.

Razlike poslovanja

Kada ste stigli u Rijeku?

– Očekivalo se da će promjene Uprave »Luke« nastupiti i ranije, pa sam u Hrvatsku stigao još u lipnju prošle godine potražiti stan. Smjestili smo se u Kostreni i prezadovoljni smo, doista je sjajno mjesto za život s predivnim pogledom na more. Ali onda smo se vratili kući, jer su promjene prolongirane i počeo sam raditi krajem prošle godine. Ali bio sam ovdje i u studenom na konferenciji u Opatiji, gdje sam upoznao mnoge ljude, buduće partnere i suradnike.

Imate bogato iskustvo u radu na terminalima diljem svijeta. Koliko vam to pomaže ovdje u Rijeci?

– Iskustvo pomaže da se lakše prilagodite, ali je svugdje kultura drugačija, razlike postoje i u načinu poslovanja. Radio sam u praktično svim zemljama zapadne Afrike, Južnoj Africi, Maroku, Egiptu, bio sam u Španjolskoj, na Kanarskim otocima, u Ukrajini, Antwerpenu, Bahreinu, Dubaiju, na Dalekom istoku, u Maleziji i Singapuru. Počeo sam na moru, plovio sam 13 godina i bio zapovjednik na brodovima, zatim sam radio u brodarstvu, a onda u lukama tako da sam upoznao različite aspekte ovog posla i to mi daje širi pogled na situaciju. Znam probleme brodara, lučkih operatera i mogu lakše i brže prepoznati problem i reagirati.

Je li vama ovaj posao u Rijeci možda i posljednji prije umirovljenja?

– Supruga i ja smo oduvijek željeli jednog dana imati kuću i živjeti u Toskani. Imati mali vinograd, proizvoditi vino za svoje potrebe, ali sada kad smo vidjeli Hrvatsku i Istru počinjemo polako razmišljati o nekim drugim opcijama. Na godišnjem odmoru smo ranije bili na jugu Jadrana, a sada kad smo vidjeli Rijeku, Istru, Pulu i neka druga mjesta pitamo se zašto uopće ići u Italiju. Moja supruga govori talijanski jezik, ali sada ionako namjeravamo naučiti hrvatski jezik. Tko zna, ponekad bi se neočekivani planovi mogli pokazati kao najbolji.

Jedrzej Mierzewski / Foto: S. JEŽINA

Dakle sviđa vam se način života u Rijeci i Hrvatskoj?

– Ljudi su ovdje drugačiji, a dvije stvari sam odmah zapazio. Prva je način vožnje automobila u prometu, jer se vozi s puno ljubaznosti i obzirnosti pogotovo u usporedbi s nekim drugim zemljama. Sviđa mi se što su ljudi ovdje jako otvoreni i ne vidite užurbanost kao drugdje, svatko će se zaustaviti, pozdraviti i porazgovarati. Naravno, ima to svojih dobrih i loših strana. Ne sviđa mi se što ljudi puno puše i to skoro svugdje, iako sam nekada i sam bio strastveni pušač.

Svi imamo isti interes da riječka luka raste i razvija se

Želio bih na početku mandata svima uputiti jednu važnu poruku, građanima, političarima, predstavnicima vlasti i institucija, poruku da svi imamo zajednički interes, a to je da riječka luke raste i razvija se. Da bi se to dogodilo, moramo imati pozitivnu atmosferu i treba stvarati ozračje koje će pomoći širenju pozitivne percepcije o luci. Tako ćemo lakše privući nove klijente i dokazati im da upravo ovdje trebaju dovesti svoje poslove. Važno je to razumjeti, jer potencijalni poslovni partneri dolaze u grad, pričaju s različitim ljudima i već tu kreiraju svoje mišljenje. Svi mi stvaramo taj pozitivan stav i ne vidim zašto to ne bismo ostvarili u Rijeci. Ne gledajmo previše u prošlost, imamo to što imamo, ali počnimo zajedno graditi bolju budućnost. Želio bih vratiti Rijeku na one važne pozicije koje je imala prije stotinjak godina kao luka i ne vidim zašto to ne bi bilo moguće. Ali to ne ovisi samo o luci, već i infrastrukturi, poslovnom okruženju, propisima, porezima i nizu drugih uvjeta, pa valja razumjeti kako se samo širokom suradnjom mogu ostvariti ambiciozni ciljevi.

Otvorena vrata

Je li vam hrvatski jezik problem? U tvrtki morate komunicirati s djelatnicima na engleskom jeziku?

– Jest i nije problem. Volim razgovarati s ljudima, sa svim radnicima. Od prvog dana sam svima poručio: moja su vam vrata otvorena. I to nije kurtoazija, jer više volim da mi se kaže otvoreno u lice ono što netko doista misli od ogovaranja po hodnicima ili na ulici. Problem je i kad mi netko prevodi, jer se u prijevodu ponekad nenamjerno izgubi nešto važno što je netko doista rekao. Zbog svega toga namjeravam naučiti hrvatski jezik, iako mi neće biti lako i trebat će vremena.

Čuo sam da ste čim ste došli organizirali zajedničku večeru s novim kolegama kako biste se bolje upoznali?

– Već drugog dana pozvao sam šefove svih odjela na druženje i odmah sam ušao u apsolutno svaki ured u zgradi kako bih se osobno upoznao sa svima. Dobro pamtim lica, imena nešto teže, ali želim znati tko su ljudi s kojima radim. Mnogi su bili iznenađeni i rekli su mi neki da rade ovdje već 30 godina, a nikada im predsjednik Uprave nije došao u kancelariju. Radio sam za jako velike i bogate kompanije kao što je APM ili DP World i iz iskustva znam da možete imati najskuplju i najmoderniju opremu koju novac može kupiti, a to vam neće puno značiti ako nemate dobre ljude i radnike. Isto tako, možete imati i lošu i zastarjelu opremu, ali će posao dobro ići ako imate motivirane i dobre radnike. Zato želim upoznati ljude, vidjeti što ih muči ili što bi željeli, a ponekad su doista u pitanju male stvari.

Što primjerice?

– Rekli su mi mnogi da bi htjeli imati kantinu u luci i imaju pravo. I ja, kao i svi drugi, moram negdje jesti i trebamo naći prostor, gdje bismo mogli urediti kantinu. Možda je to detalj, ali želim da »Luka« Rijeka postane prestižna tvrtka gdje ljudi žele doći raditi.

A kako to mislite postići, kako ćete motivirati radnike?

– Ne mislim da je visina plaće najvažnija. Ne kažem da nije važna, ali ta motivacija zbog povećanja plaće obično traje kratko, nekoliko tjedana ili mjeseci. Ako netko svakog jutra ide s mukom na posao, a netko s osmijehom na licu, to nije zbog plaće. U tvrtki treba njegovati kulturu međusobnih odnosa i suradnje u zdravoj atmosferi i takvo ozračje dolazi od čelnika u tvrtki. Optimističan sam i mislim da ćemo to postići u »Luci«. Ne volim kad mi netko kaže da je nešto nemoguće ostvariti. Potrebno je samo uložiti više truda i imati strpljenja kako bi se rezultati postigli. Bio sam ugodno iznenađen otvorenosti i znanjem djelatnika, vidim kod njih mnogo znanja i iskustva, koje treba sačuvati i prenijeti mlađim generacijama.

Postoji li mogućnost za povećanje plaća u »Luci« Rijeka?

– Isto su me pitali i predstavnici triju sindikata u »Luci« i kazao sam da u ovom trenutku ne bismo trebali razgovarati o tome, iako prepoznajem da potreba postoji. Još uvijek upoznajem sustav i strukturu, tu sam tek šest tjedana i tek moram napraviti dugoročniji poslovni plan. Kako sam već rekao, želim da »Luka« bude tvrtka u kojoj će mnogi željeti raditi, tvrtka koja će privući kvalitetne ljude i radnike, a to se mora i osjetiti na plaći. Dobar učinak treba i nagraditi, ali to je dug proces. Svjestan sam da postoje velika očekivanja, da se traže rezultati, osjetio sam to i na sastanku s gradskim vlastima. Najbolji način za to je da dobijemo više partnera, veću efikasnost, više prihoda i veći promet, a onda će i nagrada stići.

Mislim da biste poslali dobru poruku ako biste odmah na početku po ulasku OT Logisticsa barem minimalno povećali plaće radnika?

– Ako bismo odmah povećali plaće, čak i minimalno, bio bih neodgovoran menadžer, zato što sam prekratko ovdje. Moram se prvo uvjeriti da je to financijski dugoročno održivo. Zato još uvijek ne mogu reći da ćemo povećati plaće, ali neću reći niti da to nećemo napraviti.

Pregovaramo i oko kolektivnog ugovora, koji ističe 28. veljače. Trenutno smo u dobroj fazi i uvjeren sam da ćemo potpisati kolektivni ugovor, kao i da će se poboljšanja vidjeti vrlo brzo. Primjerice, ne želim tolerirati alkohol na radnom mjestu, bez razlike, bili to radnici ili menadžeri uključujući i mene osobno. Standardi sigurnosti će se također popraviti, vjerujem da će se to uskoro i vidjeti.

Jedrzej Mierzewski / Foto: S. JEŽINA

Koji su najvažniji ciljevi u poslovnom planu koje ste predstavili Nadzornom odboru?

– Planiramo određene investicije na terminalu u Bakru i luci Bršica mjerljive u milijunima kuna, također s Lučkom upravom sudjelujemo u EU projektima obnove lučkih bazena Bakar i Rijeka. U Bakru ćemo modernizirati Samsung dizalicu, koja danas ne služi svrsi. Strategija je prvo povećati prihode i tako generirati daljnje investicije. Imamo problem, jer ćemo morati napustiti područje Delte, koje koristimo za skladištenje drva i pronaći novu lokaciju za tu djelatnost. Drvo je važan teret i moramo imati prostor na kojem možemo to raditi.

Gdje su moguće lokacije na koje biste premjestili drvo s Delte?

– Luka Bršica, gdje se već radi transport drva, dijelom je to moguće i u Bakru. Imamo i zaštićena skladišta Metropolisa, koja nemaju lučku svrhu što je također veliki problem. Razumijem potrebu zaštite industrijske baštine, ali ne razumijem zašto bi sva skladišta morala biti zaštićena. Smatram da bi bilo bolje sačuvati jedno skladište Metropolisa, obnoviti ga i dovesti u dobro stanje kako bi bilo svojevrsni spomenik na vremena kada su izgrađena. Ali ne vidim svrhu da sva skladišta budu zaštićena.

Ispunili smo sve obveze prema bivšoj Upravi

Bivšoj Upravi ste ponudili nove ugovore? Hoće li oni ostati u »Luci«?

– Kao odgovoran poslodavac ispunili smo sve obveze koje imamo prema bivšoj Upravi. Naravno, odluka je na njima, mogu ostati ili otići. Ništa drugo ne bih komentirao.

Nismo kontejnerski operater

Niste prvi direktor »Luke« koji ima takve ili slične ideje, ali one ni dosad nisu dočekane s odobravanjem riječke javnosti?

– Razumijem to, ali mislim da bi planeri i ljudi koji odlučuju o razvoju grada trebali razmisliti o tome. Luci kronično nedostaje prostora. Sličnu situaciju imaju i mnoge druge luke, pogotovo one koje su smještene blizu središta gradova. Iako razumijem potrebu zaštite industrijske baštine, pitam se zašto štititi iste objekte. Nije na meni ta odluka, mogu samo sugerirati. Ako će jednog dana ljudi dolaziti vidjeti jedno skladište, ne vidim zašto bi željeli vidjeti još jedno koje je identično onome koje su već vidjeli. Razvoj luke je također u interesu lokalne zajednice i društva, a za to je potreban prostor. Za potrebe modernog transporta ova skladišta ne mogu biti iskoristiva i morali bismo graditi nova.

Osim navedenog planirate li još neke investicije?

– Želimo investirati i u silos, jer nije ni blizu maksimalno iskorišten. OT Logistics ima velike ugovore i partnere za silos i želimo ih dovesti ovdje, a za to nam također treba prostor. Primjerice za soju trebamo imati i skladišta. Postoji veliki potencijal razvoja prometa žitarica, ali također treba pažljivo odabrati investiciju i nastojati specijalizirati se za pojedine terete.

Važno je i voditi računa o zaštiti okoliša, jer silos se nalazi u središtu grada i nitko ne želi onečišćenje zraka?

– Slažem se, znamo da imamo restrikcije i moramo biti pažljivi kod planiranja.

Kako gledate na projekt Zagrebačke obale? Sigurno znate da na prvom natječaju za koncesionara nije bilo zainteresiranih?

– Pa mi smo zainteresirani. Zagrebačka obala bi mogla biti veliki i pozitivni pomak za »Luku« Rijeka, ali ne kao kontejnerski terminal. Znam da je to drugačiji scenarij od sada predviđenog, ali Zagrebačka obala bi bila idealna za generalni teret i nove skladišne kapacitete i time bismo riješili mnoge probleme razvoja luke.

Hoćete li se onda javiti na novi natječaj za koncesionara na Zagrebačkoj obali?

– Ne, jer nismo kontejnerski operater. Tamo bismo rado osim skladišta radili različite vrste specijalnih tereta kao što su veliki industrijski transformatori ili lokomotive, tereti koji su glomazni i teški, te donose veliki prihod, a malo ih luka može primiti. Za to nam treba prostor i specijalizacija za takve terete je velika prilika. Hrvatska nije dugo u Europskoj uniji i sada predstoji razdoblje velikih investicija u cijeloj zemlji, pa će mnoge vrste specijalnih tereta dolaziti u RH, recimo elementi mostova i slično. Zašto bi takvi tereti išli u Kopar, a ne u Rijeku? Zagrebačku obalu bismo opremili dizalicama i mogli bismo raditi bez ograničenja gaza, jer bi i najveći brodovi tu mogli pristati. To bi za nas bilo dobro rješenje.

U takvom scenariju bilo bi logično da i »Luka« dio sadašnjeg lučkog područja vrati kao zamjenu za Zagrebačku obalu?

– Moramo biti pažljivi kod toga. Imamo problem dislociranosti lučkih bazena Rijeka i Sušak, a bilo bi dobro da sve aktivnosti imamo na jednom zajedničkom području, da ne moramo vlakovima prolaziti kroz grad i tako ometati gradski život. Ne vidim zašto ne razmisliti o napuštanju bazena Sušak.

Trebat ćemo nove radnike

Luka Rijeka trenutačno ima oko 600 djelatnika. Planirate li zapošljavati nove ili mislite da radnika ima i previše?

– Vidjet ćemo. U Luci je puno iskustva i znanja, koje bi uskoro moglo nestati ako nešto ne učinimo. Ljudi odlaze u mirovinu i nije dobro ako ne prenose svoja znanja na mlađe. A po mom mišljenju nemamo dovoljno mladih ljudi. Prosječna starosna dob je prilično visoka, više od 52 godine. U idućih nekoliko godina mnogi će otići u mirovinu. To je i odgovor na vaše pitanje, trebat će nam mladi ljudi i novi radnici. 

Odlučnost i vizija

Kontejnerski terminal Brajdica dugoročno sigurno ostaje na istom mjestu?

– To i ne mora biti tako. Sve je pitanje poslovne odluke. Brajdica ima svoje limite i sve je pitanje procjene, odnosno odluke onih koji su za to zaduženi. Ovo je su samo jedna od ideja, ali mislim da o svemu treba razgovarati kako bi se došlo do novih spoznaja i rješenja.

OT Logistics sada povezuje luke Jadrana i Baltika. Kako ih povezati, možda blok vlakom od Jadrana do Baltika?

– Zašto ne? Imamo sve pretpostavke za to, imamo luke na oba mora, imamo infrastrukturu, željeznicu, lokomotive i treba samo raditi.

Međutim riječka luka već desetljećima teško uspostavlja i redovni blok vlak do Budimpešte, a kamoli do Baltika?

– Radio sam u nekoliko navrata u Egiptu i mogu vam reći samo to da je piramide bile teško izgraditi, ali ne i nemoguće. Odlučnost i vizija i težak rad mogu premostiti sve prepreke.

Konkretno koje nove terete planirate dovesti u riječku luku?

– Sve terete koje se isplati raditi. Mogu nabrajati, ali to nema smisla. Tržište se mijenja, jedne godine možete odlično zaraditi na drvu, a druge na nečem drugom. Vidjeli smo da zadnjih godina snažno raste pretovar žive stoke u Bršici, a prethodno tog tereta gotovo nije ni bilo. Neću stoga ciljati neku posebnu vrstu tereta. Dobro je što OT logistics ima puno klijenata za razne vrste tereta. Primjerice, kada bi za to postojali uvjeti, mi bismo danas napunili terminal u Bakru, jer imamo veliki interes za transport ugljena. Svakako ćemo se specijalizirati za drvo, koje se već radi, također i za ugljen, žitarice i druge rasute terete. No, najzanimljiviji su teški i specijalni tereti, heavy liftovi, transporteri ili željezničke šine koje su se u Rijeci pretovarale. Po takvim poslovima »Luka« Rijeka treba biti jedinstvena i prepoznata na tržištu.

Automobili?

– Zašto ne. To je odličan posao. Kada bih mogao imati slobodan prostor na raspolaganju umjesto zastarjelih skladišta, odmah bih ga napunio automobilima, po mogućnosti onim luksuznim.

Jedrzej Mierzewski / Foto: S. JEŽINA

Neću o brojkama

Smatrate li dobrom investiciju u modernizaciju pozadinskih skladišta na Škrljevu?

– Radije ne bih to komentirao. Škrljevo je u redu kao zasebna logistička cjelina, ali zahtijeva dodatna ulaganja. Mana je udaljenost između luke i Škrljeva. Škrljevo mora zarađivati novce. Svjesni smo da smo sada vlasnici i da je naša odgovornost osigurati profitabilnost. Škrljevo je dodatna vrijednost luke i važan dodatni servis za kontejnerski terminal Brajdica i tu smo već u razgovorima oko uspostave redovnog prometa naših lokomotiva između Brajdice i Škrljeva.

Ima li OT Logistics planova i za povećanje prometa na terminalu Brajdica? Vi ste sada i vlasnik tvrtke Jadranska vrata?

– Naš primarni biznis nisu kontejneri. Idemo redom, to danas nije prioritet, ali ćemo i tome posvetiti dužnu pažnju.

Promet suhih tereta u Rijeci prošle godine iznosio je oko 4,6 milijuna tona, a bez kontejnera na Brajdici govorimo o prometu od 2,6 milijuna tona. Kako ocjenjujete taj rezultat i kakav promet očekujete ove godine?

– Neću govoriti sada o brojkama. To bi bilo neodgovorno, jer ne volim najavljivati nešto što se možda neće ostvariti. Promet sigurno uvijek može biti veći. Neka ostane na tome. Najlakše je prigovarati i upirati prstom u nekoga. Treba pokazati da možeš napraviti više i bolje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.