RIJEKA Županijska skupština na tematskoj sjednici posvećenoj gospodarenju otpadom u Primorsko-goranskoj županiji, ŽCGO Marišćina i poslovanju Ekoplusa većinom glasova usvojila je zaključak kojim od Ministarstva graditeljstva traži da za infrastrukturne objekte za gospodarenje otpadom od državnog značaja, vrednije od 10 milijuna eura, kao što je to Marišćina, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa ne bude zapreka za izdavanje uporabne dozvole. Posljedica je to vremenskog škripca u koji je upao Ekoplus, tvrtka u vlasništvu Županije, Grada Rijeke i Općine Viškovo, osnovana za upravljanje CGO Marišćina, zbog kojeg trenutno »visi« izdavanje uporabne dozvole za centar, u kojem bi trebao biti zbrinjavan komunalni otpad iz cijele županije.

Otklanjanje uočenih manjih nedostataka na izvršenom tehničkom pregledu očekuje se u roku od mjesec dana, no procesi izvlaštenja oko 45.000 četvornih metara zemljišta, što je oko 10 posto površine Marišćine, od osam privatnih osoba, započeti prije čak 12 godina, još čekaju drugostupanjsku odluku. Bez dovršetka ovih postupaka, neće biti moguće izdati uporabnu dozvolu.

Pretovarne stanice

Županijska skupština od nadležnih državnih tijela i institucija zatražila je i da se osiguraju preduvjeti za tržišni plasman goriva iz otpada, što je još jedan problem kojeg Ekoplus tek mora riješiti, jer riječ je o glavnom proizvodu pogona na Marišćini. Skupština od države traži da se osigura sufinanciranje izgradnje pretovarnih stanica i potrebne infrastrukture, još jednog preduvjeta za projekt Marišćina. Apelira se na Ministarstvo zaštite okoliša i prirode da što prije moguće uputi Plan gospodarenja otpadom RH u proceduru donošenja.

Župan Zlatko Komadina djelomično je prihvatio amandmane kluba Akcije mladih, Ines Strenja Linić i Dine Domjan, prvenstveno to da Ekoplus u roku od 60 dana s komunalnim društvima definira cijenu prihvata otpada na Marišćini te da Ekoplus prilikom formiranja cijene poštuje načelo priuštivosti te cijene za kućanstva. Komadina je odbio amandmane o provedbi analize poslovanja Ekoplusa od osnivanja, kao i da se na temelju analize rada direktora Dušana Šćulca donese odluka o njegovom eventualnom razrješenju.

– Dušan Šćulac direktno je odgovoran za sve probleme Marišćine i ne zaslužuje ostati na mjestu direktora, bila je jasna Ines Strenja Linić.

Upozorila je da zbog nesposobnosti ljudi koji vode Ekoplus Čistoća mora riječki otpad raznositi po Hrvatskoj, na što je dosad potrošeno 14 milijuna kuna, a da još uvijek nije poznata cijena zbrinjavanja otpada na Marišćini, koja bi mogla biti i viša od 100 eura po toni. Općenito, dok su Strenja Linić i Robert Kurelić iz Akcije mladih upozoravali na jasnu odgovornost Šćulca i Ekoplusa za to što Marišćina 15 godina nakon što se krenulo u projekt još nije u pogonu, a projekt su kritizirali i HDZ-ovi Dinko Beaković i Željko Plazonić, čelni ljudi Županije i sam Šćulac odgovornost su skretali prema državi i ministarstvima, o čemu govore i usvojeni zaključci.

Kurelićeva računica

Robert Kurelić je izračunao da će građani za zbrinjavanje otpada umjesto 69 kuna mjesečno, kao dosad, plaćati od 129 pa do 165 kuna, ako cijena Marišćine naraste do 100 eura po toni.

– Građanima moramo reći malo smo se zafrknuli, otpad ćete plaćati dvaput ili triput skuplje. Ovo je tempirana socijalna bomba, a o konačnoj cijeni i dalje se šuti, rekao je Kurelić.

Dinko Beaković smatra da bi Viškovu dobro došla jedna Erin Brokovich, nakon svega što su s Viševcem, Sovjakom i Marišćinom tamošnji stanovnici propatili. Upozorio je da je još dok je Vinko Mladineo bio na čelu Fonda za zaštitu okoliša na Marišćini bila planirana sortirnica i kompostana, što je po puno nižoj cijeni već moglo biti u pogonu 4-5 godina, a sad smo napravili puni krug, jer ministarstvo odustaje od MBO tehnologije, kakva je na Marišćini, i u novom Planu gospodarenja otpadom predlaže sortirnice i kompostane. Željko Plazonić kaže da su rokovi završetka Marišćine višestruko produžavani, a mi i danas ne znamo kad će centar biti pušten u pogon.

– Problem je velik, može biti i veći, a moje je mišljenje i stav da se dok sam živ neću složiti s tom lokacijom i tehnologijom, rekao je Plazonić.

Ušteđeno 400 milijuna

Njihove je primjedbe župan odbacio, a tvrdi da je građanima na Marišćini ušteđeno 400 milijuna kuna, od čega se dvjestotinjak odnosi na EU sufinanciranje centra, a stotinjak na HC-ovo financiranje gradnje pristupne ceste. Bez toga bi, dodaje, ukupna cijena zbrinjavanja otpada za građane bila znatno veća.

– Marišćinu je gradila država, ona izdaje uporabnu dozvolu, ona je kandidirala i dobila europska sredstva, ona će ih i vratiti ako projekt ne uspije. Ekoplus će preuzeti Marišćinu kad sve bude gotovo. Ako Marišćina zapne, zapet će zbog uporabne dozvole. Ovakve stvari događaju se državi i kod izgradnje ceste i drugih projekata i to država brzo rješava. Kad imate projekte koje formalno vodi lokalna samouprava, onda se sporovi razvlače. Po meni, to ne bi trebao biti razlog za neizdavanje uporabne dozvole. Razgovarao sam već o tome s ministrima Dobrovićem i Kuščevićem, a ovih dana ću i s ministrom Tolušićem, rekao je Komadina.

Stari mobitel

Odbacio je tvrdnje da je tehnologija na Marišćini zastarjela, a to je ilustrirao tako što je vijećnicima odlučio pokazati svoj stari mobitel: »Vidite ovaj mobitel? Nitko nema starijeg! Imamo ga samo Šeks i ja! Ali, radi«.

– Tehnologiju nismo odabrali ni vi ni ja, već država u svojim dokumentima i Marišćina je sad s tom tehnologijom došla do kraja priče. Prisutnim saborskim zastupnicima poručio bih da kažu u Saboru da svaka država mora imati kontinuitet svojih odluka. Ne može doći nova vlast i onda tvrditi nešto drugo. Što bi se dogodilo da je Beaković danas župan? Rekao bi da Marišćina ide dalje. Show must go on, rekao je Komadina.

Na svoj rad ponosan je i sretan direktor Ekoplusa Dušan Šćulac.

– Konačno imamo ŽCGO Marišćinu! Ne znam kome bi bilo u interesu da centar ne radi. Imat ćemo otvaranje pogona vrlo brzo, uvjeren je Šćulac.

Demantirao je navode Roberta Kurelića o trostrukom poskupljenju cijene zbrinjavanja otpada, napominjući da je cijena Marišćine 45 eura po toni, a sve ostalo odnosi se na davanja državi, lokalnoj samoupravi i trošak komunalaca.

– Sa svime time godišnja cijena za građane mogla bi doći na 100 eura, što je 8 eura mjesečno, ili povećanje od najviše 40 posto, rekao je Šćulac.

Premda je predsjednik Skupštine Erik Fabijanić dao riječ saborskom zastupniku Josipu Kataliniću, isto nije dopustio predstavniku Kriznog eko stožera Marišćina Milanu Paveliću, jer da je on posjetitelj, a ne gost, iako je predstavnicima udruge na ranijim sjednicama to redovito bilo dopušteno. Fabijanić ujedno »diskrecijskom odlukom« nije dopustio Kataliniću i Strenja Linić da se pri svojim izlaganjima posluže power point prezentacijom.