Foto: Vedran Karuza
Ne smatram da je domaća zadaća u potpunosti višak u obrazovanju, no ukoliko učenici pišu zadaću ispred škole ili pak umjesto njih zadaću pišu njihovi roditelji, što nije rijedak slučaj, onda takva zadaća nema smisla, kaže nastavnica engleskog jezika Ivana Kasunić
RIJEKA – Učenici osnovne škole »Nikola Tesla« u okviru nastave iz engleskog jezika posljednjih mjesec dana prvog polugodišta nisu morali pisati zadaću, a od te ih je obveze oslobodila njihova nastavnica Ivana Kasunić koja je prihvatila izazov Udruge »Buđenje«. Riječ je o udruzi koja je sve hrvatske nastavnike pozvala da se uključe u inicijativu »30 dana bez zadaće«.
Odluku nastavnice OŠ »Nikola Tesla« svi su učenici s oduševljenjem prihvatili, jer zadaća je nešto, kako su nam rekli polaznici 5.c razreda, na što svakodnevno troše najmanje jedan do dva sata, a ponekad i više. Svakodnevno kući nose zadaće iz nekoliko predmeta, a dok odrade zadaće, učenje i slobodne aktivnosti dođe kraj dana i, kažu petaši, vremena za odmor nemaju.
Udruga »Buđenje« bavi se problematikom ADHD-a, a za potrebe provedbe inicijative pokrenula je i Facebook grupu koja nastavnicima pomaže u razmjeni iskustava. Ono što je Udrugu ponukalo za pokretanje inicijative činjenica je da opterećenje nastavnog programa često dovodi do pada motivacije učenika, što se odražava na njihov općeniti uspjeh. Stoga je cilj inicijative rasteretiti učenike i stvoriti optimalne uvjete u kojima će se učenici bolje razvijati i učiti.
Poražavajuća ignorancija
Iako je inicijativa iznimno dobro prihvaćena u cijeloj Hrvatskoj te nastavnici iz svih krajeva svakodnevno na Facebook grupi iznose svoja pozitivna iskustva za riječki školski sustav moglo bi se reći da je zakazao, jer osim OŠ Nikole Tesla nitko se nije javio riječkoj podružnici Udruge. Predsjednik podružnice, Saša Pavlić, kaže kako je Udruga o inicijativi obavijestila četrdesetak riječkih osnovnih i srednjih škola, a poražavajuća činjenica da se samo jedna nastavnica odazvala, iznenadila ga je.
– Odgajamo djecu da nose školu kući, a kasnije nose posao kući. Djeca se trebaju igrati i u toj igri učiti. U Finskoj, Danskoj i Švedskoj djeca su prije svega djeca, a onda tek učenici. Svi to znaju i svi će reći »da«, ali nitko neće ništa poduzeti.
Svi idu linijom manjeg otpora. Istraživanja su pokazala da domaća zadaća zapravo uopće ne utječe na uspjeh učenika, a može opteretiti mozak učenika na način da kasnije sporije i teže usvaja nove informacije. Iz tog smo razloga pokrenuli inicijativu, a riječ je tek o prvoj akciji, jer planiramo ih još. Trideset dana bez zadaće neće nikome naštetiti, a rezultati mogu za djecu biti značajni. Inicijativa nema neki vremenski rok, učitelji 30 dana bez zadaće mogu započeti kada žele – kaže Pavlić.
S inicijativom Udruge »Buđenje«, kažu riječki ravnatelji, upoznati su, no s nastavnicima većina njih o ukidanju zadaće nije razgovarala. Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich kaže kako se radi o dobroj inicijativi, no i napominje kako ipak nije sve crno-bijelo te da je upravo Riječka gimnazija unatrag nekoliko godina eksperimentalno smanjila obim zadaća za pojedine predmete.
– Ukidanje zadaća ne može se naprasno uvesti. Potrebno je odraditi neke predradnje i vidjeti kako učenika potaknuti na daljnji samostalni rad i učenje. Pitanje je jesu li naši učenici dovoljno samosvjesni da budu odgovorni. Finske škole nemaju zadaću, ali imaju razvijenu odgovornost. Škola bez zadaće nije ništa novo, to je aktivnost koja se provodi u europskoj praksi, no ono što nama nedostaje da bismo tako nešto uveli su novi programi i kurikulumi, kaže ravnateljica.
Nema negativnih rezultata
S činjenicom da 30 dana bez zadaće ne može donijeti nikakve negativne rezultate, slaže se i ravnateljica OŠ »Nikola Tesla« Tatjana Bandera Mrakovčić koja je odluku o ukidanju zadaće prepustila svakom nastavniku osobno.
Iako je, čim je čula za inicijativu, odlučila provesti eksperiment i ukinuti zadaću, nastavnica engleskog jezika Ivana Kasunić kaže kako ne smatra da je domaća zadaća u potpunosti višak u obrazovanju, no ukoliko učenici pišu zadaću ispred škole ili pak umjesto njih zadaću pišu njihovi roditelji, što nije rijedak slučaj, onda takva zadaća prema njenom mišljenju nema smisla.
– Ideja Udruge jako mi se dopala jer pisanje zadaće samo zato da bi se dobio plus nema nikakvog smisla, a učenici upravo to rade. Svako malo vidim djecu kako pišu zadaću ispred škole, a i znala sam u bilježnicama vidjeti rukopis roditelja. Istina je da je zadaća opterećenje kod kuće, no s druge strane nekada dobro dođe zbog održavanja kontinuiteta.
Moji su učenici bez zadaće bili i više od mjesec dana, jer sam s akcijom započela u studenom i provela je do kraja polugodišta. Negativnih efekata nije bilo, ali ne mogu reći ni da je bilo nekih pozitivnih pomaka. Mislim da je rok bio prekratak. Ono što je sigurno jest da su svi učenici bili oduševljeni zbog ukidanja zadaće – zaključuje Kasunić.
