Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
16. listopada 2019.
Istraživač industrijske baštine

Miljenko Smokvina: Baštine se olako odričemo, rušimo je i prodajemo za staro željezo

Torpedo, lansirna rampa / Foto Marko GRACIN
Torpedo, lansirna rampa / Foto Marko GRACIN
Autor:
Objavljeno: 6. veljača 2012. u 19:22 2012-02-06T19:22:32+01:00

 Kao glavni inicijator riječke udruge »Pro torpedo« za zaštitu i očuvanje industrijske baštine, stručnjak za torpedistiku i jedan od prvih koji je pokrenuo veliku riječku temu torpeda, Smokvina je član i više međunarodnih udruženja za promicanje i zaštitu tog dijela kulturne baštine koja je u mnogim zemljama prepoznata kao novi gospodarski resur, važan element urbane regeneracije i atraktivan segment turističke ponude koji donosi značajne prihode

RIJEKA Uspješni primjeri revitalizacije industrijske baštine diljem svijeta i neiskorišteni domaći resursi bili su tema izlaganja dugogodišnjeg riječkog istraživača riječke industrijske baštine Miljenka Smokvine održanog u Klubu Sušačana. 

    Kao glavni inicijator riječke udruge »Pro torpedo« za zaštitu i očuvanje industrijske baštine, stručnjak za torpedistiku i jedan od prvih koji je pokrenuo veliku riječku temu torpeda, Smokvina je član i više međunarodnih udruženja za promicanje i zaštitu tog dijela kulturne baštine koja je u mnogim zemljama prepoznata kao novi gospodarski resur, važan element urbane regeneracije i atraktivan segment turističke ponude koji donosi značajne prihode. 

    Britanski Ironbridge, bečki Gazometri, tvornice tekstila i industrijski dimnjaci u Kataloniji, napuštena željezara u Duisburgu koja je nakon zatvaranja ostala intaktna i samo svjetlosnim intervencijama pretvorena u atrakciju koja godišnje privuče 1,5 milijuna posjetitelja, rudarski kompleks Zollverein pretvoren u kultno europsko kulturno središte, povijesni autobusi i tramvaji Amsterdama, nizozemske pumpne satnice – samo je dio uspješnih primjera prikazanih u sklopu predavanja, iz kojih možemo učiti, a neka i slijediti i bez pretjeranih ulaganja. 

   Podmornice

– U Muzeju znanosti i tehnologije u Chicagu još je 1954. postavljena njemačka podmornica koju su Amerikanci zarobili na Pacifiku. Do danas je imala više od 24 milijuna posjetitelja, a svaki je samo za posjet podmornici platio 8 dolara – kazao je Smokvina. U svijetu postoji više od sto 100 muzealiziranih podmornica, a jedna od njih – nama posebno interesantna – postala je i glavna turistička atrakcija u Parku vojne povijesti Slovenije u Pivki. 

    Na poziv tamošnjih stručnjaka, Smokvina je prije nekoliko godina sudjelovao u projektu očuvanja industrijske baštine Arsenala Tivat u Crnoj Gori, gdje su nakon raspada Jugoslavije završili brodovi i podmornice Jugoslavenske ratne mornarice. Kako je riječ o podmornicama koje su projektirane u Brodarskom institutu iz Zagreba i riječkom Brodoprojektu, a građene u Splitu i Puli, očekivao je da će i kod nas biti interesa za očuvanje tog dijela hrvatske brodograđevne i mornaričke baštine. Ali nastojanja da preko Ministarstva kulture organizira akciju za njihov povrat u Hrvatsku ostala su bezuspješna, a partnere za razgovor nije našao ni u Rijeci, u kojoj je projektirana i sagrađena prva podmornica na svijetu za ocenografska istraživanja. 

    No, ono što nama nije bilo zanimljivo Slovenci su znali kapitalizirati i s mnogo manje uporišta u povijesnim činjenicama, pa podmornicu izgrađenu u splitskom Brodogradilištu specijalnih objekata ponosno predstavljaju kao »spomenik slovenskog znanja i podmorničarske tradicije« koji je Vojnom parku u Pivki osigurao porast posjetitelja za čak 60 posto. Svaki razgled parka se plaća 9.60 eura. 

    To je samo jedan u nizu primjera koji pokazuje kako se odnosimo prema industrijskoj baštini koja je kod nas zanemarena na razni cijele države. 

   Gluhe uši

– Osim zagrebačke Gliptoteke smještene u nekadašnji industrijski objekt kožare i zadarskog Arsenala gotovo i nemamo primjera uspješnih obnova, ali je zato mnogo onih koji svjedoče kako se baštine olako odričemo, rušimo i prodajemo za staro željezo – rekao je Smokvina, podsjetivši na dugogodišnja nastojanja stručnjaka okupljenih oko »Pro torpeda« da u suradnji s kolegama iz svijeta ukažu na bogatstvo riječke industrijske baštine i brojne mogućnost njene prenamjene. 

    – U svibnju ćemo održati petu konferenciju o industrijskoj baštini. Dosad smo na njima ugostili mnoge eminentne stručnjake, ali ih ne dolaze slušati oni koji bi trebali. Sutra smo u Evropi, ali tamo treba doći s dobro pripremljenim projektima, a mi ih nemamo, jer nitko na tome sustavno ne radi. Od prve inicijative za obnovu lansirne rampe torpeda prošlo je devetnaest godina i ništa se nije napravilo, a upravo nas torpedo stavlja u kontekst svjetske baštine. U Harteri, s kojom u Rijeci počinje industrijska revolucija, također nikavih pomaka. Nemam ništa protiv Festivala, ali to su tri dana u godini. Riječka Rafinerija šećera kao glavna paradigma industrijske baštine i Tvornica duhana koju smo imali u istom kompleksu, trebalo je biti prvo što će se obnoviti. No sad čujemo da na projekt nove zgrade MMSU treba zaboraviti, uz poruku da je baš krasno što se odustaje od onoga što je trebalo biti krucijalno – rekao je Smokvina navodeći i druge primjere zanemarene baštine, poput brodograditeljske, a primjedbe na račun gradske politike stigle su i iz publike.    

    – U Rijeci općenito fali vizije kako razvijati grad, a onda nema ni jasno utvrđenih prioriteta u pristupu baštini. Skloni smo krpanju – konstatirao je Zdravko Ćiro Kovačić, spomenuvši izgradnju dva kontejnerska terminala na Brajdici i Zagrebačkoj obali kao eklatantan primjer razaranja budućnosti grada koji nema ni rivu, a kamoli mogućnost da se razvija kao mediteranski grad. To su teme za Gradsko vijeće, ali ondje se o problemima poput obnove lansirne rampe ili odnosa luke i grada ne raspravlja, pa ulogu gradskih redara preuzimaju udruge poput Pro torpeda i Kluba Sušačana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.