RIJEKA Igor Lovrinov, trener odbojkašica »Rijeke«, ogorčen je načinom na koji Odjel za sport Grada Rijeke i Rijeka sport tretiraju odbojku i klub koji je gradu na Kvarneru donio uvjerljivo najviše trofeja.

Lovrinova već neko vrijeme boli činjenica da je njegovim djevojkama onemogućen jutarnji trening u Dvorani mladosti, što je uredba koju je gradski Odjel za sport donio režući troškove a odnosi se na korištenje prijepodnevnih termina u Dvorani mladosti, te dvoranama 3. maj i Dinko Lukarić, ali još ga više boli način na koji je Veljko Karabaić, pročelnik Odjela za sport i tehničku kulturu, odgovorio na istup nezadovoljnog trenera.

– Isfrustriran sam i razočaran. Ne mogu riječima opisati koliko sam nezadovoljan, budući da je odbojka kao sport tretirana kao »zadnja šlapa« – slikovito se izrazio Lovrinov. – Naravno, ne mogu pričati o odbojci u cjelosti, ali mogu o klubu u kojemu radim. Broj jutarnjih treninga ove sam godine smanjio iz jednostavnog razloga što više ne koristimo teretanu u sklopu Dvorane mladosti, što su automatski dva treninga manje.

Prošle sam sezone potjerao odbojkašice Černjeku i Todorović, a posredno i Pešut, samo zbog toga što nisu mogle dolaziti ujutro na trening. Odrekao sam se tri odbojkašice i meni sada Veljko Karabaić, Zlatan Hreljac i Lazo Antić kreiraju sportsku politiku kluba. Zar bih ja trebao domaru u dvorani dostavljati program rada po kojemu ćemo trenirati pa da mi on onda odobri ulazak u dvoranu? Neki dan sam mu postavio pitanje gdje ćemo trenirati, a on odgovara na livadi – u nevjerici govori Lovrinov, te nastavlja sipati žuč na račun struktura koje u Rijeci promišljaju sport.    

Sport na dnu

– Jučer sam imao trening od 15.45 do 17 sati u onoj štali na Kozali. Također, jučer tajnica kluba nazove domara Antića, da nam za danas osigura termin za treniranje i dobija odgovor da nema slobodnih termina. Dvorana 3. maj, dvorana Zamet, dvorana Dinko Lukarić i Dvorana mladosti i nema slobodnih termina! I oni meni broje 27,5 posto iskorištenih treninga. A tko broji postotak dana koje u Dvorani mladosti provedu razni Hari Rončevići, kraljice karnevala, sajmovi suhomesnatih proizvoda...

Riječki sport je na dnu zato što ga vode ljudi koji o sportu razmišljaju na činovnički način. Veljko Karabaić je po vokaciji rukometaš i rukomet je osiguran na Zametu, nitko ih ne dira, mogu raditi što god hoće. Zlatan Hreljac je košarkaš, u upravi je Kvarnera, oni imaju svoju Naftu gdje odrađuju trening kako hoće. Tko je izgubio? Odbojka – pita i odgovara Lovrinov, kojemu je na ovaj način uskraćena prilika da s djevojkama radi individualno.

– Upravo o tome se radi. Kada Zdravko Mamić kaže da je Rijeka sportska provincija mi se svi čudimo. Čovjek je sto posto u pravu. Karabaić meni broji da mi na jutarnji trening u prosjeku dolazi 7,4 odbojkašica. Zar bih ja sada trebao Karabaiću objašnjavati što znači individualni rad. Pa ako tako procijenim na trening ću doći samo s jednom djevojkom. Znao sam trenirati po tri sata tako da svakih 45 minuta pozovem jednu ili dvije djevojke, ovisno o pozicijama na kojima radimo. Neka Karabaić zna da sam s tih 7,4 odbojkašica osvojio 12,0 trofeja.     

Zatvorimo sve dvorane

Veljko Karabaić tvrdi da termine možete dobiti na Zametu. Je li tome zaista tako, jeste li ih uopće tražili?

 – Kažu da se obratimo za jutarnje termine i dobit ćemo ih na Zametu, a kada smo tražili da u novotvorenoj dvorani odigramo jednu utakmicu Lige prvaka ta je ideja sasječena u korijenu. Tražit ćemo da nam otvore Dvoranu mladosti bez struje i bez grijanja. Dakle, nula troškova.

Ako tome zahtjevu ne udovolje onda ću tražiti jutarnje termine na Zametu. Ako djelatnicima Rijeka sporta slučajno u jutarnjim satima na Trsatu smeta buka naših lopti, mi imamo i spužvaste koje možemo koristiti.

Ljudi, netko je i prije Rijeka sporta radio taj posao i sve je nekako funkcioniralo. Pa njima je jedna od prvih odluka bila da stave rampu ispred dvorane da se automobilima ne bi uništavale kocke, a onda oni dođu i parkiraju svoje automobile jer oni ne uništavaju kocke. To je nevjerojatno – ljutito nastavlja Lovrinov tražeći vjerojatno odgovor na pitanje koje u Rijeci muči sve one koji se bave sportom.

Tko tu zbog koga postoji, riječki sport zbog Odjela za sport i Rijeka sporta ili obrnuto. Tko bi trebao biti čiji servis?

 – Ja to stalno pitam. Jasna slika riječkoga sporta je izjava o 7,4 odbojkašice koje u prosjeku dolaze na trening. To je izjava jednog aparatčika, kojemu nije stalo do riječkog sporta. Znam da nismo simpatični, znam da nas zbog toga nitko ne voli, znam da sam i ja zbog toga krivac, ali nemojte nam saplitati noge.

Nemamo novaca, borimo se da djevojkama isplatimo plaće i još nam ne daju da radim. Znam da nisam izabrao najbolji trenutak da sve ovo kažem, znam da sam i ja zaposlen u Riječkom sportskom savezu i na neki način pilim granu na kojoj sjedim, ali ovo nisam mogao odšutiti.

Tih 27,5 posto treninga i 7,4 posto odbojkašica. Ne mogu vjerovati. To govori sve o čovjeku. Najbolje da zatvorimo sve dvorane i ništa nećemo potrošiti. Hladni pogon i samo utakmice.