Brojni mali i veliki Riječani iskoristili su subotnje popodne za izlazak na riječki lukobran koji će u sljedećih mjesec dana krasiti instalacije sedmero umjetnika okupljenih u projektu »Striženje lukobrana«, među kojima je i tor s pravim ovcama koje su na Molo longu dobile i svoju štalicu. 

    Cijela manifestacija održava se na dijelu iza lučkih dizalica, prema kraju lukobrana, do kojega se uistinu isplati prošetati, jer na samom završetku stoji instalacija »Prozor« Brune Velčića prema kojojoj su šetači oduševljeno usmjeravali jedni druge riječima – to obavezno morate pogledati. 

   Raj za dušu

I zbilja, bilo bi šteta ne iskusiti taj predivan doživljaj, sjedeći u Velčićevom dnevnom boravku s kojeg puca pogled na more, Učku i otoke. Jedna vunom presvučena fotelja i jedan stolić na povišenom podestu od stare bukovine, do kojeg se uspinje stepenicma od potrošenih pružnih pragova, nude mogućnost da napojite osjetila i proširite horizonte, svejedno po vedrom ili oblačnom vremenu. 

    Na povratku prema gradu, dobro je zastati uz instalaciju »Ruzina«, u mislima odati počast ugasloj riječkoj industriji i razmisliti kako bi sve te posrnule divove u budućnosti mogli oživjeti kroz neke nove sadržaje. Na to nas poziva umjetnica Marina Mikolčić koja je svoju instalaciju ciljano postavila nasuprot Ininom postrojenju na Mlaki, a izradila ju je u jednoj od hala bivšeg Torpeda od napuklih ruzinavih industrijskih cijevi iz brodogradilišta »3. maj«, u kontrastnoj kombinaciji s toplinom vune kao metaforom života. Tomislav Brajnović je umjetnik koji se uvijek pobrine da svoje goste nahrani i napoji plemenitim namirnicama, pa je tako i ovom zgodom na lukobran instalirao stol s ponudom ovčjeg sira i vina, a na kamenim gromdama s vanjske strane lukobrana napravio nasukani »Ruzinavi brod«, povezujući otvoreno, uzburkano more i sigurnost gradske luke malim vunenim kuglicama. 

   Vesna Jakić preko zida lukobrana rasprostire prostirku izvedenu u kombinaji filcane vune, svile, tila, stakla i školjaka pod nazivom »Banjašuga«, što je naziv za onaj dio obale ili broda koji je prošaran naslagama morske trave i školjki ostao na suhom nakon što ga je okupala morska pjena. 

 Ni ovce ni novce

Milijana Babić, koja uvijek pazi da ostanemo čvrsto u realnosti, svjesni bremenitosti trenutka u kojemu živimo, čini to i ovom prilikom. Na istočnoj fasadi zgrade pri dnu lukobrana postavila je veliki transparent s natpisom »Ni ovce ni novce« s kojim se sudarate ako vam na povratku s čarobne Velčićeve terase zaneseni pogled odluta prema nebeskim visinama. 

    Projekt »Striženje lukobrana« nastao je po zamisli umjetnika Mathewa Mazzotte, a ostvaren je u suradnji Grada Rijeke, Lučke uprave i kanadske kulturne fondacije Musagetes koja radi s umjetnicima i kulturnim djelatnicima u svrhu preobrazbe urbanih krajolika.

 Riječani su na lukobranu imali priliku vidjeti kako se strižu ovce i sami pokušati napraviti svoj ukras od vune, što je posebno pubudilo pažnju najmlađih. Djeci se naročito dopala mogućnost da nakon šišanja ovce nahrane koricom suhoga kruha, a potom od njihove vune, također vlastitim rukama, izrade šarene cvjetove u improviziranoj, ali izuzetno posjećenoj radionici filcanja vune.