Grad svoje ime duguje vodi, a većinu prosperiteta moru, odnosno luci koja je definirala njegovu sudbinu; Rijeka je i grad prožimanja različitih kultura, koji se uvijek protivio svakoj političkoj diskriminaciji manjina. A u vrijeme krize – rad je tema od egzisencijalnog značenja...
RIJEKA » Samo dva dana nakon što je Ministarstvo kulture objavilo poziv hrvatskim gradovima da podnesu prijave na natječaj za naslov Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu, Grad Rijeka predstavio je vlastiti prijedlog koncepta kandidature o kojem će se sljedećih mjeseci voditi javna rasprava, uz nastojanje da se svojim sugestijma i prijedlozima pa i kritičkim primjedbama u nju uključi što veći broj institucija, udruga i građana. – Ideja je da se u pripremu kandidature uključi što veći broj sudionika, jer želimo da to bude istinski gradski projekt, a ne projekt gradske uprave, poručio je gradonačelnik Vojko Obersnel na jučerašnjoj konferenciji za novinare.
Uz gradonačelnika i pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, konferenciji je prisustvovala i većina članova radne skupine koja je izradila prijedlog koncepta riječke kandidature: teatrologinja i dramaturginja Mani Gotovac, teatrolog, dramaturg i prvi suradnik novog riječkog intendanta Marin Blažević, aktualni ravnatelj MMSU i multimedijski umjetnik Slaven Tolj, te arhitekt Idis Turato. Članovi radne skupine još su medijska umjetnica Ingeborg Fulepp, redatelj i novi intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca Oliver Frljić, te suradnik za marketing i odnose s javnošću Gradske knjižnice Rijeka Kristian Benić.
Teme identiteta
Prema njihovu prijedlogu, koncept programa riječke kandidature i cijelog projekta Rijeke kao europske prijestolnice kulture trebao bi se temeljiti na četiri tematske cjeline, koje nisu vezane samo za umjetnost i kulturu. To su: rad, manjine, voda i luka. Kako je naglasio Šarar, riječ je o vrijednostima i temama koje su duboko utkane u postojeći identitet Rijeke, s kojima se može poistovijetiti većina građana, a ujedno su veoma aktualne i podložne propitivanju na globalnoj razini.
Iz osnovnih koncepcijskih odrednica koje su nastale na podlozi vizije Rijeke kao modernog europskog grada koji je kulturno razvijen, tehnološki napredan, socijalno uključiv i ekološki održiv proistekao je i slogan riječke kandidature za prijestolnicu kulture koji ih zorno sažima riječima: »gledaj. more. sadi. grad« ili »see. sea. seed. city« u engleskoj verziji. Prema riječima Vojka Obersnela, program riječke kandidature za europsku prijestolnicu već se dugo i ozbiljno priprema, a kao dva temeljna dokumenta na kojima počiva prošle su godine usvojene Strategija kulturnog razvitka Grada Rijeke i Strategija razvoja Grada Rijeke, kojima projekt EPK definiran kao jedan od prioritetnih gradskih projekata do 2020. godine.
Obnova postojećih objekata
Osvrnuvši se na dosadašnja iskustva Rijeke s kandidaturama za velike sportske manifestacije, gradonačelnik je naglasio da svaka kandidatura predstavlja izazov čiji ishod je neizvjestan, ali neovisno o konačnom rezultatu iskustvo pokazuje da se kroz kandidaturu uspjelo mobilizirati javnost i izgraditi sportsku infrastrukturu, što je bio i cilj u tom slučaju. Projekt Europske prijestolnice kulture u Rijeci nije usmjeren na izgradnju novih velebnih objekata, već na obnovu postojećih, a prije svega bivšeg industrijskog kompleksa »Rikard Benčić« koji bi trebao biti pretvoren u gradsku kulturnu četvrt, rekao je Obersnel. Govoreći o osnovnim tematskim odrednicama programa riječke kandidature, Šarar je naglasio da tema ljudskog rada nikad nije bila aktualnija nego danas, a tema manjina, mogla bi se zvati različitost ili tolerancija.
Rijeka je, kako ističu članovi radne skupine, grad prožimanja različitih kultura, kozmopolitske tradicije i tolerancije koji se uvijek protivio svakoj političkoj diskriminaciji manjina i različitosti, a projekt EPK je prilika da taj identitet i vrijednosti promovira i u europskom prostoru. Grad svoje ime duguje vodi, a većinu prosperiteta moru, odnosno luci koja je definirala sudbinu grada, a predstavlja točku komunikacije te simbol napretka i kulturne razmjene. O motivaciji da se krene u borbu za osvajanje naslova kulturne prijestolnice govorio je i Marin Blažević, rekavši kako Rijeka mora htjeti biti prijestolnica kulture bez obzira hoće li biti Europska ili prijestolnica kulture u nekom drugom okviru. Po njegovu mišljenju, Rijeka je već ostvarila temeljni preduvjet da to i postane, jer je promijenila paradigmu kako se misli i stvara kultura, kako se njome upravlja i u njoj opstaje. Mani Gotovac je Rijeku opisala kao Pepeljugu u potrazi za princom koji će prepoznati njezinu cipelicu, dodavši da ona u Hrvatskoj do danas nije prepoznata kao grad sa svojim ljepotama, svojim posebnostima i samo svojim karakteristikama.
Jedna od tih posebnosti Rijeke su vode: potoci, rijeka, more i ocean. Voda je uvijek znak rađanja i moja je želja da preko vode oživi jedno dijete kojem je vrijeme da bude prepoznato, naglasila je Mani Gotovac. U svome izlaganju ona je kao vrijednost kojom je posebno zadivljena apostrofirala i riječku industrijsku baštinu. Za razliku od gradova koji u svojim kandidaturama redovito ističu velike renesansne, barokne i druge poznate građevine, Rijeka je pokazala da umjetnost može živjeti u prostorima poput Hartere, Torpeda i Benčića. Duhovi te baštine zajedno s umjetničkom kreativnošću mogu stvoriti nešto čega nema u drugim sredinama, pa čak i u evropskim razmjerima, rekla je Gotovac.
Participacija građana
Arhitekt Idis Turato, na koncept kandidature osvrnuo se s aspekta odnosa prostora i kulture. Slaven Tolj je naglasio kako kandidatura Rijeke za Europske prijestolnicu kulture nije projekt koji je važan za kulturne institucije, niti je festival ili manifestacija, već se radi o promjeni načina poimanja kulture koja će postati središnja stvar, a ključna će u tome biti participacija građana. Program će biti toliko uspješan koliko uspijemo uključiti zajednicu u njegovo kreirenje. Zato nemojte suditi o njemu, već se uključite i nadograđujte ovaj projekt, poručio je.
