Prof. Luzer uz knjizi donosi 36 igara iz vremena vlastitog djetinjstva, ali i ne samo njegovog. Knjiga je to »razigranih sjećanja«, ujedno i priručnik za sve one koji se žele prisjetiti kako su se nekad igrali, ali i one koji žele naučiti kako se igrati bez igračaka i svih čuda tehnike
BAKAR » Ako je suditi po broju onih koji su se sinoć u Gradskoj knjižnici Bakar cijeli jedan školski sat igrali s profesorom Josipom Luzerom i njegovim gostima, onda je bakarski kraj uistinu razigran kraj. Povod igri bila je promocija knjige o igri ili slikovnice »Onput kad smo se igrali« u kojoj prof. Luzer donosi 36 igara iz vremena vlastitog djetinjstva. Ali i ne samo njegovog jer, kaže prof. Luzer, njegova je knjiga knjiga za tri generacije.
Drugo djetinjstvo
Knjiga profesora Josipa Luzera podijeljena je u tri cjeline. U prvoj »kako su se igrali muški« pojašnjeno je 17 igara. U drugoj nazvanoj »kako su se igrale ženske« nalazi se opis devet igara, a posljednja cjelina, ona imena »Skupa je najlipje« donosi njih 10. Primjerice muški su se igrali na »tati i žandarmi«, špekulji, šestice, stolni nogomet…, ženske na špag, lastik, školu…, a skupa na skrivalca, lovenca, gluhi telefon, »ki lipje ustane« i tako moremo do »Zdravo Marije«.
Taj isti »popravljač«, druženju u bakarskoj knjižnici dao je posebnu draž pristupivši igri s filozofskog stanovišta, pa se zaigrao i u igru uključio Platona, Sokrata, Heraklita, Finka i Descartesa, završio s Kramarićem i nogometom, te postavio ključno pitanje večeri:
Zanimanje djece
– Dočim je prof. Luzer iznio svoju zamisao, shvatio sam da je izdavanje ove knjige civilizacijska zadaća, dužnost i obaveza. No, onda se nametnulo pitanje kako knjigu ilustrirati, i došlo do ideje da u suradnji s bakarskom osnovnom školom dobijemo prave protagoniste, prave igrače. Igre smo uzduž i poprijeko Bakra snimali nešto više od tjedan dana, a koliko je zanimanje među djecom izazvala naša igra najbolje ilustrira podatak da ih je na snimanju prve igre bilo deset, a posljednje 36., više od trideset. Koristim priliku da se zahvalim Gradu Bakru i Primorsko-goranskoj županiji koji su financijski pomogli izlaženje ovog vrijednog djela, djeci i njihovim roditeljima koji su nam pomogli da knjiga bude adekvatno ilustrirana, svima onima koji su radili na knjizi, posebno Nikoli Petkoviću i Željku Maletiću, a najveća hvala profesoru Josipu Luzeru koji je napisao ovo sentimentalno putovanje kroz doba naše mladosti.
Sinoćnju »igraonicu« otvorila je i zatvorila ravnateljica Gradske knjižnice Bakar Dolores Paro Mikeli, a nazočne koji su osim u knjizi Josipa Luzera mogli uživati i u izložbi fotografija Marine Tijan Hajdinić » Naš kamik«, pozdravio je i bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić, nasmijavši ih s par zgoda iz svog djetinjstva. Sve u svemu, bila je to večer u kojoj su uživali svi oni kemin za igrat se ne rabe igraljki.
