Ugledni riječki teatrolog

Na groblju Kozala na vječni počinak ispraćen dr. Darko Gašparović

Svjetlana Hribar

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler



RIJEKA U nazočnosti zaista velikog broja prijatelja i poštovatelja, danas je na groblju Kozala na vječni počinak ispraćen dr. Darko Gašparović, ugledni riječki teatrolog, dramaturg i književnik. Njegova bogata intelektualna djelatnost, koja je sezala od teatra i teatrološkog rada preko rada na sveučilištima do razgranate spisateljske aktivnosti, ali i svestrana priroda koja je privlačila mlade kao i stručnu javnost kulturne i vjerske provenijencije, pomirila je danas lijeve i desne: na posljednjem ispraćaju našli su se ne samo najbliži prijatelji i suradnici, već cjelokupna riječka javnost – od gradonačelnika i predstavnika grada i županije, kazališnih djelatnika – umirovljenih i aktivnih glumaca Hrvatske i Talijanske drame, preko opernih solista, članova Zbora i Orkestra te Baleta i Uprave kazališta, preko istaknutih članova i predstavnika sveučilišne zajednice, liječnikih krugova, vjerskih i političkih institucija… Bio je to velik i decentan skup građana, koji su s cvijetom u ruci i suzom u oku došli posljednji put pozdraviti čovjeka kojeg su neizmjerno cijenili te izraziti sućut obitelji – supruzi Loredani, kćeri Tajani i sinu Franu, bratu Ljubomiru i ostaloj tugujućoj rodbini.


Duhovno biće


Povodom smrti, o Darku Gašparoviću mediji su zabilježili gotovo sve – od školovanja u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju, a na Filozofskome fakultetu diplomirao komparatistiku s romanistikom, magistrirao i doktorirao, preko rada u časopisu Prolog gdje je bio glavni urednik, a potom i preseljenja u Rijeku, gdje je najprije bio dramaturg u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca Rijeka, potom umjetnički ravnatelj Hrvatske drame i intendant, do njegove pedagoške djelatnosti na riječkom, zagrebačkom i sveučilištu u Seulu. Manje je bilo riječi o duhovnom biću Gašparovića, koji je bio nepokolebljiv vjernik – svake je nedjelje pohodio misu u dominikanskoj crkvi svetog Jeronima, čak i pjevao u crkvenom zboru!Upravo taj neveliki crkveni zbor ispratio ga je na vječni počinak… Nad lijesom je obred započeo fra Emanuel Hoško, koji je između ostalog napomenuo da je Darka Gašparovića istinska vjera vezala uz mnoštvo vjernika u Rijeci. Pročitano je i pismo riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića, koji je izražavajući sućut obitelji, odao poštovanje Darku Gašparoviću i zahvalnost na svjedočenju kršćanske vjere.


Od svog kolege sa studija, oprostila se teatrologinja Mani Gotovac, koju je s Darkom Gašparovićem vezala cjeloživotna suradnja i prijateljstvo, ističući kako je upravo Gašparović, kao intendant, otvorio kazalište gradu i grad uveo u kazalište, aludirajući na njegovu dramatizaciju romana »Vježbanje života« Nedjeljka Fabrija, koja je postala zaštitni znak Rijeke i njene kazališne umjetnosti.


Na ovaj šlagvort, nadovezao se zapjev glumice Elis Lovrić, koja je na praizvedbi »Vježbanja života« igrala Fanicu. Dirljivo je zazvučala njena pjesma posvećena ovom liku, koju je izvela uz pratnju na gitari i usnoj harmonici, jednako kao što su svakoga koji je svjedočio nekoj od predstava »Vježbanje života« dirnule riječi Elis Lovrić upućene Darku Gašparoviću: »Sad nas gledate odozgo, zajedno s Fanicom, Carlom, Fumulom…«


Velika hrabrost




U ime sveučilišne javnosti od Gašparovića oprostila se dr. Danijela Bačić Karković, njegova kolegica iz studentskih dana u Zagrebu, a pod kraj profesorske karijere i Filozofskog fakulteta u Rijeci.


– Dijelili smo kabinet, svakodnevno razgovarali o svemu, a nezaboravna je njegova srdačnost i spremnost da pomogne svakom mladom čovjeku, bilo sugestijom ili stručnim savjetom. Mnogi su mu nekadašnji studenti do danas zahvalni – od Rijeke i Zagreba do dalekog Seula u Koreji…, rekla je prof.dr. Bačić Karković, napominjući da je Gašparović po vokaciji bio pjesnik, a njegov umjetnički jezik je bio prožet duhovnošću. Dugogodišnji obiteljski prijatelj, profesor na Radboud University i sveučilištu u Zagrebu, dr. Ante Došen, govorio je o svojoj zatečenosti dijagnozom Darka Gašparovića za koju je čuo prije mjesec dana, ali i Gašparovićevoj hrabrosti i vjeri, koja mu je davala snagu do posljednjeg daha… Spominjući zajedničke susrete na Krku, u Rijeci i u Nizozemskoj, Došen je govorio o Darku Gašparoviću kao čovjeku velikih intelektualnih nagnuća, ali i dječački zaigranom i zaljubljenom u život.

U ovom kontekstu, potresno su zazvučali stihovi pjesme »Srebrna cesta« Gustava Krkleca, koje je govorila prvakinja Hrvatske drame, glumica Edita Karađole.


Javno, a intimno


Nad otvorenim grobom od Darka Gašparovića oprostio se i Slobodan Šnajder, njegov najbliži prijatelj iz davnih proljećarskih dana, intelektualni blizanac – bili smo Castor i Pollux rekao je, spominjući se njihovih putovanja Europom te identifikacije s naprednim studentima 1968. godine, ali i s Janom Palachom, zbog kojeg su se deklarirali kao Česi! Šnajderovo obraćanje Darku Gašparoviću bilo je dirljivo u svojoj izravnosti – bio je to jednosmjerni razgovor u kojem Šac uopće ne sumnja u postojanje duhovne veze pravih prijatelja i nakon smrti: »Promjena adrese ne može poništiti prijateljstvo«, rekao je Šnajder siguran da će njih dvojica – nadići smrt. »Budi hrabar kao uvijek i – zagrli uspomene!«


Ovaj mnogoljudni oproštaj od Darka Gašparovića započeo je i završio nježnim zapjevom Zbora crkve svetog Jeronima. Njihovi su glasovi odzvanjali kozalskim grobljem i dok se tužni skup kretao od kapelice do otvorenog groba. A pridruživali su im se glasovi iz povorke…


Nakon ispraćaja, u dominikanskoj crkvi svetog Jeronima održana je misa zadušnica. U spomen i slavu svog prijatelja i nekadašnjeg intendanta, riječki bas i operni prvak Dinko Lupi pjevao je Miserere, uz orguljsku pratnju pijanista Ljubomira Gašparovića, Darkovog brata… Tako javno, a tako intimno.