Riječka kulturna strategija postavlja ambiciozne ciljeve koji se podudaraju s ciljevima EPK-a, ali povjerenstvo smatra da europska dimenzija pokazana u riječkoj prijavnoj knjizi zahtijeva daljnju inovativnu doradu
Nakon objave da su četiri hrvatska grada – Dubrovnik, Osijek, Pula i Rijeka – ušla u drugi krug natječaja za naslov Europske prijestolnice kulture, na stranicama Europske komisije objavljeno je izvješće Povjerenstva nezavisnih stručnjaka s ocjenom prijedloga svih devet gradova koji su se kandidirali za dobivanje te prestižne titule.
Četiri grada koja nastavljaju utrku za Europsku prijestolnicu kulture konačne prijave trebaju predati do 11. prosinca. Sljedeći sastanak članova povjerenstva održat će se 28. i 29. siječnja 2016. u Zagrebu, nakon čega će biti donesena konačna odluka. Neposredno prije sastanka, dva do četiri člana panela posjetit će svaki od četiri predodabrana grada kako bi dobili potpunije informacije. Povjerenstvo od kandidata očekuje da svoje finalne prijedloge prije konačnog sastanka objave na svojim interenetskim stranicama zbog javne odgovornosti i angažmana.
Najveći budžet ponudio je Osijek s planiranih 36,5 milijuna eura, od čega je razvoju kulturnih i umjetničkih projekata namijenjeno 27,5 milijuna, što je više od ukupnog riječkog proračuna. Slijedi Pula s budžetom od 33,25 milijuna eura, od čega su 23,25 milijuna programska, te Dubrovnik koji namjerava potrošiti 31 milijun eura, od čega 23,5 milijuna za programe.
Iako novac nije presudan kriterij, što potvrđuje i primjer Zagreba koji unatoč najvećem budžetu (49,7 milijuna eura) nije prošao prvu selekciju, od Europskih prijestolnica kulture ipak se očekuje određena razina ambicije mjerena i financijskim parametrima. Riječki budžet ocijenjen je dosta niskim za jednu prijestolnicu kulture s europskim ambicijama. No, još više od toga Povjerenstvo je bilo iznenađeno s relativno niskim udjelom Grada u EPK proračunu: samo 26 posto naspram 43 posto sredstava od države!
Novi život za grad
Ta primjedba nije bezazlena, jer se na temelju planiranih izvora financiranja procjenjuju izgledi grada da ostvari najavljene programe i ozbiljnost kanditadure uopće. Najsigurnijima se smatraju upravo projekti koje su gradovi spremni financirati vlastitim sredstvima, dok se realizacija onih koji ovise o naklonosti europskih fondova doživljava neizvjesnijom. Zbog toga povjerenstvo od svih gradova izričito traži da u dokumentaciji za završni krug selekcije posebno naznače programe koje planiraju prijaviti na EU natječaje.
Inače, svi pretendenti na titulu Europske prijestolnice kulture usuglasili su se s Ministarstvom kulture da će ono u programskom dijelu troška participirati s 10 milijuna eura. Iako nije formaliziran, to je dogovor na kojem su gradili svoje kalkulacije.
Prijava Rijeke temelji se na temi »Luka različitosti«. Grad teži tome da si udahne novi život. Njegova kulturna strategija teži jačanju kulturnog identiteta grada i tome da kulturne aktivnosti učini dostupnije građanima i atraktivnije turistima, tvrtkama i investitorima. Program za EPK, ugrađen u strategiju, teži ubrzati početak modernizacije kulturnog i kreativnog sektora i predstaviti riječku baštinu i suvremenu umjetničku scenu široj europskoj javnosti. EPK namjerava funkcionirati kao most pomoću kojeg će grad dostići europsku i međunarodnu dimenziju, ojačati svoju kozmopolitsku prirodu, kao i samopouzdanje i samopoštovanje.
Pod kapom »Luke« program ima tri tematska područja: Voda, Rad i Različitosti. Povjerenstvo smatra da je riječ o temama koje se mogu lako pratiti, što je pozitivna prednost u marketinškom smislu, a posebno naglašava i njihovu autentičnost, utemeljenost u gradskom identitetu.
Po sudu povjerenstva, riječka kulturna strategija postavlja ambiciozne ciljeve koji su podudaraju s ciljevima EPK-a, a primijećeno je i da kulturne strategije regije i Sveučilišta također uključuju EPK.
Promjene u ponašanju
Povjerenstvo također cijeni kontekstualnu analizu grada i izazova s kojima se suočava. Posebno ga je zaintrigirala rečenica da je »Rijeka hrvatski sinonim za nestandardno, liberalno, antinacionalističko i tolerantno«.
Uz to kao posebno važan ističe komentar da »uspjeh Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020. uvelike ovisi o njenom doprinosu poboljšanju međuljudskih odnosa i društvene kohezije. To uvođenje promjena u ponašanje donosi novu dimenziju EPK-a, ali povjerenstvo zanima kojim sredstvima Rijeka to kani postići i stoga će je u ostvarenju tog cilja pozorno pratiti.
U prijavi je objašnjeno da je Rijeka kroz svoju povijest lučkog grada i kroz široko iskustvo njezinih kulturnih djelatnika već stekla snažno obilježje europskog grada što pokazuje i s mnogo postojećih međunarodnih kulturnih aktivnosti . No, to je – kako se ističe u evaluaciji – zajednička karakteristika gradova u Evropi.
U takvim okolnostima jedna Europska prijestolnica kulture treba pokazati kako će se razvijati u novim smjerovima, unaprijeđenjem vlastitog kulturnog identiteta, ali također povezujući se i istražujući zajedničke osobine s drugim europskim gradovima i regijama, u čemu je Rijeka u ovom trenutku možda manje aktivna.
Širok raspon projekata
Posljedično, povjerenstvo smatra da europska dimenzija pokazana u riječkoj prijavnoj knjizi zahtijeva daljnju inovativnu doradu, a posebno ne razumije potrebu da se u konceptu programa zasebno izdvoje »međunarodni programski prijedlozi«. Naime, od većine se projekata u EPK i očekuje da imaju međunarodno partnerstvo u ovom ili onom obliku. Uz to, Rijeci se zamjera i pomalo geografski ograničen raspon partnera.
Koncept kojim je Rijeka ilustrirala svoju programsku orijentaciju, obuhvaća širok raspon projekata – od kulturnog do obrazovnog sektora i sfere digitalnih tehnologija, od uključenja LGBT zajednice do nastavka razgradnje tradicionalnog koncepta nacionalnog teatra i modernizacije industrijskog nasljeđa. To je potencijal, iako još nerazvijen, za inovativne programe.
U prijavnoj knjizi se ističe da će nekoliko događaja biti posebno atraktivni za EU posjetitelje i šire. Kao primjer navedena je izložba o Klimtu koja ima potencijal privući široku publiku. Neki elementi programa kao npr. »Subverzivne različitosti« vrlo su provokativni i obilježeni jakom kritičnošću.
Iz izvještaja je razvidno da se Rijeka pohvalila kako već sada ima gotovo spreman umjetnički program, ali joj je povjerenstvo uzvratilo da takvu vrstu samozadovoljstva smatra preuranjenom. U sljedećoj fazi kandidature o tome treba podastrijeti detaljnu elaboraciju.
Pozitivno je ocijenjeno što su konzultacije o prijedlogu kandidature uključile široki krug javnosti. U prijavnoj knjizi grafički je prikazan širok raspon lokalnih kulturnih djelatnika i umjetnika koji su uključeni u diskusije o EPK i svojim prijedlozima utjecali na koncepciju programa. Očekivanja su ispunjena i time što se poseban naglasak stavlja na pitanje kako doći do građana koji nisu uobičajeno uključeni u kulturne aktivnosti.
Dodatno, povjerenstvo se osvrnulo i na programe vezane za različite manjine, zbog dojma da su povremeno u sukobu jedni s drugima: kao primjer naveden je program podučavanja romske djece klasičnoj glazbi kojim se na neki način umanjuje vrijednost njihova folklora i tradicijske kulture.
Problem upravljanja
Prijedlog riječke kandidature uključuje i susjednu regiju te njezine gradove. Povjerenstvo zna da kandidatura ima podršku relevantnih političkih vlasti, gradonačelnika Rijeke, kao i opatijskog gradonačelnika te primorsko-goranskog župana. No, bez obzira na tu podršku nije mu posve jasna uloga u programu gradova iz okruženja, niti kakve to koristi donosi.
Rijeka u prijavnoj knjizi ističe da ima kulturnu i menadžersku infrastrukturu sposobnu da ponese kompleksnu organizaciju EPK. Navodi se i da je 60 posto građana zadovoljno s kulturnom ponudom, ali podaci pokazuju da kulturne institucije gube publiku. Povjerenstvo bi stoga voljelo vidjeti na koji će način promijeniti svoje programe da bi poboljšali situaciju.
Jedna od najvećih primjedbi tiče se predloženog načina upravljanja kompleksnim aktivnostima Europske prijestolnice kulture. Povjerenstvo smatra da bi taj posao trebala voditi posebna agencija koja će se baviti isključivo s EPK-om. Ona bi trebala imati vlastitu pravnu osobnost i djelovati potpuno neovisno od gradske vlasti. U dosadašnjoj praksi EPK-a takav se model pokazao najuspješnijim. Također, očekuje se snažna figura umjetničkog direktora kojeg bi bilo preporučljivo odabrati javnim pozivom.
No, Rijeka je očito posložila stvari na način koji povjerenstvo ne smatra primjerenim.
Predložena organizacija vodstva EPK-a ima širok raspon odgovornosti, uključujući mnoge elemente kulturne strategije kao i provedbeno upravljanje glavnim kulturnim kompleksom. Nejasna je i predložena struktura viših djelatnika, a posebno uloga glavnog programskog koordinatora sa skupinom nezavisnih umjetničkih direktora, pretpostavljamo ravnatelja postojećih kulturnih institucija. Povjerenstvo smatra da takvoj strukturi nedostaje upravljačka snaga koju bi umjetnički direktor EPK-a trebao imati da zadrži koherentnu umjetničku viziju. Postoji veliki rizik da program postane serija paralelnih programa.
Između ostalog, povjerenstvo se osvrnulo i na kapitalne infrastrukturne projekte revitalizacije »Benčića« i »Hartere« koji ne ulaze u programski budžet EPK-a i bit će financirani zasebno iz EU fondova, ovisno o tome kakav uspjeh poluče na natječajima. No, povjerenstvo očekuje da mu se objasni u kakvom odnosu ti projekti stoje s predloženim programom EPK-a. Vjerojatno ih zanima jesu li to prostori u kojima bi se planirani programi trebali održavati.
Europska dimenzija
U cjelini, povjerenstvo cijeni autentičnost predloženog riječkog programa. Smatra da prijavna knjiga sadrži kvalitetne prijedloge koje je moguće razvijati. Jasno progresivno razmišljanje i slika grada » otvorenog različitostima« mogla bi biti dobrodošla i za druge evropske gradove. Predložen koncept posjeduje potencijal za razvoj projekata relevantnih ne samo za Rijeku nego i za EU građane. Međutim, povjerenstvo ozbiljno brine o europskoj dimenziji i predloženim organizacijskim planovima.
Europska dimenzija projekta generalna je slabost apsolutno svih kandidata u utrci za EPK. Nema niti jednoga grada koji je ostao pošteđen takve primjedbe. Da bi se u tom smislu poboljšali, trebaju dodatno poraditi na međunarodnom umrežavanju unutar i izvan granica EU-a, kao i povezivanju s irskim kandidatima.
Uz to, kandidati moraju uvjeriti povjerenstvo da imaju programe s jedne strane dovoljno jake da privuku europsku publiku, a s druge strane takve da domaćem stanovništvu osvijeste europsku kulturnu različitost. Također, treba pružiti uvjerljive dokaze da će EPK programi imati jasnu prepoznatljivost i dodatnu privlačnu moć u odnosu na postojeću kulturnu i turističku ponudu, koja ih ne smije zasjeniti. Taj dio Rijeci neće biti previše težak, ali bi mogao biti Dubrovniku.
Otuđeni grad Dubrovnik
Dubrovačka kandidatura počiva na temi »Grad u nastajanju«, a program se temelji na četiri stupa – ponovnom osvajanju javnog prostora, oslobađanju kreativne energije, redefiniranju identiteta i povezivanju s Europom. Povjerenstvo cijeni što su Dubrovčani sami ukazali da se grad takvog povijesnog nasljeđa suočava sa sve većom dominacijom turista i slabom kulturnom ponudom u zaleđu i na otocima. Sve je u centru i podređeno turistima. Otuđenje grada od građana i utjecaj masovnog turizma na mali prostor grada samo su neke od zanimljivih tema kojima se Dubrovčani kane pozabaviti.
Pritom namjeravaju angažirati umjetnike iz cijele Europe, planiraju suradnju s brojnim međunarodnim partnerima i stavljaju naglasak na razvijanje koprodukcija, što povjerenstvo posebno pozdravlja. Uz ostalo, Dubrovnik planira razvijati zajedničke projekte s gradovima u Hrvatskoj i regiji, a povjerenstvo posebno ističe suradnju s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom, kao i s Osijekom, s kojim dijele slične probleme, ali u različitim okolnostima.
Sveukupno, povjerenstvo je impresionirano prvom fazom kandidature Dubrovnika. Ambicije za poboljšanje kulturne ponude izvan stare gradske jezgre na otoke i zaleđe izrazito su pozitivne, a nacrt programa pokazuje potencijal da se one i ostvare. Ipak, postoji bojazan da će EPK programi ostati zasjenjeni uobičajenom turističkom ponudom i postojećim dubrovačkim atrakcijama.
Baština i digitalne tehnologije
Osijek se natječe s temom »Oxygen2020« koja uključuje četiri tematske osi: Culture Park (Park kulture), Living Fields (Živuća polja), Hacking the Future (Hakiranje budućnosti) i Bridges over Water (Mostovi preko vode).
Povjerenstvo smatra da su odabrane programske teme vrlo koherentne i sadrže jasnu umjetničku viziju. Pristup pojedinim temama vrlo je inovativan, osobito u »Hakiranju budućnosti« gdje se spajaju baština i digitalne tehnologije.
Povjerenstvo naročito cijeni želju Osjeka da se uhvati ukoštac s teškim nasljeđem rata i da diskurs konflikta prevlada kulturom dijaloga. Pohvaljen je potencijal grada s 22 manjine i programski dio posvećen pomirbi i dijalogu te uspostavi nove platforme za društvo bez sukoba. Naglasak na djecu i mlade u temi »Panonski izazovi« ocijenjen je kao inovativan način da se potakne razvoj publike, kombiniran s promjenom ponašanja.
Europsku dimenziju Osijek je pokazao partnerstvom s Pečuhom, Novim Sadom i Tuzlom. Na temelju predočenih projekata može se steći dojam o širokom uključivanju umjetnika diljem Europe, ali još mora raditi na drugim aspektima europskog dimenzioniranja.
Najveće zamjerke odnose se na premali angažman građana u pripremnoj fazi projekta, nejasno predstavljen budžet i kojeg nije razvidan točan udio Grada, kao i prijedlog organizacijske strukture koji izaziva zabrinutost. Neprihvatljivo je da agencija koja vodi EPK bude odgovorna i za upravljanje kapitalnim projektima i kulturnim sektorom gradske uprave.
Vojni objekti i grad
Pula je punudila temu »Demilitarizacija: Od tvrđave do foruma« kao nepovratan proces kulturalne i socio-političke transformacije. U njihovu prijedlogu izraženo je šest jakih ambicija: utjecaj na dugoročne politike, transformacija kulturnih institucija, integracija bivših vojnih objekata u moderan grad, pružanje jakog kulturnog poticaja lokalnoj ekonomiji, promjena svakodnevnog načina života i zajedničko stvaranje mogućih novih scenarija. Nakana je odmaknuti se od vojničkog načina razmišljanja i ponašanja prema građanskom, nadići strah i socijalnu pasivnost, te manjak želje za akcijom koji se naziva »tapija«.
Povjerenstvo cijeni konkretnost prijedloga kao i inovativan način kako su povezani s gradskim kulturnim identitetom. Također, cijene evidentan entuzijazam i predanost projektu.
Značajan naglasak u programu stavljen je na promjenu mentaliteta »tapije«, stanja društvene i gradske pasivnosti koja nije svojstvena samo Puli već i mnogim drugim gradovima. Povjerenstvo smatra da je to vrlo ambiciozan izazov, ali zahtijeva dodatnu razradu da bi se jasnije vidjelo kako to Pula kani postići. Europska dimenzija izražena je sintagmom »Dovođenje Pule Evropi«. Taj prijedlog se na više mjesta referira na suradnju s evropskim umjetnicima, ali ga treba dalje razvijati. Jedan od najvećih izazova je kako privući širu europsku publiku.
Povjerenstvo je primijetilo dvojezičnost i multietničnost grada. Smatraju da to može biti snažan faktor.
U čast Hermanu Potočniku Noordungu, malo poznatom europskom vizionaru i prvom svemirskom arhitektu, Pula je najavila i »kulturnu okupaciju svemira«, što povjerenstvo smatra potencijalno zanimljivim, ali nije sigurno koliko je povezano s ciljevima i narativima EPK-a.
No, zato je impresionirano aktivnim angažmanom, suradnjom i razmjenom projektnih ideja s irskim EPK kandidatima.
Vitalnost i energija
Pulski program za EPK izgrađen je oko četiri osi: »Re-map”, »Com-pass«, »Uni-forms« i »Hori-zon«. Ne dovodeći u pitanje značenje, povjerenstvo se pita kao će ti naslovi zvučati u PR i marketinškoj kompanji kad se prevedu na hrvatski.
Pohvaljen je inovativan pristup baštini i tradicionalnim umjetničkim formama, a jednako tako reference na »zabavu« i »razigranost« naspram vojničkom svjetonazoru. Povjerenstvu se sviđa i nakana da se bivše vojne lokacije prenamijene u kulturne svrhe te smatra da EPK može poslužiti kao laboratorij za nove urbane transformacijske strategije. No, zamjera Puli što je zanemarila potencijal partnerstava sa sličnim sredinama, bivšim vojnim centrima kojih ima diljem Evrope.
Povjerenstvo je s odobravanjem pozdravilo što je u programske ciljeve uključen rad s djecom, nemoćnima, starijima i potrebitima te subkulturnim skupinama. Program uživa podršku grada i regije, a 35 posto ideja proizašlo je iz širokog procesa konzultacija, što kazuje da su na dobar način doprijeli do građana.
Umjetnički sadržaj programa dobro je odvagan, barem financijski, ali koncentrira se oko pet vodećih programa što bi moglo dovesti do programske neravnoteže.
Također, povjerenstvo je steklo dojam da je postojeća suvremena i kulturna scena Pule živa, zanimljiva, ali relativno mala, što bi mogla postati slabost ako se ne postigne šira angažiranost i uključenost kulturnih djelatnika i umjetnika u razvoj programa. Financijski planovi su adekvatni, a privatni sektor namjerava se uključiti s vrlo visokih 59 posto budžeta!
Predloženi organizacijski model slijedi najbolju praksu dosadašnjih Europskih prijestolnica kulture.
U cijelosti, povjerenstvo je impresionirano vitalnošću i energijom pulskog prijedloga. Njihova ambicija da promijene već duboko ukorijenjeno kulturno ponašanje je na liniji nastojanja dosadašnjih EPK-a i predstavlja suvremen i inovativni izazov kulturnom i društvenom sektoru.