Baletni ansambl riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca uputio je pismo Ministarstvu kulture i Hrvatskom društvu profesionalnih baletnih umjetnika u kojem se žali na zlostavljanje uprave, nemoguće uvjete rada i neodrživost sadašnjeg stanja. Riječki Balet odlučio je u otvorenom pismu Ministarstvu kulture ukazati na teške uvjete rada, besparicu i mobing u baletnom ansamblu – prenose Teatar.hr i Tportal. U pismu piše sljedeće:

– Obraćamo Vam se zbog teškog položaja u kojem se nalazimo već duže vrijeme, u koji nas je dovelo generalno neznanje i neinformiranost uprave kazališta i nadređenih osoba o tome kako bi jedan profesionalni baletni ansambl nacionalnog kazališta trebao funkcionirati. S druge strane žrtve smo učestalog ignoriranja problema i potreba našeg ansambla, što u konačnici dovodi do degradiranja naše profesije i tretmana koji ovaj ansambl svojim radom i uspjesima nije zaslužio. Isto tako želimo istaknuti da su s našom teškom situacijom i problemima upoznati uprava kazališta, Kazališno vijeće, sindikat i Odjel gradske uprave za kulturu grada Rijeke.

U odgovoru v.d. intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marin Blažević ističe da je primio službeno pismo ostavke v.d.-a ravnatelja Baleta riječkog HNK-a Balazsa Baranyaija nakon što je sredinom prošlog tjedna eskalirala kampanja koju dio baletnog ansambla već mjesecima vodi protiv svojeg ravnatelja.

U pismu svoje ostavke Balazs Baranyai među ostalim navodi:

– Već dulje vrijeme podnosim napade i optužbe koje su narasle izvan svake zdrave pameti. Ni sam ne znam zašto nisam ranije reagirao. Možda zbog mog prirodnog optimizma i karaktera koji je skloniji konkretnom rješavanju problema prije nego li samom govorenju. Dopustite mi stoga da vas upoznam s drugom stranom u  javnosti već obznanjenih problema  riječkog Baleta, potaknut pismom koje je napisao baletni ansambl ili barem neki od njegovih članova i koje je poslano Ministarstvu kulture kao i na druge adrese.

Kad bi naši plesači mogli primijeniti na sebe iste visoke standarde kojima sude druge, možda bi sami mogli postati primjerom discipline koju traže u svima ostalima, posebice mnogi od njih koji uvijek kasne na jutarnje sate i probe.  Da ne govorim o pomanjkanju pripreme za rad. Naime, većina njih se ne zagrijava za sat, a ako osobno – doslovno ne nadzirem vježbe, napuštaju studio i prije završetka prve polovice vježbi, te često dolaze na probe bez da znaju koreografiju od prethodnog dana jer si ne daju vremena da ju ponove prije probe ili u svojim glavama ili zajedno s kolegama. Kada smo im omogućili besplatan sat pilatesa (kojeg je držala certificirana instruktorica), izbila je ťrevolucija. Pisali su čak Udruženju profesionalnih baletnih umjetnika Hrvatske žaleći se. Inače, u ozbiljnim kazališnim baletnim kućama diljem svijeta, plesači svakodnevno rade pilates prije sata baleta da bi se ugrijali i pripremili za dan. Riječki plesači bili su jako blizu toga da pilates prikažu kao uznemiravanje.

Naravno, uz takav pristup radu te visoke životne dobi naših plesača, a prosjek je 35 godina, dolazi do velikog broja ozljeda. Jako je teško napraviti kvalitetan uradak ako je onih nekoliko plesača koji su još uvijek aktivni stalno ozlijeđeno. Iskreno govoreći, svi koreografi, uključujući Lea Mujića, Razu Hamadija i mene, neprestano mijenjaju svoje korografije prilagođavajući ih ansamblu. Mi smo ti koji moraju raditi kompromise sa svojim umjetničkim zamislima da bi ih prilagodili mogućnostima i sposobnostima naših plesača.  Umjesto da nam zahvale, ansambl se žalio na svakog koreografa koji je došao u Rijeku. Nitko im nije dovoljno dobar, a taj frustrirani način razmišljanja odražava se na licima plesača. Naš posljednji gostujući koreograf, koji ima jako respektabilnu karijeru u Francuskoj, bio je šokiran načinom na koji su se plesači mrštili i pravili grimase za vrijeme proba. To se prenijelo na njihovu umjetničku izvedbu koju su primijetili kritičari, opisujući je kao hladnu, rezerviranu i mehaničku. Beskrajne pritužbe i borba za moć dokrajčili su umijeće plesanja – samo je dio Baranyaijeva odgovora.

Opširnije u sutrašnjem Novom listu