RIJEKA  Student treće godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Marino Paškvan prvi je hrvatski student s invaliditetom koji će u sklopu Erasmus programa studentske mobilnosti otputovati na studijski boravak u Norvešku u trajanju od dvanaest mjeseci. Pored toga što je riječ o prvom studentu s invaliditetom koji je odlučio dva semestra provesti na inozemnom sveučilištu, Paškvan je i prvi riječki student koji će boraviti na Sveučilištu u Bergenu, jer, kako sam priča, tek kada je izrazio želju da otputuje u Norvešku riječko je Sveučilište sklopilo ugovor s tom visokoškolskom ustanovom. Odličnom studentu upravnog prava s dvije rektorove i jednom dekanovom nagradom te prosjekom ocjena na svim godinama od 4,5 odlazak u Norvešku nije prvi samostalni boravak u inozemstvu, jer, kako kaže, za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja proveo je tri tjedna u SAD-u, a iako njegovi bližnji izražavaju zabrinost zbog odlaska njemu to ne predstavlja ni najmanji problem.

Arhitektonske barijere

– Mnogi mi govore da oni kao zdravi ne bi išli, ali meni kolica ne predstavljaju nikakav problem. Mogu sve sam obaviti, osim nošenja prtljage, a to je sve organizirano. Na osnovu invalidnosti dodijeljen mi je veći iznos sredstava za studijski boravak kojim će se pokriti svi dodatni troškovi, od prijevoza do pomogala, kaže Paškvan.Kolica, dodaje, nisu nikada problem. Ono što je problem arhitektonske su barijere na koje nailazi na svakom koraku i s kojima se svakodnevno suočavao i prilikom početka studiranja.

– Na prvoj godini morali su me svaki dan nositi gore i dolje. Sada je lakše, jer su u međuvremenu postavljenje rampe. Meni kolica zaista nisu problem. Veći je problem okolina. Kada šećete Korzom koliko invalida vidite? Nema ih, a nije da ih nema. To je najbolja slika situacije u kojoj su invalidi, ističe Paškvan.Dodajući kako je po završetku Ekonomske škole Mije Mirkovića godinama pokušavao naći radno mjesto, kaže da je svaki pokušaj bio uzaludan, jer ako je ispunjavao uvjete natječaja onda su se kao prepreka pojavile upravo arhitektonske barijere. Nakon desetogodišnje pauze odlučio je nastaviti obrazovanje i to se pokazalo kao prava odluka.

Briga zbog kiše

– Ne očekujem da će nakon diplome koje dobijem nešto biti po pitanju posla, jer puno je ljudi nezaposleno. Nisam zato odlučio studirati, već zbog samoga sebe. Za Norvešku sam se odlučio jer riječ je o zemlji s daleko boljim uvjetima života. Odlučio sam se zbog standarda i naprednosti, želim vidjeti kako je tamo. Kod nas je za invalide sve problem, od nezaposlenosti, javnog prijevoza pa do arhitektonskih barijera, navodi Paškvan.

Dodajući da je odnedavno prvi riječki invalid koji se vozi gradskim prijevozom, ali samo autobusima koji imaju rampe, Paškvan kaže da je stajanje na autobusnoj stanici za njega prava lutrija, jer nikada ne zna kada će stići autobus u koji može ući s kolicima pa to čekanje zna i podosta potrajati. S prvim danom kolovoza svi će ti problemi biti iza njega, jer tada započinje svoj inozemni studijski boravak, a semestar u novom okruženju počinje slušati već 15. kolovoza. Među njegovim odabranim kolegijima našlo se i učenje norveškog jezika, a jedini što ga malo brine je nošenje kišobrana.

– Malo će mi problem biti kiša. Bergen je najkišovitiji europski grad. Nedavno sam gledao prognozu i tamo je 14 stupnjeva Celzijevih i kiša. Meni je zbog kolica nošenje kišobrana problem, ali valjda ću se nekako snaći. Malo će mi nedostajati i ljeto i more, jer sada najviše slobodnog vremena provodim na kupanju, zaključuje Paškvan.