RIJEKA Fibrilacija atrija najčešća je srčana aritimija koju karakterizira treperenje pretklijetki, a najčešća posljedica toga je stvaranje krvnih ugrušaka. Osobe s fibrilacijom atrija uglavnom su srednje i starije životne dobi i ova ih dijagnoza svrstava u kategoriju pacijenata s velikim rizikom za dobivanje moždanog udara, sa šansom koja je čak četiri do pet puta veća u odnosu na osobe koje ne boluju od ove vrste srčane aritmije. Razlog je to zbog kojeg većina osoba kod kojih je dijagnosticirana takva vrsta aritmija – a takvih danas ima puno – mora uzimati lijekove protiv zgrušavanja krvi kako bi spriječili stvaranje po život opasnih ugrušaka. Ipak, problem medikamentozne terapije koja je u većini slučajeva uspješna, leži u činjenici što antikoagulacijski lijekovi imaju svoje nuspojave, a jedne od najtežih su krvarenja u mozgu, želucu ili crijevima. Ovakve nuspojave javljaju se u pet do deset posto pacijenata i antikoagulacijska terapija lijekovima za njih nije metoda liječenja kojom bi prevenirali pojavu moždanih udara.

Dobra vijest za takve bolesnike jest da su liječnici Odjela za invazivnu i intervencijsku kardiologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka prvi u Hrvatskoj primijenili metodu kojom će kod takvih pacijenata spriječiti stvaranje ugrušaka bez uzimanja lijekova i tako prevenirati moždane udare koji kad su izazvani fibrilacijom atrija, imaju najteže posljedice.

Riječki interventni kardiolozi dr. Vjekoslav Tomulić i dr. Sandro Brusich nedavno su ugradili atrijske okludere kod prva dva pacijenta koji zbog svog zdravstvenog stanja nisu bili kandidati za uzimanje antikoagulacijske terapije. Jedan bolesnik kojem je ugrađen atrijski okluder ima aritmiju, ali i upalnu bolest crijeva te je zbog lijekova imao stalna krvarenja iz probavnog sustava, dok je drugi bolesnik uz aritmiju imao ranije moždano krvarenje. Atrijskim okluderima riječki su im kardiolozi zatvorili dio srca tzv. aurikulu u kojem se ugrušci stvaraju. Riječke interventne kardiologe s primjenom ove metode u praksi dijeli samo korak do izvođenja apsolutno svih zahvata koji se danas primjenjuju u vrhunskoj intervencijskoj kardiologiji.

Treperenje srca

– Pacijenti kojima smo ugradili atrijske okludere nisu bili stari ljudi već ljudi koji imaju jednu od kontraindikacija za uzimanje antikoagulacijske terapije. Dio srca u koji se taj okluder ugrađuje svojevrsno je slijepo crijevo srca u lijevoj pretklijetci u kojoj se obično stvaraju ugrušci i koji potom najčešće odlaze u mozak, ali mogu završiti u bubregu ili nozi, odnosno svugdje gdje aorta dovodi krv. Takvi ugrušci najčešći su uzrok moždanog udara, objašnjava pročelnik Odjela za invazivnu i intervencijsku kardiologiju KBC-a Rijeka dr. Tomulić dok voditelj cjelokupnog programa intrakardijalne elektrofiziologije i ablacije srčanih aritmija dr. Sandro Brusich upozorava da su moždani udari koji nastanu kod fibrilacije atrija puno ozbiljniji i teži nego ostali moždani udari, uzrokuju veći stupanj invaliditeta i češće se vraćaju jer se začepe veće krve žile.

– Kod fibrilacije atrija koja je najčešća aritmija, gornji dijelovi srca trepere i u tom se treperenju stvaraju ugrušci. Tu se krv »mulja« jer se srce ne stišće, a ti ugrušci nerijetko »polete« u ostale arterije. Najčešće završe u mozgu i izazivaju moždani udar. Zato sve osobe koje imaju takvu vrstu aritmija, a ima ih puno, uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi. Ti su lijekovi dobri jer sprečavaju moždani udar ili infarkt bubrega, začepljenja ruku ili nogu. No, ti lijekovi također imaju i svoje nuspojave, a to je da razrijeđuju krv i mogu izazivati krvarenja. Određeni ljudi kod uzimanja tih lijekova prokrvare negdje u tijelu, bilo u mozgu, crijevima ili želucu. Ljudi koji ne mogu podnijeti te lijekove, kandidati su da im se u lijevu stranu srca, u mjestu gdje se najčešće stvaraju ugrušci, u privjesak lijeve pretklijetke gdje se u 90 posto situacija stvaraju ugrušci, okluderom ili svojevrsnim čepom taj dio zatvori i on potom sraste s ostalim tkivom, a osoba na srcu više nema taj svojevrsni privjesak u kojem se stvaraju ugrušci, kaže dr. Brusich.

Jednokratni zahvat

Kako dodaje, osnovna razlika kad su u pitanju slični zahvati u intervencijskoj kardiologiji, jest da se u ovom slučaju ulazi kroz preponsku venu, a ne kroz arteriju. Dolazi se u desnu stranu srca gdje treba probušiti pregradu, ući u lijevu stranu srca i onda staviti čep odnosno atrijski okluder. Radi se o jednokratnom zahvatu koji bi se s cijenom ugradbenog materijala od oko 25 tisuća kuna mogao nazvati srednje skupim zahvatom u kardiologiji.

S druge strane, lijekovi protiv zgrušavanja krvi cjeloživotna su terapija, koja u ovom slučaju nije djelotvorna pa je činjenica da ovaj zahvat osim što pojeftinjuje liječenje, spašava i živote pacijenata.

– Od svih ljudi koji imaju fibrilaciju atrija samo se polovica liječi. Naime, neki imaju kontraindikaciju, neki previše godina pa ovaj zahvat za takve pacijente predstavlja pravo rješenje. Da ne bi bilo zabune, nisu svi pacijenti s fibrilacijom atrija kandidati za ovaj zahvat. U probiru je potrebno napraviti adekvatan ultrazvuk srca i sve ostale potrebne pretrage. Ljudi koji nisu kandidati za ovu operaciju su, primjerice, oni koji već imaju ugruške u aurikuli ili oni koji imaju anatomski takvu aurikulu koju ne bismo mogli pokriti. Riječ je o prilično novoj metodi koja se u studijima i praćenjima operiranih bolesnika unatrag šest do sedam godina pokazala učinkovitom, a kod nas u riječkoj bolnici to će, nadamo se, uskoro postati redovna procedura, ističe dr. Tomulić.

Mitraclip i krioablacija

Na riječkom Odjelu za invazivnu i intervencijsku kardiologiju najavljuju i uvođenja još dvije nove metode liječenja srčanih bolesti: perkutano rješavanje mitralne insuficijencije tzv. »Mitraclip-om« i krioablaciju kojom će se smrzavanjem zaustavljati fibrilacija atrija kod mlađih bolesnika.

– Mitraclip predstavlja perkutano rješavanje mitralne insuficijencije. Dosad smo stavljali putem katetera aortalni zalistak, a želja nam je iduće godine postaviti posebne »kopče« na mitralni zalistak. Ukratko, to je postavljanje šavova koji smanjuju insuficijenciju i propuštanje srčanog zaliska bez operacije. Postavljanje atrijskog okludera na neki je način priprema za taj skup i zahtjevan zahvat jer se također ide iz desne pretklijetke u lijevu. Kad to postignemo, onda smo praktički postigli sve što trenutačno postoji u intervencijskoj kardiologiji, kaže dr. Tomulić.

Program intrakardijalne elektrofiziologije i ablacije srčanih aritmija u riječkoj bi bolnici uskoro trebao biti upotpunjen krioablacijom u sklopu koje se, kako objašnjava dr. Brusich, fibrilacija atrija rješava uz pomoć balona kojim se smrzavaju ušća plućnih vena čime se kod mladih ljudi zaustavlja fibrilacija atrija i tako prevenira nastanak aritmije.