Od Dušana Prašelja oprostili su se poštovatelji njegove osobe i djela / Snimio Roni BRMALJ
Prašelj je bio izniman čovjek, vrijedan pregalac u glazbi i kulturi, zaljubljenik u kraj u kojem je živio i djelovao. Iza njega ostaje grandiozno djelo očuvanja baštine
RIJEKA Komemoracija za maestra Dušana Prašelja, skladatelja, dirigenta, zborovođu, ravnatelja kulturne ustanove… održana je danas, dan nakon maestrova pokopa na Trsatu, u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke.
Ispred tugujuće obitelji te poštovatelja osobe i djela maestra Prašelja za govornicom su bili: maestro Darko Čargonja, sadašnji ravnatelj Ustanove Ivana Matetića Ronjgova, načelnica Općine Viškovo Sanja Udović, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, predstavnik Katedre čakavskog sabora Novi Vinodolski Miljenko Žanić te u ime rodbine Vjekoslav Bakašun. U glazbenom dijelu nastupila je klapa Vinčace iz Novog Vinodolskog.
Od posljednjeg učenika Ivana Matetića Ronjgova, koji je zadužio ovaj kraj pomno se brinući o njegovoj tradiciji i glazbenom nasljeđu, prvi se oprostio maestro Darko Čargonja, rekavši da mu je bila čast učiti od maestra Prašelja, jednog od najboljih.
– Bio je mentor, učitelj, savjetnik i uzor. Još kao dječak gledao sam ga kako dirigira i bio fasciniran. Bio je autoritativan i uporan i postavio je čvrste temelje Ustanove Ivana Matetića Ronjgova, kao što je zaslužan i za obnovu i očuvanje kuće Ivana Matetića Ronjgova. Bio je vizionar i začetnik brojnih programa koji i danas okupljaju zaljubljenike u domaću besedu i naš kanat. Zalagao se za vrijednosti našega kraja, a u tome je bio temperamentan, pa je imao i uspjeha u zalaganju za svoje projekte. Maestro Prašelj ni u mirovini nije mirovao i do zadnjega dana je imao planove – rekao je Čargonja.
Čakavac u duši
Sanja Udović podsjetila je skup da je maestro Prašelj dobitnik najvišeg priznanja Općine Viškovo – Nagrade za životno djelo, koju je primio 2014. godine.
– Maestro Dušan Prašelj djelovao je na području općine Viškovo. Bio je čakavac u duši pa je cijeli svoj život posvetio izvornom glazbenom izričaju našega kraja. Cjelokupno njegovo djelovanje obvezuje nas da nastavimo njegovati tradiciju i da pronalazimo načine kako da i nove generacije pronađu put do naše baštine – rekla je Udović, također podsjetivši na Prašeljevo dugogodišnje vođenje Ustanove Ivana Matetića Ronjgova, obnovu rodne kuće I. M. Ronjgova, dodavši i svrstavanje dvoglasja tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja u korpus nematerijalnog kulturnog dobra UNESCO-a.
I gradonačelnik Obersnel u biografskom je dijelu spomenuo rečene Prašeljeve funkcije, dodavši da je bio izniman čovjek, vrijedan pregalac u glazbi i kulturi, zaljubljenik u kraj u kojem je živio i djelovao.
– Maestro Prašelj vinuo se sve do Beča, ali vratio se u naš kraj. No vrijednost njegova djelovanja daleko nadmašuje regionalne okvire. Iza Prašelja ostaje grandiozno djelo očuvanja baštine – rekao je Obersnel, podsjetivši da je Prašelj dobitnikom više najvažnijih nagrada Grada Rijeke.
Notni zapisi
I župan Komadina je podsjetio na biografske momente Prašeljeva života, rekavši da nas je napustio veliki čovjek kraja u kojem se rodio i u koji se uvijek vraćao. Miljenko Žanić podsjetio je na 111 notnih zapisa koje je maestro Prašelj zabilježio od 1952. do 1970. godine, što je trenutačno temeljni dokument očuvanja baštine novljanskog kraja, kao i na činjenicu da ga je Novi Vinodolski 5. siječnja 2018. godine proglasio počasnim građaninom.
U ime rodbine obratio se Vjekoslav Bakašun, iskreno i bez predloška prepričavši posljednje godine i dane maestra Prašelja te uputivši na njegovu zahvalnost djelatnicima KBC-a koji su pokazivali strpljenje i čovjekoljublje.
– Prije tri godine okupili smo se u Guvernerovoj palači da proslavimo 85. obljetnicu života Dušana Prašelja. I iako je već tada bio načet bolešću, toliko je želio proslaviti tu svoju godišnjicu. I zadnji čin te proslave, kad je uzeo štapić i otišao na mjesto na kojem je najviše volio stajati pa dirigirao skupom od 300 ljudi, bio je poseban. Bio je to njegov zadnji javni nastup, iako je on i dalje radio, puno pisao i borio se za ono u što je vjerovao – rekao je Bakašun.