Prijepori oko vrijednog posla

KOME MILIJUNI? Od 300 km cijevi koje se polažu u aglomeraciji Rijeka, domaćima samo – mrvice

Edi Prodan

Od čitavog posla nama je predviđeno sudjelovanje s materijalom od oko 40 posto, što je svega dvadesetak posto ukupne vrijednosti ugrađenih cijevi, ističe izvršni direktor Vargona Davor Ćuška. U ViK-u kažu da »odabir proizvođača od kojeg će nabaviti cijevni materijal« ne ovisi o njima, kao investitoru, već će to biti posao ugovorenog izvođača radova, sukladno uvjetima nabave



RIJEKA Urbana aglomeracija Rijeka, sustav jedinica lokalne samouprave koje su nastale na prostoru nekadašnjih općine Rijeka i Opatija, ali ne u cijelosti jer se tom sustavu nije pridružilo nekoliko novonastalih teritorijalno-političkih cjelina, uskoro počinje izgradnju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda čija je predviđena dužina veća od 300 kilometara. Vijest je to poznata od srpnja i sadržana je u projektu Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka vrijednog više od 1,76 milijardi kuna, što s više od 70 posto financira EU iz svojih fondova.


Sam po sebi ovaj projekt predstavlja pretpostavku odličnog pomaka u standardu komunalne infrastrukture, civilizacijski i ekološki iskorak kakav ovaj aglomeracijski sustav u svakom slučaju i zaslužuje. Da ne govorimo o tome kako u jednoj velikoj mjeri otvara i nove mogućnosti u razvoju najrazličitijih vidova gospodarstva. I tu bi priči, u ovoj fazi prije početka izgradnje, negdje bio kraj. Ono što svakako veseli jest i činjenica da će dati prijeko potrebnog zamaha domaćoj građevinskoj operativi, kao i svim onim gospodarskim subjektima koji svojim djelatnostima mogu participirati u ovom kapitalnom poslu.


Prepiska s ViK-om 


– Lijepo rečeno kad bi bilo točno – nadovezao se na naše razmišljanje Davor Ćuška, izvršni direktor tvrtke Vargon koja na Kukuljanovu ima moderni proizvodni pogon specijaliziran upravo za proizvodnju najrazličitijih plastičnih cijevi pa tako i onih koje su namjenje za ugradnju u budući sustav odvodnje.




– Kažem, bilo bi sve to dobro kad se ne bi već u startu počele događati devijacije prema kojima će, budu li se uistinu ostvarile, domaće gospodarstvo od tog posla dobiti tek – mrvice. Mi smo naime uvidom u opsežnu projektnu dokumentaciju iz koje je vidljivo da je u startu predviđena ugradnja oko 200 kilometara cijevi za odvodnju i vodu (poliester i ductil) zaključili, kao i iz kasnije prepiske s direktorom Vodovoda i kanalizacije Andrejem Marochinijem favoriziranje uvoznih proizvoda. Izjava odgovornih osoba je da su predvidjeli i oko 100 kilometara cijevi koje se proizvode u Hrvatskoj zvuči mi kao pokriće za ostalo. Mi u Vargonu smatramo da od oko 300 kilometara cijevnog materijala nije potrebno ugraditi više od deset posto uvoznih cijevi. Cjelokupna dokumentacija složena je na način da bespotrebno potencira materijale, odnosno proizvode koji se ne proizvode u Hrvatskoj, pa tako ni kod nas u Vargonu, što je potpuno besmisleno i nekoliko puta skuplje. Tvrdnje odgovornih osoba iz VIK-a da je izbor materijala je u rukama projektanata i da oni o tome isključivo odlučuju često je demantirana baš iz krugova samih projektanata. Naime u vrijeme samog projektiranja projektanti su nas upućivali na VIK i da s njima razgovaramo na temu izbora cijevnog materijala – ističe Ćuška.


Foto Silvano Ježina


Foto Silvano Ježina



Prema tvrdnjama čelnih ljudi Vargona, oni proizvode cijevi po svim važećim standardima i normama koje su na snazi u EU-u te su po svim parametrima sposobni odraditi čitav posao tako da udovoljavaju tehničkim i svim drugim standardima. K tome i po pitanju cijene su apsolutno konkurentni, u konkretnom slučaju i znatno povoljniji s obzirom da, kako ističe Ćuška, uopće nije potrebno ugrađivati projektom predviđene nekoliko puta skuplje cijevi već one koje proizvode nekoliko hrvatskih tvrtki.


Ovdje moram istaknuti da u jednoj od prepiski s VIK-om, gdje su izjavili da se ne smiju stavljati proizvodi koji se isključivo proizvode u Hrvatskoj u EU projekte, zaključili smo da odgovorne osobe nisu dovoljno dobro informirane da se naši proizvodi ugrađuju i van naše zemlje i da takvih proizvođača u Europi ima gotovo u većini zemalja Europe. Jednom riječju to je diskriminacija hrvatske proizvodnje. Sama činjenica da više od 50 posto svoje proizvodnje plasiramo na inozemna tržišta govori da imamo kvalitetu i znanja i da smo sposobni konkurirati svim izazovima, a da na domaćem tržištu imamo problem s plasmanom vlastitih proizvoda iz razloga što uvozni lobi radi svoj posao.



– Projekt proširenja vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka u cijelosti ispunjava odredbe i uvjete Europske unije, koja je u konačnici i odobrila njegovo financiranje. To ujedno uključuje i postupak nabave, pa tako i cijevnog materijala, kojim se izričito zabranjuje pogodovanje i favoriziranje jednog proizvođača, odnosno jednog dobavljača, ili isključivo nacionalnih tvrtki, a što je u konačnici određeno i nacionalnim zakonodavstvom – Zakonom o javnoj nabavi. U postupku nabave i njezine kontrole uključene su i Hrvatske vode te njihova Predstavnička tijela razine 2 te Središnja agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, a kojima su se, koliko smo upoznati, također s istim tvrdnjama obraćali i čelni ljudi tvrtke Vargon – naglasio je direktor ViK-a Andrej Marochini.



Naravno, s pitanjima proizašlim iz Vargonovog alarma obratili smo se za odgovore i ključnom nositelju projekta, komunalnom poduzeću Vodovod i kanalizacija. Pa direktor ViK-a Andrej Marochini na sljedeći način replicira Ćuški.


– Nadamo se kako će tvrdnje i činjenice koje iznosimo jasno ukazati na netočnost tvrdnji čelnih ljudi Vargona vezanih uz predviđenu nabavu cijevnog materijala u sklopu projekta kojim će se na dijelu područja aglomeracije Rijeka – gradovi Rijeka i Kastav te općinama Viškovo, Čavle i Jelenje – pomoću sufinanciranja EU-a, proširiti vodno-komunalna infrastruktura – naglasio je Marochini te nastavio u detaljnom i vrlo iscrpnom pojašnjenju čitave situacije.


Kriteriji kvalitete 


 KD ViK je u 2013. godini ugovorenoj izradi projektne dokumentacije za zahvate na vodno-komunalnoj infrastrukturi na području aglomeracije Rijeka izričito zahtijevalo i uvjetovalo od projektanata prijedlog odabira optimalne vrste materijala te opreme po troškovima njezine ugradnje i održavanja. Dakle, u cilju što kvalitetnije izvedbe projekta, tražilo se da projektanti, odnosno stručne osobe, predlože optimalne vrste potrebnog materijala i opreme. Cijevni materijal koji se predlaže za ugradnju morao je ispunjavati kriterije kvalitete, čvrstoće odnosno nosivosti, vodonepropusnosti, otpornosti na pucanja, odgovarajućim za karakteristike pojedinih područja ugradnje. Potom mora omogućiti jednostavno i ekonomično upravljanje i održavanje cjelokupnog sustava, kako sustava javne odvodnje, tako i sustava javne vodoopskrbe – naglašava Marochini.


S obzirom pak da je ovaj posao u velikoj mjeri potpomognut sredstvima EU-a, predloženi odabrani materijal, oprema i tehnologija izvođenja morala je biti takva da ne favorizira isključivo jednog proizvođača ili dobavljača. S druge strane, izradu projektne dokumentacije pratile su i Hrvatske vode, dok je projektant svojim pečatom i potpisom odgovoran za njezinu profesionalnu i stručnu izrađenost, što uključuje i prijedlog odabira materijala. Na kraju – izrađena i tehno-ekonomska analiza odabira cjevnog materijala s čijim je rezultatima usklađena dokumentacija za javnu nabavu.


– Projektanti su tako slijedom pravila svoje struke i ispunjavajući traženo odredili nekoliko vrsta materijala, grupiranih u dvije skupine materijala ovisno o njihovoj čvrstoći. Jednu grupu čine kanalizacijske cijevi više čvrstoće, predložene za ugradnju u vodozaštitnim područjima i u trupu cesta s težim prometnim opterećenjem, a drugu grupu čine one s nižom čvrstoćom, predloženom za ugradnju na ostalim područjima. Ukratko, kao investitor tijekom nabave ne propisujemo proizvođača ili dobavljača, već isključivo vrstu i odgovarajuću kvalitetu materijala koji ispunjava sve tehno-ekonomske zahtjeve, uključujući i njegovu isplativosti i opravdanost ugradnje. Naravno, sve u skladu s preporukama projektanta – naglašava Marochini.


Foto Silvano Ježina


Foto Silvano Ježina



A uz predviđenu kvalitetu, ekonomski najpovoljnija ponuda bit će kriterij za odabir ponuditelja za izvođenje radova. Potencijalni, odnosno u konačnici odabrani i ugovoreni, izvođač radova odabire proizvođača od kojeg će nabaviti cijevni materijal, tražen u postupku nabave.


»Pogrešna adresa« 


– KD Vodovod i kanalizacija neće niti raspisivati natječaj za proizvođača materijala, pa tako niti birati tko će biti proizvođač materijala, već će to činiti izvođač radova izabran na natječaju, samim time mi ne možemo biti ni prozivana strana kako se to da shvatiti iz reagiranja Vargona – naglašava Marochini.


Ono što je dodatno istaknuo jest podatak da proizvodi, odnosno cijevi tvrtke Vargon, kao i isti proizvodi hrvatskih tvrtki, udovoljavaju zahtjevima nabave i ugradnje kanalizacijskih cijevi na područjima koja nisu toliko zahtjevna, što čini više od 60 posto ukupne količine kanalizacijskih cijevi predviđene za ugradnju po ovom projektu. Dakle, proizvodi tvrtke Vargon, odnosno neke druge hrvatske tvrtke, mogu, ako ih odabere na natječaju izabrani izvođač radova, činiti preko 60 posto ukupne količine kanalizacijskih cijevi predviđenih za ugradnju ovim projektom – zaključio je Marochini te dodao – činjenica je da su nas predstavnici tvrtke Vargon u više navrata kontaktirali te kako je i dalje nejasno o kakvom je nesporazumu riječ kada, i po danim pojašnjenjima, iznose ponovno prvotne i netočne tvrdnje.


S druge strane, u Vargonu imaju unekoliko drugačije pojašnjenje mogućnosti participacije njihovih proizvoda u tom projektu.


– Ovdje moram napomenuti da smo od investitora zatražili sve potrebne podatke, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, kako bi napravili tehno-ekonomsku analizu kojom bismo dokazali da za izvorno izabrane cijevi postoji supstitut u domaćoj proizvodnji. Dobili smo odgovor da zbog pravednog tržišnog natjecanja i poštovanja transparentnosti i zabrane diskriminacije nisu u mogućnosti odgovoriti pozitivno – naglašava Ćuška.


Posao za 220 radnika 


– Ne znam je li se što promijenilo, nadam se i vjerujem da kod odgovornih osoba postoji volja da se ide u pravcu zastupljenosti proizvoda proizvedenih u Hrvatskoj s više od 90 posto, no prema informacijama koje posjedujem, od čitavog posla nama je predviđeno sudjelovanje s materijalom od oko 40 posto. Ono što ne ističu u ViK-u je činjenica da to iznosi svega dvadesetak posto ukupno financijske vrijednosti ugrađenih cijevi – replicirao je Ćuška.



Na području grada Rijeke izgradit će se 82 kilometra kanalizacije i 31 kilometar vodovoda, u Kastvu slijedi 23 kilometra kanalizacije i 9 kilometara vodovoda, Viškovo 41 kilometar kanalizacije i 19 kilometara vodovoda, Čavle 28 kilometara kanalizacije i 17 kilometara vodovoda te na kraju Jelenje – 44 kilometra kanalizacije i 24 kilometra vodovoda. Ukupno 218 kilometara kanalizacije i točno 100 kilometara vodovoda, odnosno posao je to koji traži 318 kilometara cijevi. Inče, tvrtka Vargon posluje na području Grada Bakra koji u Aglomeraciju, s vrlo jasnim stavom, nikad nije želio ući.



Istaknimo i to da je Vargon tvrtka koja bilježi permanentni rast i razvoj, da je nastala prije više od četrdeset godina te da se do današnjih dana iz obrtničke radionice razvila u jedan od najvećih proizvodnih pogona na riječkom području. Tvrtka nastala na terenu površine veće od 60 tisuća četvornih metara te s 12 tisuća »kvadrata« zatvorenog prostora danas zapošljava 220 radnika.


Okrenemo li pogled prema drugom kraju Aglomeracije, prema Kantridi i »3. maju«, vidjet ćemo tugu. I nelagodu koja obuzima baš svakoga tko ima imalo suosjećajnosti prema ljudima čija egzistencija dolazi u pitanje u velikoj mjeri i zbog nesnalaženja najviših državnih tijela, kao i ljudi koji su nedovoljno kvalitetno, ili u najmanju ruku nesretno godinama vodili razvoj hrvatske brodogradnje. Tada ćemo još više biti zainteresirani za najveću moguću participaciju Vargona u čitavom poslu. Nije floskula – zahvaljujući Vargonu, u prvom interesnom krugu najmanje tisuću ljudi uživa normalan životni standard. Kad bi priču proširili na sve one koji od prihoda što radnici ostvaruju u Vargonu imaju posredne koristi, priča bi se proširila do još značajnijih granica.


Nije stoga ni malo umjesno kada se Vargonu iz ViK-a odgovara na način da bi se »ugradnjom cijevi proizvedenih isključivo u Hrvatskoj pogodovalo njima, ali s druge strane diskriminiralo strane subjekte, što je – neprihvatljivo«. Ono što je također značajno, Vargon posluje upravo na dodiru s područjem gdje će se cijevi ugrađivati, čime se značajno smanjuje transportne troškove u odnosu na proizvode dobavljene iz nekih drugih država EU-a.


Srećom, kako se ističe i u prepisci ViK-a i Vargona, završna odluka o cijevima koje će se ugraditi u sustav otpadnih voda i pročišćivača Aglomeracije Rijeka tek će se donijeti.