Prihvatili žalbu

KAFKIJANSKI SLUČAJ Suci ipak uvidjeli pogrešku i priznali: ‘Postoje dva Dražena Mikulića’

Slavica Kleva

Foto Robert MIJIĆ//PIXSELL

Foto Robert MIJIĆ//PIXSELL

Nakon osam godina suđenja pravosuđe je izgleda shvatilo da postoje dva Dražena Mikulića, a da riječki glumac nije zagrebački ugostitelj koji je »na crno« zaposlio prodavačicu sladoleda



RIJEKA – Koračić za pravosuđe, veliki korak i nada za riječkog glumca HNK Ivana pl. Zajca Dražena Mikulića. Sada u ruci drži rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske zaprimljenog potkraj rujna kao odgovor na žalbu koju je podnio na doneseno rješenje o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka Općinskog suda, Stalne službe u Malom Lošinju. Riječ je o Mikulićevoj devetogodišnjoj borbi s pravosudnim tijelima za dokazivanje identiteta. Visoki Prekršajni sud dao mu je za pravo.


Radnica Branka M., zaposlenica jedne ugostiteljske tvrtke iz Zagreba prijavila je 2011. godine Dražena Mikulića ugostitelja zbog neplaćanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja nakon što je odradila ljetnu sezonu na pokretnom štandu za prodaju sladoleda u Šibeniku.


Mijenjajmo društvo


Kad je glumac Mikulić od riječkog Prekršajnog suda u rujnu 2011. godine dobio prijavu da je zaposlio slastičarku Branku M. u ambulantnoj prodaji sladoleda na lokaciji Obala palih omladinaca ispod Katedrale sv. Jakova u Šibeniku, te da je radila kod njega zaključno do 9. kolovoza iste godine, a na način da je nije zaposlio niti prijavio, riječki glumac je pomislio da je šala, gruba greška. Koprca se riječki glumac devet godina u pravosudnom vrtlogu koji ga nije potpuno »usisao«, no, priznaje da je na rubu snaga dokazivanja da nije čovjek kojim ga se pravosudnim odlukama uporno osuđuje da jest.




– Pokazao sam vam rješenje Visokog prekršajnog suda samo da bih predočio svu veličinu stručnog znanja sudaca pojedinaca koji i uz toliko čistih, očitih dokaza ne mogu donijeti pravu presudu. Ja ću za par godina vjerojatno cijelu istinu izvući na čistac ali što je s »malim čovjekom« koji je nezaštićen, pita se Mikulić, uvjeren da je i on jedan od »malih«, bez obzira što se bavi javnim poslom.


– Svi zajedno moramo mijenjati društvo, to je naša zadaća, pa ako jednog dana konačno dobijem presudu u svoju korist, imenom i prezimenom ću prozvati sve aktere ovog apsurdnog postupka kojem se ne nazire kraj ni nakon osam godina.


Kako možeš raditi u državnom inspektoratu i donijeti rješenje o prekršaju a da ne odeš na teren i utvrdiš pravo stanje?. »Zvizneš« prvog na kojeg naletiš i prilijepiš mu prekršajne kazne?!, pita se Mikulić uvjeren da će nakon okončanja postupka tražiti pravednu naknadu za sve nepravde i nebuloze koje je u ovom postupku doživio.



U kojoj to državi prekršajni postupak traje devet godina s tendencijom, usudim se reći, trajanja još nekoliko ljeta? Ne mogu ni zamisliti što bi se dogodilo da se protiv mene vodi kazneni postupak. No, uvjerio sam se da tu nešto ne funkcionira kako treba, ljudi koji su plaćeni za svoj posao zapravo posao ne znaju, zaključio je Mikulić.


Lošinj na potezu


Sada je opet na potezu Stalna služba Općinskog suda u Malom Lošinju, ispočetka otvaranje rasprave u Mikulićevom slučaju gdje će zapravo ponoviti sve ono što je i do sada tvrdio, da je došlo do zamjene identiteta te da on nije poslodovac koji je radnicu Branku M. zakinuo za njezina osnovna prava iz rada.


O slučaju Dražena Mikulića pisali smo tijekom ljeta, kad mu se osobno obratila radnica Branka M. koja je prijavila vlasnika ugostiteljskog objekta Dražena Mikulića iz Zagreba zbog neplaćanja mirovinskog i zdravstvevnog osiguranja. No, od Državnog inspektorata te davne 2011. godine prijavu dobiva riječki glumac Dražen Mikulić.


U međuvremenu je dobio i pravomoćno rješenje da mora platiti kazne u iznosu 4 tisuće kuna, a istodobno sudac u Malom Lošinju jednostavno ne uvažava Mikulićev zahtjev za obnovu postupka temeljen na podnesenom ugovoru o zakupu pokretnog štanda. Naime, bilo je dovoljno ukucati ime dotične osobe u obrtničkom registru iz kojeg je vidljivo da taj čovjek obrtnik doista postoji ali u Zagrebu.


Nije on, ali nije bitno


– Na sudu sam tražio suočenje s radnicom, da mi se pokaže postoji li dozvola za prodaju sladoleda ispod katedrale na moje ime ili obrt, tražio sam da mi se pokaže temeljem kojeg sam to ugovora radio na spomenutom mjestu, kome je djelatnica davala utržak, no nisam dobio odgovore.


Ja sam samo htio suočenje s tom radnicom, no, to se nije dogodilo. A kada je ljetos stiglo pismo od gospođe Branke M. koja potvrđuje da nije prijavila glumca Dražena Mikulića, sud u Malom Lošinju nije to smatrao bitnim.


– Osim toga, poslao sam Državnom inspektoratu dokaze koje su potpuno zanemarili, CD s fotografijama kojim dokazujem gdje sam u spornom periodu boravio, profesionalno angažiran kao glumac Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Da su barem provjerili moje argumente ne bih se osjećao kao Jozef K, glavni lik Kafkinog romana, ogorčeno je komentirao Mikulić.