Tito je bio boljševik, a do 50-tih i staljinist. Protiv staljinizma borio se jedino moguće – staljinizmom. Informbiroovce je morao izolirati, oni su bili peta kolona koja je prijetila SFRJ, istaknuo je Jože Pirjevec
RIJEKA Duh prošlih vremena ponovo se vratio – u riječkoj Filodrammatici održana je tribina »Josip Broz Tito i njegovo naslijeđe« na kojoj su glavnu riječ imali slovenski povjesničar Jože Pirjevec i hrvatsko-slovenski novinar i publicist Miro Simčić.
Tribina, koja je održana kao nastavak promocije monografije »Rijeka i regija u Titovo doba« koju je objavilo društvo »Josip Broz Tito«, okupila je veći broj uglavnom poklonika lika i djela ovog kontroverznog jugoslavenskog vođe.
Premda je u uvodu napomenuo da nije Titov apologeta, Jože Pirjevec pokušao je, u kratkim crtama, objasniti zašto sve države s prostora bivše Jugoslavije trebaju biti ponosne na Tita.
Pobjednici u ratu
– Iz Drugog svjetskog rata izašli smo kao pobjednici i postali smo ponosnim narodom Europe. Ponosni moramo biti i zbog još jedne činjenice – Josip Broz Tito dao nam je granice, vama Hrvatima i nama Slovencima. Bez Tita ne bismo imali granice kakve danas imamo. Nije manje važni niti to da je Tito na ovim prostorima ugušio staru, patrijarhalnu zajednicu, što je bio preduvjet za modernizaciju društva. Stvorili su se potom uvjeti za socijalizam kakav nikad nije postojao u povijesti. Jugoslavenski socijalizam imao je, naime, ljudsko lice i pobudio je veliko zanimanje u ondašnjoj Europi. Posebno u skandinavskim zemljama. Ideje jugoslavenskog socijalističkog eksperimenta još i danas žive u Švedskoj. Postjugoslavenske države stoga moraju ponovo otkriti i valorizirati dobre strane ondašnjeg socijalizma, napomenuo je Jože Pirjevec.
Slovenski povjesničar podsjetio je potom na sukob između Tita i Staljina. Jedini Tito, kazao je, imao je dovoljno hrabrosti i karizme suprotstaviti se Staljinu. Ovaj važan povijesni trenutak neminovno je podsjetio na najveće zlo komunističkog režima – Goli otok. Jože Pirjevec smatra da je Goli otok bio potreban.
– Tito je bio boljševik, a do 50-tih i staljinist. Protiv staljinizma u Jugoslaviji borio se na jedini mogući način – staljinizmom. Zbog toga se i dogodio Goli otok. Informbiroovce moralo se izolirati, oni su bili peta kolona koja je koncem 40-tih prijetila opstojnosti Jugoslavije. Naravno, sustav kažnjavanja na Golom otok bio je zvjerski i nepotreban i krivnju za to snosi isključivo Josip Broz Tito, istaknuo je Jože Pirjevec.
Miro Simčić pak je podsjetio na zločin savezničke vojske počinjen nad pripadnicima Wehrmachta – dva milijuna njemačkih zarobljenika nije se vratilo kući – za što nitko nije odgovarao.
– Tito je bio karizmatični vođa Jugoslavije s nekim slabostima. Neosporno, najveću grešku je počinio početkom 70-tih; da se nije dogodila likvidacija ljudi koji su se zalagali za poboljšanje ekonomije, uvođenje demokracije i stvaranje efikasnijeg sistema nikad u Hrvatskoj na vlast ne bi došao Franjo Tuđman, a u Srbiji Slobodan Milošević. Politika ne poznaje stanje vakuuma, pa nije čudno da su se nakon eliminacije velikog broja intelektualca pojavili loši političari, naglasio je Miro Simčić koji je podržao ideju da Hrvatska hitno napusti sadašnju, kako je rekao, kanibalističko-piratsku ideologiju neoliberalizma.
– Što znači neoliberalizam objasnit ću na jednom primjeru; kad sam kao dječak iz Šapjana vlakom putovao u školu u Rijeku trebalo mi je oko 20 minuta, a danas se tom istom relacijom vozimo 45 minuta, zaključio je Miro Simčić.
Liberalni pokret
Navodeći sve pogreške, kako ga je nazvao, jugoslavenskog bonvivana, slovenski povjesničar i autor dobro prihvaćene knjige »Tito i drugovi« osvrnuo se i na događanja na političkoj sceni Slovenije, Hrvatske i Srbije tijekom 1971. i 1972. godine. Titov obračun s ondašnjim liberalnim političkim strujama (Savka Dabčević Kučar, Miko Tripalo, Latinka Perović…) je njegova najveća pogreška i tipičan primjer staljinizma.
– Obračun s ondašnjim liberalnim pokretom u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji uništio je i Jugoslaviju. Da je liberalizam opstao Jugoslavija se, možda, mogla razviti u demokratsku konfederaciju čime bi bila izbjegnuta tragična 1991. godina, kazao je Pirjevec, a podršku u ovakvom svom promišljanju dobio je od svog kolege Simčića, ali ne i od dijela publike u Filodrammatici.
