U skriptoriju Kaštela Grobnik u 16. stoljeću je prevedena i tiskana prva Biblija na hrvatskom jeziku!? Konstatacija je bombastična, ali znanstveno nije potvrđena. Postoji mnogo detalja koji ukazuju da je tako moglo biti, ali vjerodostojnost pretpostavke tek treba dokazati. Posjetili smo Kaštel, koji je 1968. proglašen kulturnim dobrom kao nepokretna materijalna baština RH, u društvu pjesnikinje, književnice i predsjednice Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine Vlaste Juretić i stalnog suradnika Katedre dr. sc. Željka Bartulovića, koji se prihvatio izazova i bavi se temom – Biblija na Grobniku.

– Na znanstvenom skupu održanom 2005. dr. sc. Tadej Vojnović je predstavio svoj znanstveni rad pod nazivom »Biblija kneza Bernardina Frankopana Grobničkog«. Nažalost, dr. Vojnović je obolio i preminuo tako da su istraživanja u tom smjeru prekinuta. No, to je dobar trag da se nastavi s istraživanjem te priče, a ovom prigodom želim izraziti zadovoljstvo što je dr. sc. Željko Bartulović nastavio istraživati – rekla je Vlasta Juretić i dodala: Grobnišćina je izuzetno povijesno bogat kraj. Bernardin Frankopan Grobnički zadnjih desetak godina života proveo je upravo u ovome kraju. Godina njegove smrti je 1530., a prva knjiga tiskana u Rijeci upravo datira tom vremenu. Isto tako treba kazati da je dr. sc. Marica Čunčić 2007. na pulskom znanstvenom skupu imala izlaganje o Pulskom misalu napisanom u skriptoriju u Grobniku, koja između ostaloga piše: »Paleografska i kodikološka analiza otkriva vješta i učena pisara skriptorija u Grobniku, gdje je pop Martinac Lapčanin napisao i II. Novljanski brevijar«. To također dokazuje na to da je u Grobniku postojala i djelovala tiskara, što se možda djelomično može objasniti i nekim »tajnovitim« prostorima koji su pronađeni u Kaštelu. Prije desetak godina u Kaštelu je boravila ekipa Ministarstva kulture koja je proučavala taj prostor i ustanovila da postoji taj neki skriveni prostor.

Tko je bio knez Bernardin Frankopan te priču o prvom prijevodu Biblije na hrvatski jezik ispričao nam je prof. dr. sc. Bartulović.

Narodni jezik

– Što nas je potaklo da se prisjetimo gdje je prevedena i tiskana prva Biblija u Hrvata? Reformacija, a nedavno je obilježen Dan reformacije, započinje 31. listopada 1517. kada Luther postavlja svoje teze i razvija propitkivanja kršćanstva i kršćanskih svjetonazora. Jedan od segmenata reformacije je i korištenje narodnog jezika u službenom obredu kako bi se religija približila širim slojevima naroda. Sedamdesetak godina prije, zahvaljujući Guttenbergu i njegovom izumu, štamparskom stroju dolazi do širenja pisane riječi. On je već 1455. objavio i prvu tiskanu Bibliju. Počinju se raditi prijevodi Biblije, rekao je dr. sc. Bartulović i nastavio:

– Postavlja se pitanje kad je prvi put prevedena Biblija na hrvatski jezik? Spominje se fragment Korčulanski lekcionar iz 14. st., pa tiskani dio teksta Bernardina Splićanina 1495. Dio su preveli i objavili Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin glagoljicom i ćirilicom u Tübingenu 1562. i 1563. Prvi prijevod cijele Biblije fra Petra Katančića objavljen je 1831. u Budimu što se može povezati s početkom Hrvatskog narodnog preporoda. Međutim, malo je poznato da je u 16. stoljeću Biblija prevođena i na Grobniku. U to je doba Grobnik bio u vlasti znamenitog kneza Bernardina Frankopana. Bernardin je vjerojatno rođen 1453. Sin je Stjepana III. i Ižote d’Este iz znamenite obitelji vojvoda Ferrare. Sudionik je bitke protiv Turaka na Krbavskom polju 1493. – ispričao je dr. sc. Bartulović, a potom nastavio: Kada je upozoravao da se Turcima ne smije suprotstaviti na otvorenom polju. Tražio je pomoć od europskih vladara održavši poznati Govor za Hrvatsku na državnom saboru njemačkog carstva u Nürnbergu 1522. navodeći važnost Hrvatske za obranu kao »predziđe kršćanstva«. Umro je 1529. ili 1530. Prema navodima nekih, osobito slovenskih povjesničara, dovode se u vezu poznati slovenski reformator Primož Trubar, Rijeka, Grobnik i nesačuvani prijevod Biblije na hrvatski jezik. Neki podaci otvaraju mogućnost da je prvi cjeloviti prijevod Biblije napravljen na Grobniku. Sam Trubar školovao se u Rijeci 1520. – 1521. i bio je dobro upoznat s ovdašnjim prilikama. On spominje prijevod Biblije na hrvatski jezik. Postavlja se pitanje gdje je mogla biti prevedena Biblija, je li možda na Grobniku – kaže Bartulović?

Glagoljica i franjevci

– Otvaraju se različita pitanja i moguće hipoteze, nastavlja naš sugovornik. Je li bila riječ o cjelovitom prijevodu od strane jednog čovjeka ili je za taj projekt angažirano više redovnika, koji su Bibliju prepisivali kao što su to knjige rukom prepisivali naprimjer redovnici u romanu »Ime ruže« Umberta Eca. Ako je prijevod nastao na ovom prostoru, gotovo je sigurno bio na glagoljici, prvom hrvatskom pismu. Prevođenje Biblije na narodni jezik u to doba moglo je izazvati bojazan katoličkih krugova o širenju utjecaja reformacije. No, valja istaknuti činjenicu da je papa Inocent IV. još 1248. odobrio senjskom biskupu Filipu korištenje tadašnjeg narodnog jezika i glagoljskog pisma u crkvenim obredima. Zato se tu mogao koristiti tadašnji jezik i za mogući prijevod Biblije bez straha da bi se to smatralo reformacijom. Senjska biskupija obuhvaćala je i Grobnik i Rijeku. Ne bi bilo čudno da netko od, naprimjer franjevaca, prema tadašnjim crkvenim propisima, legalno ulazi u takav projekt.

Na to se nadovezala naša sugovornica Vlasta Juretić: Postoji podatak iz 1550. da je neki fra Nikola Mojzes, nudio prijevod Biblije Slovencima na otkup. Slovenci su bili zainteresirani za taj prijevod jer im je jezik za prevođenje na slovenski jezik bio bliži od latinskog ili naprimjer njemačkoga. Upravo se u Senju spominje ugledna senjska obitelj, vjerojatno židovskog podrijetla, Mojzes, koja je obavljala dužnost egzaminatora, provjeravatelja istinitosti isprava koje sastave notari. Kako su prema sačuvanim vrelima Senjani često kupovali zemljišta na otoku Krku, upravo u tim vremenima kada su bježali pred turskim navalama, možda je spomenuti Mojzes došao s Krka, a ne, kako neki povjesničari misle, da spomen Kerssta znači da je s Cresa. Moguće je riječ o Krasu na Krku. Povjesničar Štifanić spominje prijevod nastao na Krku. No, tekst nije došao u ruke Slovencima, te nažalost nije sačuvan. Kako postoje čvrste veze otoka Krka i Krčkih knezova/Frankopana ostaje mogućnost da se tekst prepisivao u pisarnici, skriptoriju, upravo u Grobničkom kaštelu jer imamo podatak da je tamo pet redovnika prepisivalo knjige. Upravo je u Grobniku pop Martinac, glagoljaš, kaligraf i iluminator koncem 15. st. pisao Novljanski brevijar od 500 listova spominjući i Krbavsku bitku. Uz to, u to vrijeme, od prosinca 1530. do svibnja 1531. u gradu na Rječini djelovala je riječka glagoljska tiskara u kojoj je tiskano barem šest knjiga. To naš prostor svrstava u žarište onodobne kulture i tiskarstva. Njen pokretač bio je modruški/krbavski biskup od 1509., a to je opet prostor na kojem se nalaze posjedi Frankopana. Ne zaboravimo da je i prva tiskana knjiga u Hrvatskoj »Misal po zakonu rimskoga dvora« vrlo vjerojatno nastala u Senju – pretpostavlja Vlasta Juretić, koja se za kraj vratila na početak priče, onaj o skrivenim odajama u Kaštelu poručivši: Sadašnja iskapanja ukazuju na to da ispod postojećeg tla oko cisterne postoje drugi zidovi koje bi valjalo istražiti. Bilo bi lijepo kad se to ne bi do kraja zatrpalo. Treba zaustaviti zatrpavanje dok se sve ne istraži.