Riječanke (i dalje) traže pravdu

Inspektorica ih upozorila: Rijeka je mali grad, teško ćete se zaposliti ako tužite državnu tvrtku

Robert Frank

U Državni inspektorat došle smo pune nade i entuzijazma da ćemo nešto postići, a izašle duboko razočarane shvativši da smo potpuno nemoćne da zaštitimo svoja prava, kažu tri djevojke koje su tužile bivšeg poslodavca, Lučku kapetaniju, zbog kršenja Zakona o radu



Nakon što su tri bivše djelatnice riječke Lučke kapetanije, 27-godišnja S. V., 33-godišnja T. M. i 27-godišnja P. M. htjele prijaviti poslodavca radi kršenja Zakona o radu, i to zato što su gotovo 4 godine nelegalno radile kao referentice temeljem ugovora o djelu, a ne temeljem ugovora o radu koji je predviđen za vrstu posla koji su one odrađivale, naišle su na niz problema. Kao da nije bilo dovoljno što su te četiri godine odradile bez priznatog radnog staža i svih ostalih prava koja imaju osobe zaposlene na (ne)određeno. Naime, već prvi pokušaj da Državnom inspektoratu u Rijeci prijave kršenje Zakona o radu prošle je neslavno, jer ih se od toga sofisticiranim uvjeravanjem pokušalo odvratiti. U međuvremenu Državni inspektorat optužio ih je da su lagale prilikom iznošenja informacija sa sastanka na kojem su tražile mogućnosti prijave poslodavca. One pak ustraju na onome što su već izjavile u Novom listu. 


   »Stručno« mišljenje


– Početkom kolovoza, par dana nakon što nam je otkazan ugovor o djelu, došle smo u Državni Inspektorat gdje nas je zaprimila dežurna državna inspektorica. Došle smo u namjeri da na temelju dobivenih povratnih informacija donesemo konačnu odluku da li ćemo podnijeti prijavu protiv poslodavca. Nakon detaljnog upoznavanja državne inspektorice s našom situacijom, dobile smo njeno »stručno« mišljenje: Vi ste mlade i taj vaš pokušaj neće vam ići u korist, dapače, možete si samo naštetiti i zatvoriti sva vrata. Rijeka je mali grad, teško ćete se nakon toga zaposliti. Razmislite hladne glave, jer u konačnici vi od toga nećete imati ništa, nikakve koristi. Kazna za poslodavca je 30 tisuća kuna po zatečenom djelatniku, a vi ionako od svega toga nemate ništa. Još jednom vam kažem da dobro razmislite jer  nećete imati nikakve satisfakcije, u konačnici »država plaća državi«, odnosno »država sama sebi puni proračun«. 


    Tijekom tog monologa i odvraćanja od prijave državna inspekorica ni u jednom trenutku nije nas upozorila da Državni inspektorat nije nadležan za rješavanje naše problematike niti nas je uputila kome se ustvari moramo obratiti. Uglavnom, u Državni inspektorat došle smo pune nade i entuzijazma da ćemo nešto postići, a izašle duboko razočarane shvativši da smo potpuno nemoćne da zaštitimo svoja prava, kažu naše sugovornice, ostajući pri tezi izrečenoj u našem listu prošlog tjedna kako su u Državnom inspektoratu, umjesto da budu potaknute na prijavu protiv poslodavca zbog kršenja Zakona o radu, doživjele da ih se od toga odgovara.   


 »Policijsko« ispitivanje




Nakon što su sa svojom pričom izašle u Novom listu ponovno su skupile hrabrost i uputile se još jednom u Državni inspektorat s namjerom da imenom i prezimenom podnesu prijavu protiv Lučke kapetanije, odnosno Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. 


    – Jedan dan u ovom tjednu u 9.30 zaprimili su nas državna inspektorica, državni inspektor i glavna voditeljica-viša inspektorica. Nakon gotovo policijskog ispitivanja u kojem su tražili razne informacije i bili detaljno upoznati sa cjelokupnom dotadašnjom situacijom, uz to što su uzeli kopije naših osobnih iskaznica, ugovora i dopisa upućenih Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture, te nakon dugotrajne rasprave i potpisivanja prijave koju su oni ispunili, u konačnici su nam priopćili kako oni nisu nadležni za naš slučaj! Ostale smo zatečene jer nismo mogle vjerovati da nas nisu na to odmah upozorili i uputili drugoj nadležnoj instituciji! Na naše pitanje tko je onda nadležan, dobile smo odgovor da je to Ministarstvo Uprave. Na naše pitanje da li oni surađuju s Ministarstvom uprave odgovorili su: Ne, nismo povezani, Državni inspektorat je jedno, a Ministarstvo uprave sasvim drugo. 


    Samo dva dana nakon toga, od Državnog inspektorata dobile smo pismenim putem odgovor na našu podnesenu prijavu protiv poslodavca u kojem navode da se sadržaj predstavke ne odnosi na propisani djelokrug Državnog inspektorata, te da je sukladno Zakonu o općem upravnom postupku dostavljaju nadležnom tijelu za postupanje, a to je Ministarstvo uprave. Iz svega ovoga može se jasno vidjeti da smo u svakoj komunikaciji s Državnim inspektoratom u Rijeci, bez obzira da li je komunikacija bila usmenim ili pismenim putem, dobile potpuno različite informacije. Stoga zaključujemo da je Državni inspektorat dezionformirao javnost, a ne mi, kažu naše sugovornice.


Inspektorat bio dužan proslijediti prijavu 


   Primjenjujući članak. 18. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku u ovom konkretnom slučaju, službenici Državnog inspektorata u Rijeci bili su dužni saslušati tri bivše djelatnice Lučke kapetanije, trebali su uzeti njihove izjave na zapisnik i onda te izjave, koje u suštini imaju značaj prijave, proslijediti tijelu državne uprave nadležnom za službeničke odnose. Posve je logično i uobičajeno da se stranke koje ne moraju poznavati inspekcijske propise obrate organu čija je nadležnost inspekcijski nadzor nad primjenom Zakona o radu, ali je onda taj organ dužan takvu prijavu bez odgađanja proslijediti drugom državnom organu koji ima sadržajno istu nadležnost, samo za drugu kategoriju zaposlenika. Postupak Državnog inspektorata u Rijeci koji nije želio zaprimiti prijavu može se protumačiti jedino željom da se državu kao poslodavca ne nadzire. Ili u Državnom inspektoratu u Rijeci ne znaju svoj posao.