RIJEKA – Savez društava multiple skleroze Hrvatske povodom sutrašnjeg Svjetskog dana multiple skleroze upozorava da su kriteriji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) za liječenje u Hrvatskoj zaostali za europskim te traže njihovu hitnu izmjenu. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od MS-a boluje 6.160 osoba, a najmlađi oboljeli ima osam godina. Svi oni suočene su sa specifičnim zaprekama i izloženi su diskriminaciji koja je mnogo većih opsega nego kod ostalih osoba s invaliditetom.

Naime, prema najnovijem istraživanju na više od 500 osoba s multiplom sklerozom u njih više od 77 posto bolest pogoršala u razdoblju čekanja na početak liječenja, a u gotovo deset posto ispitanika nastao je neki od oblika invaliditeta. Na početak liječenja svaki drugi pacijent čeka više od pola godine, a među njima čak 37,5 posto više od jedne godine. Nove smjernice za liječenje ove bolesti, koje je izradilo Hrvatsko neurološko društvo, propisuju početak liječenja odmah nakon postavljanja dijagnoze MS-a.

– Struka je napisala sve što je trebala, angažirale su se udruge pacijenata i sada je rješavanje problema oboljelih stvar zdravstvene administracije i troškova za zdravstvo. Zadnji potez u cijeloj ovoj priči je na HZZO-u, kaže Tanja Malbaša, predsjednica Savez društava multiple skleroze Hrvatske.

Struka i oboljeli navode tri glavna diskriminirajuća kriterija u liječenju MS-a. Prvi je dobna granica, točnije dob od 55 godina koja je kod nas granica za započinjanje s terapijom. Iako je početak bolesti najčešći u dobi između 20. i 30. godine kod relapsno remitirajućeg oblika MS-a, ali u primarno progresivnom obliku od kojeg oboli do 15 posto svih bolesnika, bolest se pojavljuje i u kasnijoj dobi te je njezin početak moguć i nakon 55. godine. Također, niti jedna europska smjernica kao uvjet za početak liječenja ne postavlja dob ispod 55 godina.

Sljedeći diskriminirajući kriterij trajanje bolesti najmanje jednu godinu kao preduvjet za propisivanje terapije budući da se čekanjem i odgodom početka liječenja umanjuju izgledi za dobar odgovor na imunomodulacijsko liječenje. To dokazuju i rezultati mnogih studija prema kojima je rana intervencija ključna kod MS-a te da se na taj način usporava ili zaustavlja daljnji razvoj bolesti. Istraživanja su pokazala da, ako se liječenje počne u fazi klinički izoliranog sindroma (CIS), učinkovitost je između 40 i 60 posto u smanjenju povratka ili pogoršanja bolesti (relapsa). Ako imunomodulacijsko liječenje počne u fazi relapsa, onda je njegova učinkovitost samo 30 posto.

Treći diskriminirajući kriterij su dva liječena relapsa u dvije godine, iako praksa jasno kaže da je s obzirom na tijek bolesti, multipla skleroza vrlo nepredvidiva. Mogu se dogoditi dva relapsa u šest mjeseci ili u šest godina. Međutim, nepostojanje relapsa ne znači da bolest nema supkliničku aktivnost i progresiju, a to se može vidjeti na nalazu MR-a ili u nekom od mnogobrojnih testova kognicije ili motorike donjih i gornjih ekstremiteta.