Trijaža u KBC-u Rijeka

Hitni trakt nije brzi trakt: S uputnicom dolazi 7 posto pacijenata, vozilom hitne 19 posto, a ostali sami

Barbara Čalušić

Ekipa Hitnog trakta KBC-a Rijeka na Sušaku / Snimio Silvano Ježina

Ekipa Hitnog trakta KBC-a Rijeka na Sušaku / Snimio Silvano Ježina

Odmah po kontaktu s trijažnom sestrom pacijenti se dijele na pet kategorija: u prve tri spadaju životno ugroženi i oni moraju biti  pregledani u roku od pola sata, a pacijenti četvrte i  pete kategorije sigurno mogu pričekati sat-dva do prvog pregleda liječnika



Nerijetko se može čuti od pacijenata da su na Hitnoj proveli pet sati, no pacijenti moraju znati da ne čekaju zato jer mi ništa ne radimo, nego čekaju jer mi obrađujemo druge pacijente. To što su kasnije primljeni, ne znači da nemamo pacijenata koji su možda došli nakon njih, ali je njihovo stanje znatno teže i hitnije, objašnjava dr. Ivana Blažević, jedna od 20 specijalizantica i specijalizanata hitne medicine koji se trenutno nalaze na specijalizaciji na sva tri lokaliteta Kliničkog bolničkog centra Rijeka.


Radi se o najvećem broju specijalizanata hitne medicine u jednoj hrvatskoj bolnici, a prvo polaganje specijalističkog ispita iz hitne medicine očekuje se iduće godine čime će riječka bolnica među prvima dobiti specijaliste hitne medicine u Hrvatskoj.


Teška politrauma


Na riječi dr. Blažević, nadovezuje se njezin kolega specijalizant, dr. Mate Matešić koji objašnjava specifičnosti australsko-azijske trijažne ljestvice koja se već treću godinu primjenjuje na Hitnom traktu KBC-a Rijeka i koja pacijente odmah po dolasku i kontaktu s trijažnom sestrom dijeli na pet kategorija koje označavaju sigurno vrijeme čekanja do prvog pregleda liječnika: prvu kategoriju u kojoj liječnik treba opskrbiti pacijenta odmah, drugu gdje pacijenta treba pregledat liječnik u roku od deset minuta te treću gdje pacijentu treba pristupiti u roku od najviše pola sata.





Trijažu pacijenata na hitnom bolničkom prijemu provode medicinske sestre ili tehničari s određenim brojem potrebnih godina provedenih u hitnoj medicini i položenim treningom trijaže. KBC Rijeka provodi treninge trijaže, a jedna od instruktorica je i Kata Ivanišević, medicinska sestra u Centru za hitnu medicinu riječkog lokaliteta.


– Smatram da su kolege koji provode trijažu dovoljno osposobljeni da prepoznaju hitno stanje što je i bit trijaže koja služi tome da prepozna hitnog pacijenta i da ubrza njegov protok u sustavu što uvelike pomaže samom pacijentu i liječnicima koji rade u hitnom traktu koji su po prirodi posla preopterećeni brojem pacijenata. Drugim riječima, nema govora o tome da su naši pacijenti ugroženi zato što ih naše sestre, koje su visoko obrazovane i rade u sustavu hitne medicine najmanje tri godine, trijažiraju u kategoriju koja nije hitna.


Uostalom, niti jedan pacijent se nakon obrade i pruženog liječenja ne otpušta iz sustava hitne medicine, a da ne dobije preporuku da se u prvom sljedećem mogućem terminu javi svojem liječniku obiteljske medicine. Tako se održava kontinuitet zdravstvene zaštite za svakog pacijenta. Trijaža nam omogućava prepoznavanje hitnoće i pravovremeno zbrinjavanje pacijenta, ističe Ivanišević.



To su životno ugroženi pacijenti, osobito ako se radi o prve dvije kategorije, dok su četvrta i peta kategorija pacijenti koji nisu hitni i koji mogu sigurno pričekati sat, odnosno dva sata do prvog pregleda liječnika. Pacijenti četvrte i pete kategorije koji čine i do polovice svih pacijenata Centra za hitnu medicinu KBC-a Rijeka, kao uostalom na većini hitnih prijema u Hrvatskoj, ujedno su i pacijenti koji su kod najavljene reforme hitne medicine indirektno navedeni kao oni koji će za posjet bolničkoj hitnoj službi, morati plaćati 150 kuna za pregled odnosno 75 kuna ako dobiju neku terapiju.


– Ako imamo reanimaciju ili tešku politraumu, dakle pacijenta prve kategorije, mi isključivo s tim pacijentom provedemo barem sat vremena, kao cjelovit tim hitne medicine koji osim liječnika sačinjavaju i sve medicinske sestre i tehničari u smjeni te portantini i administratori. Paralelno s tim, kod nas u hitni trakt i dalje dolazi pacijent koji je došao primiti cjepivo protiv tetanusa ili kojeg muči desetodnevni kašalj. Kad zbrinemo hitnog pacijenta onda se tek možemo posvetiti ostalim kategorijama, no treba znati da je hitna medicina nepredvidiva jer može se opet dogoditi hitni pacijent, odmah nakon što smo onog prethodnog zbrinuli na nekom od odjela, upozorava dr. Matešić.


Bol u prsima


Njegova kolegica dr. Blažević dodaje:


– Hitni trakt nije brzi trakt. Nama stupanj hitnoće ukazuje na prioritete po kojima ćemo raditi. To ne znači da ćemo zaboraviti druge pacijente, ali po stupnju trijaže znam da imam dva sata da pogledam pacijenta pete kategorije, a prioritet su mi oni gdje na raspolaganju imam samo minutu, deset minuta ili pola sata. Dakle naša dinamika ovisi o hitnoći pacijenta, a ne o vremenu njegova dolaska, ističe dr. Blažević.



U ožujku je na sušačkom Hitnom traktu obrađeno sveukupno 2.676 bolesnika. Od toga je prvu kategoriju bolesnika činilo svega 0,37 posto, a drugu 7,73 posto. Iz treće kategorije bilo je 43,12 posto pacijenata dok su gotovo polovicu i ovaj put činili pacijennti četvrte i pete kategorije, pri je čemu pacijenata četvrte kategorije bilo preko 40 posto.



Kako objašnjava voditeljica Centra za hitnu medicinu na Sušaku dr. Martina Pavletić Peršić, australsko-azijska ljestvica pokazala se najučinkovitijom koja ima najmanju mogućnost pogreške kod trijaže hitnih pacijenata. Hitan pacijent koji je životno ugrožen, kako kaže, u ovom slučaju ne može biti neprepoznat, a svi se ostali trijažiraju prema svojim vodećim tegobama i izmjerenim vitalnim parametrima čime se omogućava objektivan uvid u njegovo stanje.


– U tom slučaju bol u prsima ne može biti ne-hitan pacijent s obzirom da ga taj simptom svrstava u kategoriju tri ili kategorije još veće hitnosti. Trijažni sustav i cijela organizacija rada u Hitnoj službi podređena je tome da hitan pacijent ne bude izgubljen u masi, a ljudi koji su, uvjetno rečeno, manje hitni i dalje ostaju u sustavu.


Kod nas dakle nitko nije u čekaonici već su svi pacijenti u sustavu obrade, tvrdi dr. Pavletić koja potvrđuje da pacijenti na Hitni prijem na Sušaku dolaze većinom samostalno, a najmanje ih pak dolazi s uputnicom od liječnika primarne zdravstvene zaštite.


Kronične bolesti


– Imamo svega sedam posto takvih pacijenata koji dolaze s tzv. hitnom uputnicom ili C2 uputnicom upućeni od svojeg liječnika obiteljske medicine, a sljedećih 19 posto su dovezeni kolima hitne pomoći.


Bolnički hitni prijem na Sušaku bilježi konstantan i vidljiv porast pacijenata svake godine. Procjenjuje se da broj pacijenata koji se ovdje obradi iz godine u godinu raste i do 20 posto. Sušački lokalitet u prosjeku broji oko 100 pacijenata dnevno, a ljeti se taj broj penje i do 120 dok na riječkom lokalitetu taj broj iznosi oko 60 pacijenata.


Kao jedan od razloga liječnici navode opće starenje populacije koje dovodi i do porasta kroničnih bolesti koje često imaju i svoju akutnu sliku. Pritom na Hitni trakt KBC-a na sva tri lokaliteta dolaze pacijenti i iz dvije susjedne županije, Istarske i Ličko-senjske te svih kvarnerskih otoka.


Iako će se budući specijalisti hitne medicine baviti granom medicine koja podrazumijeva težak i iscrpljujući rad, dr. Pavletić kaže da je to ujedno i dio medicine u kojem liječnik može vrlo neposredno vidjeti svoj učinak, a to je najčešće vrlo pozitivan osjećaj koji liječnika ispunjava zadovoljstvom.


Prva linija


– Naši su specijalizanti jako dobro educirani, oni nisu početnici ili stažisti, već liječnici koji se u početku svoje karijere najviše educiraju i mogu najviše dati, ističe voditeljica Centra za hitnu medicinu na sušačkom lokalitetu.


Specijalizanti hitne medicine specifičnost svoje profesije vide u činjenici da predstavljaju prvu liniju tercijarnog odnosno bolničkog sustava što nije slučaj u drugim specijalizacijama. Na hitni trakt može doći svatko u bilo koje doba dana i noći, a kako kaže dr. Matešić, to nije nikakva osobitost Rijeke ili Hrvatske, tako je na svim hitnim prijemima u svijetu gdje neprestano raste opterećenost sustava i broj pacijenata. Kao dodatnu pozitivnu dimenziju ove specijalizacije dodaje i suradnju sa svim ostalim odjelima i specijalnostima unutar bolnice


– Riječ je o dinamičnoj specijalizaciji koja zahtijeva široku bazu teoretskog znanja te poznavanje i provođenje naprednijih intervencijskih postupaka iz raznoraznih grana medicine. Ukratko ovo je vrlo raznoliko i nepredvidivo područje u kojem na temelju često malo podataka i početne dijagnostičke obrade, moramo donijeti brzu odluke i učiniti hitnu i sigurnu intervenciju. Ipak, učinak naših intervencija vidi se odmah i to pričinjava veliko zadovoljstvo u ovom poslu, zaključuje Matešić.