Herman Haller: Sramotno je odugovlačenje izgradnje nove riječke bolnice

U ovom trenutku stanje je neodrživo. Ne samo da smo građevinski najlošija bolnica u Hrvatskoj, nego ne možemo držati vrijeme sa suvremenom medicinom. Tko u takvoj situaciji kaže da Rijeka nije prioritet, ja se s tim ne mogu složiti. Mislim da da se u ovih 11 godina nije napravilo ono što je bilo potrebno napraviti

Ima godina koje dobri rezultati jednostavno zaobiđu u širokom luku. Objektivne činjenice kažu da ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka, prof. dr. Herman Haller bilježi upravo jednu takvu godinu. Najprije se kandidirao za predsjednika Hrvatske liječničke komore i unatoč navodno snažnom lobiranju izgubio. Kad je pak o ravnateljskoj funkciji riječ, bolnica kojoj je na čelu raspada se u najdoslovnijem smislu – padaju stropovi, pucaju cijevi, cijeli lokaliteti ostaju bez struje po nekoliko sati.

Ako su dosad zdravstvene vlasti ponekad i stvarale iluziju da izgradnja nove riječke bolnice na kojoj je on temeljio svoje dosadašnje kandidature ide zadanim smjerom, ove je godine postalo jasno da nova bolnica stoji čak i u onom nevidljivom, papirnatom smislu. Zbog stare bolnice i beskonačnih provizornih rješenja za njezino funkcioniranje, nedavno je uživo na državnoj televiziji praktički bio primoran stavljati svoj mandat na raspolaganje zbog loše obavljenih radova na jednom od više desetaka krovova na tri lokaliteta KBC-a Rijeka. Javno je prozvan i za neadekvatne uvjete Odjela za hematoonkologiju iz kojih su se zahvaljujući javnoj akciji u primjerenije prostore trebala premjestiti djeca s malignim bolestima, ali iako je novac za to osiguran, još uvijek nisu.

 Osjeća li KBC Rijeka negativne posljedice reforme hitne pomoći, kao što to predviđaju njezini protivnici?

  – U ovom trenutku mi kao bolnica to ne osjetimo. Nemamo promjenu patologije, nema promjene u problemima i dolasku pacijenata. No kad govorimo o hitnoj pomoći i sustavu hitnog prijema moramo biti svjesni da kod nas jako puno pacijenata neopravdano zatraži intervenciju. Tu mislim na one koji mogu čekati svog liječnika i koji nisu životno ugroženi. Možemo govoriti da smo tome ljude naučili i da oni uživaju izuzetno visok standard zdravstvene zaštite unatoč tome što su vaši napisi takvi kakvi jesu. Mi iz sustava možemo matematički dokazati da je kod nas dostupnost specijalista u odnosu na Zapad nemjerljivo veća nego u svim zapadnim zemljama. Dat ću vam samo jedan primjer: u Engleskoj, za koju se mi kunemo da je zemlja s jako razvijenim zdravstvenim sustavom, prosječno čekanje na vađenje maternice je osam mjeseci. Kad bih ja rekao pacijentici da čeka osam mjeseci, prijavila bi me odmah vama u Novom listu. Kod nas se na takav zahvat čeka tri do maksimalno četiri tjedna.

  Ako je vjerovati obećanjima liste čekanja trebale bi se još smanjivati. Aktualni ministar se hvali da ih je smanjio, budući pak da će ih prepoloviti u šest mjeseci…

  – Mi smo dobili dodatna sredstva u iznosu od 700 tisuća kuna za smanjenje postojećih listi čekanja i pristupili smo onim najdužima. To je dijagnostika, magnetska rezonanca koja se radi subotom i nedjeljom, mamografija i ultrazvuk. Do kraja godine vidjet ćemo učinak, no već sad se vidi smanjenje od pedeset posto i mislim da bi to moglo rezultirati najkraćim mogućim listama u našem kraju.

Moguća smjena, sizifovsko krpanje rupa na staroj bolnici i nova bolnica čija realizacija nije bitno odmakla od trenutka kad je prije 11 godina postao ravnateljem KBC-a Rijeka, povod su razgovora s prof. dr. Hermanom Hallerom.   

Stari problemi

– Početkom 2001. godine rodila se ideja i počeli smo tumačiti da riječka bolnica više ne može opstati u ondašnjoj situaciji koja je danas ostala praktički ista, samo smo mi deset godina stariji. Tri lokaliteta i suvremena medicina su nespojivi. Unatoč tim nedostacima, a zahvaljujući trudu osoblja, te smo nedostatke zatomili i zato funkcioniramo. Cijeli sustav funkcionira na entuzijazmu ljudi koji pokušavaju nadoknaditi taj manjak. Sad govorim o zakonskim okvirima, od vlasništva na terenima, odluke ministarstva, planiranja i projektiranja. Tu je i detaljni plan uređenja koji je donesen nekoliko godina nakon ideje u gradnji bolnice. Paralelno, doneseno je i idejno rješenje nove bolnice sukladno razini pružanja usluge bolnice iz tog vremena, što znači da govorimo o bolnici prije deset godina. DPU nam je nametnuo drugačije rješenje, s obzirom na raspodjelu terena na Sušaku i onda se pristupilo preinaci tog rješenja.

Tada je nastalo drugo idejno rješenje koje je usvojeno na svim razinama. Iza toga se krenulo rješavati bolnicu po fazama. Prva faza je bila dijaliza i ona je uspješno riješena. Sada je na redu druga faza, a ona znači rješenje tehnološkog bloka ili nemedicinskog sadržaja bolnice koja uključuje kuhinju, praonicu i kotlovnicu koja je pak doživjela transformaciju jer se sukladno razumu koji je prevladao, krenulo s rješenjem jedne kotlovnice koja bi povezivala sveučilišni kampus i novu bolnicu na Sušaku. Pokrenut je natječaj i dogovoreno je preprojektiranje koje je u tijeku. U planu je bilo napraviti ginekologiju i pedijatriju kao sastavni dio druge faze nove bolnice. Rješavanje ginekologije i pedijatrije koja bi u jednoj zgradi objedinila zgradu ginekologije na riječkom lokalitetu i pedijatrije na Kantridi kako bi žene i djeca bili na jednom mjestu i dobili sveobuhvatnu zaštitu, praktički je stala. 

Zašto je izgradnja nove bolnice stala?

  – U Rijeci imamo problem koji zadire u sedamdesete godine prošlog stoljeća kad su se neke stvari u građevinskom smislu dešavale u riječkoj i sušačkoj bolnici. Sadašnja zgrada ginekologije napravljena je pola na bolničkom zemljištu, a pola na zemljištu Grada Rijeke. Iz današnje perspektive to je neshvatljivo, ali to je činjenica. S obzirom na sveukupnost ovog što nas vezuje i interes Grada Rijeke da preuzme terene vojarne u Dragi, došlo je do sveobuhvatne ideje koja je trebala riješiti problem po principu »sve za sve«. To znači da je sve terene koji su u vlasništvu KBC, sve terene koji su u vlasništvu Grada Rijeke i sve terene koji su u vlasništvu države trebalo zamijeniti po realnoj tržišnoj vrijednosti koja uključuje sudskog vještaka i gdje smo očekivali da će se to brzo obaviti.

 Zbog čitavog niza okolnosti koji se desile došlo je do promjene kompetencije u rješavanja tog problema. U jednom trenutku rješavala ga je Vlada, onda se to prebacilo na novoosnovanu Agenciju za upravljanje državnom imovinom pa opet na Vladu. Sada je konačno Vlada prije mjesec dana donijela odluku o zamjeni nekretnina i sad to rješava Agencija za upravljanje državnom imovinom.   

Zgrada do 2017.

Ali kod te iste agencije taj predmet, uz pauze kad se loptica prebacivala između lokalne i državne vlasti, stoji već godinama.

  – Loptica je kod njih i oni su nam poslali prijedlog ugovora o zamjeni nekretnina, što znači da se priča pokrenula. Onog trenutka kad se to riješi, imamo u potpunosti riješene imovinsko-pravne odnose za čitavu novu bolnicu i tada možemo dobiti građevinsku dozvolu za glavni projekt koji već čeka više od dvije godine. Ako bismo početkom iduće godine dobili građevinsku dozvolu, na kraju 2012. godine možemo očekivati izvedbeni projekt, a radove na objedinjenoj ginekologiji i pedijatriji u 2013. godine.

Do 2017. godine planirano je da se ta zgrada završi. Tek kad se to završi, može ići u treću fazu bolnice, velikog bolničkog kompleksa sa svim preostalim klinikama. Sada je pitanje kako će vlada i ministarstvo, čitava i lokalna politika, gledati na potrebu nove riječke bolnice. Ja ću dati svoje skromno mišljenje jedne osobe koja je na čelu te bolnice već 11 godina. Mislim da ovaj kraj ne može biti bez kliničkog bolničkog centra i jedne kvalitetne zgrade koja mora omogućiti funkcioniranje i pružanje suvremene medicine. Ne radi se tu o novim zidovima. Radi se o funkcionalnom prostoru koje mora pružiti svim specijalnostima dostupnost i da budu na jednom mjestu.

U ovom trenutku stanje je, ponavljam, neodrživo. Mi ne samo da smo građevinski najlošija bolnica u Hrvatskoj, nego mi jednostavno ne možemo držati vrijeme sa suvremenom medicinom. Tko god u takvoj situaciji kaže da Rijeka nije prioritet, ja se s tim ne mogu složiti. Mislim da je previše vremena prošlo i da se u ovih 11 godina nije napravilo ono što je bilo potrebno napraviti. Nova bolnica se rasteže i to je sramota za cjelokupnu našu javnost. 

 No, pulska bolnica se spominje kao prioritet i to ne samo u političkim govorima aktualne vlade koja je uostalom i potpisala sporazum o njezinoj gradnji. U Kukuriku koaliciji koja po svemu sudeći preuzima vlast i SDP tako dobiva svog ministra zdravstva, također ističu važnost gradnje pulske bolnice dok za riječku ne žele definirati dinamiku početka gradnje jer bi, citiram, »to bilo neozbiljno«?

  – Ja sam svoje mišljenje rekao. Za mene i svakog razumnog koji gleda objektivne činjenice, riječka bolnica je najlošija bolnica koja potrebuje najhitnije investicije i restrukturiranje. To je moje mišljenje kao liječnika, kao čovjeka i kao ravnatelja KBC-a Rijeka. Ja iza svojih riječi stojim, a onaj tko odlučuje, taj će odlučiti sukladno svojim ovlastima, ali i vlastitoj savjesti.   

Rješenje treća faza

Možete li navesti primjer nekog odjela ili klinike u riječkom KBC-u u kojem je stanje neodrživo?

  – Najmanje održiv je odnos kirurških grana i intenzivne medicine zato što su oni raspodijeljeni na dva lokaliteta. Potrebu za urologom i vaskularnim kirurgom na jednom lokalitetu nemoguće je dobiti promptno na drugom lokalitetu, isto kao i digestivnog kirurga s drugog lokaliteta, a da ne govorimo o ginekologu i nekakvim granama koji nisu toliko istaknute u slučajevima gdje treba hitan pristup politraumatiziranom pacijentu. U takvim slučajevima potrebno je ponekad imati pomoć neurokirurga koji je na Sušaku, otorinca koji je u Rijeci kao i okulist, i tako dalje. U ovom trenutku to su neodržive stvari koje mi nadoknađujemo unutrašnjom organizacijom odlaskom ljudi, prebacivanjem i osobnim kontaktima, no uvijek u pozadini svega toga stoji entuzijazam ljudi koji je na duže staze neodrživ.

   Drugim riječima, to znači da ni druga faza bolnice koja je neizvjesna i na koju će se u najoptimističnijem scenariju pričekati barem još šest godina, neće riješiti problem boljeg funkcioniranje riječke bolnice?

  – Neće riješiti. Taj problem se rješava trećom fazom. Što bi nam druga faza dala? Dala bi nam spoj žena i djece što u ovom trenutku imamo na dva mjesta, intenzivnu i neonatalnu skrb, koja bitno poskupljuje cijelu priču, te dostupnost svih specijalnosti koje su nam na Kantridi. To je manji problem, no ako govorimo općenito o problemima u zdravstvu, onda se postavlja pitanje što nam je važnije – ruka ili noga? U zdravstvu nema važnoga i manje važnoga. Svi su problemi jednako važni, samo je pitanje koliko su oni učestali. Možemo reći na primjeru pedijatrije i ginekologije da tih problema ima nešto manje nego prije i nešto rjeđe u odnosu na ove druge specijalnosti, ali su problemi također izuzetno izraženi i mogu reći osobno naglašeni jer se radi o pitanjima na koje smo posebno osjetljivi, a to su u ovom slučaju naša djeca.

   Koliko se novca nepotrebno potroši s ovakvim odugovlačenjem realizacije zacrtanih projekata?

  – Možda nije pravilan način reći koliko se novca nepotrebno utrošilo. DPU je donesen 2004. godine, u projekt se krenulo 2001. godine. Prvo idejno rješenje koštalo je oko četiri milijuna kuna. Sve što je ugrađeno unutra upotrijebilo se pa je i to vid sazrijevanja i prilagođavanja novonastaloj situaciji. Primjerice, 2001. imali smo jedan zakon o javnoj nabavi, 2011. ima drugi zakon što znači da se i zakonska legislativa mijenjala, a vi se kako se promijeni neki zakon morate njemu prilagoditi. Naravno da svaka promjena znači nekakav novac, a mi na to ne možemo utjecati. Da se nas lokalne pitalo, mi bismo to sve u godinu dana najradije napravili, ali svjesni smo da je to nemoguće i moramo razmišljati o tome da sve nekako funkcionira. Vidite i sami što nam se dešava, krpamo rupe…

  Takvih krpanja rupa trenutačno u KBC-u ima…

  – Jako puno. Permanentno je puno sitnih radova u svih 11 godina. Obično su takvi radovi smješteni u proljeće i kod promjena temperatura. Sjetimo se i vremenskih nepogoda koje su dovele do određenih oštećenja. Konkretno, fasada Sušak na sjevernoj strani u potpunosti je uništena. Ona je stara 30-ak godina, a sad smo u fazi projektiranja da vidimo kako ćemo to riješiti. To je nešto što ostaje i u budućoj bolnici. Imamo puknuća cijevi, a ti su radovi u starim zgradama izuzetno skupi. Krpamo koliko nam financijska situacija dozvoljava i tamo gdje nam se stvori određeni problem.

  Dobro, možemo li barem reći koliko se godišnje potroši novca samo na popravke?

  – To su milijunski iznosi i kreću se između pet i deset milijuna kuna.   

Dopis DORH-a

Da u Rijeci postoji nova bolnica vjerojatno ne biste imali problem s neprimjerenim prostorom Odjela hematoonkologije u Klinici za pedijatriju zbog kojeg ste javno prozivani. Zašto je trebalo proći gotovo godinu dana otkad su sredstva prikupljena i poništiti već jedan natječaj da bi se tek sad, na kraju proračunske godine, napokon krenulo s natječajem za izvođača radova?

  – To je priča koja se rastezala po medijima i vjerujem da će se još neko vrijeme rastezati. Kad gledamo iz perspektive ljudi koji su htjeli pomoći i prikupili 700 tisuća kuna, još jednom im se zahvaljujem jer su pokazali nesebično davanje. KBC Rijeka je državna institucija i mora poštivati zakone Republike Hrvatske. Ja bih isto htio riješiti to preko noći, no postoje pravilnosti. Prva pravilnost je da mora postojati projekt koji mora imati troškovnik što rade ovlaštene firme. Na izradi troškovnika sudjeluju liječnici, sestre i personal koji radi na odjelima. Oni kažu što im treba, arhitektonska kuća uzme u obzir realne okvire u kojima to radi i zakon o minimalnim tehničkim uvjetima koji definira općenito sve u zdravstvu. Tako se napravi određeni projekt, a iz njega proizlazi troškovnik koji vremenom raste sukladno željama liječnika i sestara koji rade na odjelima. Znači, što su želje veće, vrijednost će biti veća.

Govori se i o ponovnom mijenjanju zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Što mislite o tome kao stručnjak, ginekolog?

  – Mi koji radimo u struci dužni smo se pridržavati zakona pa tako i zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Isto tako pridržavat ćemo se svih zakona koji budu doneseni. U konačnici to neće donijeti jedna osoba, vjerojatno će to biti šira rasprava i što većina odluči, toga se treba držati.

Na dječjoj hematoonkologiji napravljen je projekt i procjena projektantske vrijednosti bila je 2,8 milijuna kuna. Mi smo skupili više od 700 tisuća kuna iz donacija, Grad Rijeka je dao 250 tisuća kuna, gospođa Kosor odnosno Vlada dala je milijun kuna i rekli smo da ćemo dati još 800 tisuća iz poslovanja bolnice, a tu je odluku donijelo naše Upravno vijeće. Dakle, osigurali smo 2,8 milijuna kuna. Išli smo na javni natječaj i na tom je natječaju od dvije ponude najjeftinija je bila 4,3 milijuna kuna. Svatko tko poznaje zakon o javnoj nabavi, zna da se takav natječaj mora srušiti jer nisu zadovoljeni zakonski uvjeti. Prozivka na javnoj televiziji nam je pomogla da struka malo popusti. Tada smo odlučili ići u natječaj, a u međuvremenu se desio sastanak u Ministarstvu zdravstva gdje smo dobili još milijun kuna i izašli smo s projektom koji ima plansku vrijednost tri milijuna kuna. Nadam se uspjehu i da ćemo ovaj put početi s uređivanjem hematoonkologije.

  Kad već govorimo o televiziji i javnim prozivkama, već godinu dana provlače se u javnosti nepravilnosti oko rekonstrukcije krova na sušačkoj poliklinici gdje su ostale stare ploče, iako su plaćene nove. Zbog toga ste prijavljeni i Državnom odvjetništvu.

  – Mogu u ovom trenutku samo reći da smo imali službenu prijavu koja je protokolirana po svim instancama, što unutar bolnice, kao što je unutarnji nadzor i Upravno vijeće, te vanjskim kao što je DORH. Kad sam prvi put na televiziji prozvan zbog toga, nisam imao informaciju da je to odbačeno. Dan nakon emisije dobio sam dopis od DORH-a koji je to odbacio kao neosnovanu pritužbu. S obzirom na velik interes javnosti koji se pokazao oko toga, napravili smo izuzetak, iako nije bilo potrebno jer je sve jasno kao dan, i uzeli smo sudske vještake. Do detalja doznat će se što je bilo na krovu sušačke poliklinike i javnost će o tome biti obaviještena.

  DORH-u vas je prijavila osoba koja je radila u bolnici na takvim poslovima?

  – Prijavio me je gospodin Maks Kosjek koji je vodio energetiku u KBC-u. U posjedu sam dokumenata na kojima je upravo gospodin Kosjek potpisnik da je sve u redu s krovom, ali, molim vas, nemojmo više o tome.

  U redu, ali razgovaramo i o ostavci koja se po tko zna koji put od vas traži otkad ste na čelu riječke bolnice. Tu su i skori izbori, a s izvjesnom promjenom vlasti prilično izvjesna je i sječa ravnatelja po bolnicama.    – Ne bih to nazvao sječom ravnatelja, mislim da je to pomalo pregrub izraz za vrijeme u kojem živimo. Moramo govoriti o legalizmu. To znači ako netko ima mandat, onda taj mandat nešto znači ako smo pravna država. Što je s novim izborom novih ljudi koji bi trebali biti suradnici nekoj čelnoj osobi? Pa svi mi volimo birati svoje suradnike. Ja tu apsolutno podržavam sve one koji odaberu svoju suradnike. Za vođenje jednog velikog sustava potrebno je imati ljude od povjerenja i ljude koji će odraditi priču koja je potrebna u nekom datom trenutku. Ne smijemo zanemariti ni zakonske postulate i tako dolazimo do jedne vage koja utječe na predstojeća događanja. Mislim da o njima ne možemo govoriti na jedan takav grub način. 

Svejedno, vidite li nekog svog nasljednika u ovom trenutku?

  – Formalno-pravno to u ovom trenutku može biti puno ljudi. Kao što sam ja na ovo mjesto došao prije 11 godina, tako može doći i netko drugi. No ono što je važno za jedan velik sustav nema veze s pitanjem taštine. Osobna taština je nešto što nosimo sami sa sobom, s njom liježemo i budimo se, no ona ne smije biti presudna konačne odluke. Po meni, suština i sudbina KBC-a i ljudi koji će biti na njegovom čelu je da nastave s programom gradnje nove bolnice. Nažalost, taj građevinski dio u ovom trenutku nam je prvi kamen spoticanja kod normalnog funkcioniranja. Gledajući dosege koji su postignuti u određenim područjima možemo biti zadovoljni. No, za uspjehe nam nitko neće čestitati, isto kao što nitko nije ni vječan, ni nezamjenjiv.