Grad: Rijeka
Danas: 24° moguća kiša
Sutra: 14° 27° oblačno
28. travnja 2017.
Ništa od revitalizacije

Hartera ne proizvodi papir, ali ni kulturu: Gdje su nestale dvorane, stanovi, galerije...

Prošlo je više od desetljeća od najavljene obnove i prenamjene nekadašnje tvornice / Foto Sergej DRECHSLER
Prošlo je više od desetljeća od najavljene obnove i prenamjene nekadašnje tvornice / Foto Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 14. ožujak 2017. u 7:44 2017-03-14T07:44:42+01:00

Priča o revitalizaciji prostora bivše tvornice papira godinama je predstavljana kao "do sada najuspješniji proces revitalizacije ex-industrijskog prostora u javni prostor kulture u Hrvatskoj". Međutim, od silnih najava i planova nije realizirano baš ništa

Revitalizacija prostora Hartere i izgradnja centra za mlade u prostoru Marganova godinama se najavljivala kao jedan od kapitalnih kulturnih projekata. Riječki je gradonačelnik još 2005., nakon prvog izdanja Festivala Hartera, tempiranog vikend prije izbora, obećavao će sredstva za uređenje Marganova definitivno ući u proračun za iduću godinu, tvrdeći kako gradska vlast ovaj prostor i otkupila s idejom da ga stavi u funkciju kulturnih i glazbenih događanja.

Dvanaest godina kasnije kulturni centar s koncertnom dvoranom koja riječkoj sceni nasušno nedostaje i dalje postoji samo kao fikcija, a hale bivše Tvornice papira nezaustavljivo propadaju.

Čudne izjave

Festival Hartera, koji je trebao potaknuti regeneraciju napuštene industrijske zone uz kanjon Rječine, ostao je bez prostora zbog kojeg je stvoren, nakon što se velika hala Marganova pokazala po život opasnim zbog rušenja betonske grede koja se prije dvije godine odlomila sa stropa i sručila na pozornicu.

Prošle godine Festival je preseljen u hale Torpeda, ali posve je neizvjesno gdje će se održati ove godine, jer nema garanciju da će mu taj prostor ponovno biti dostupan, a od organizatora saznajemo da ima i problem sa sponzorima kojima se ne sviđa što je napustio originalnu lokaciju.

Ništa od najavljene obnove i prenamjene nekadašnje tvornice

Međutim, u Harteru se sigurno neće vratiti, jer preklani najavljena sanacija krovišta još nije izvedena, a ne treba joj se skoro ni nadati. Naime, iz Odjela za kulturu dobili smo informaciju kako je u izradi projekt sanacije koja neće biti jeftina, jer treba sanirati čitav krov objekta, ali Grad Rijeka za to sada nema raspoloživih sredstava, niti mu je ta investicija prioritet, s obzirom da ova hala nije neophodna za programe Saveza udruga Molekula koji upravlja tim prostorom.

Ovakva je izjava u najmanju ruku začuđujuća, jer ako velika hala nije neophodna za održavanje programa, onda možemo zaključiti da Gradu nije stalo ni do Festivala koji se u njoj održavao, a ni do prostora koji bi se zbog odgađanja sanacije možda mogao i potpuno urušiti, a praktički je jedini u kojem se takva glazbena manifestacija može organizirati.

Nažalost, to nije i jedini čudan odgovor koji smo dobili od gradske administracije kojoj smo nedavno uputili nekoliko pitanja na temu godinama najavljivane i nikad započete obnove Hartere.

Hale bivše Tvornice papira nezaustavljivo propadaju

S obzirom da se u dvanaest godina projekt centra za mlade nije pomaknuo ni za milimetar u pravcu realizacije, zanimalo nas je zašto u derutnim prostorima Marganova nije riješeno barem pitanje vode, struje i kanalizacije.

No, Odjel za urbanizam i Odjel za komunalni sustav hladno su supotpisali izjavu u kojoj konstatiraju da je »postojeća infrastruktura do daljnjega dovoljna za pokrivanje potreba korisnika«.

Kako može biti dovoljno nešto čega apsolutno nema, jasno je samo njima, a nama ostaje da se čudimo i pitamo je li možda riječ o zafrkanciji?

Uz ovo, dobili smo i pojašnjenje kako zonu Hartere »nije moguće uključiti u planove infrastrukturnog opremanja jer vlasnici nekretnina na području bivše Tvornice papira još uvijek nemaju jasne programe rekonstrukcije i/ili izgradnje novih sadržaja prema kojima bi se mogao ocijeniti opseg potrebne rekonstrukcije i/ili izgradnje komunalne infrastrukture, pa time i financijske pokazatelje potrebnih zahvata«.

Problem infrastrukture

Isto tako, »s obzirom da se prostor koji je u vlasništvu Grada nalazi na kraju Hartere »nije moguće raditi infrastrukturu potrebnu samo za kraj kompleksa odnosno samo za prostor u vlasništvu Grada, ukoliko se ne zna potreban opseg radova i za sve ostale prostore«.

Ovo također nismo najbolje shvatili, jer ispada ni kulturni centar, kad bi ga Grad nekim slučajem i krenuo graditi, ne bi imao imao struju i zahode dok se ne aktiviraju privatni poduzetnici, a oni, koliko znamo, ne pokazuju nikakav interes da u Harteri bilo što naprave.

Nekad su ga možda i imali, jer su bili poneseni pričama kako će Hartera postati kvart umjetničkih ateljea, galerija, istraživačkih laboratorija, restorana, hostela, u kombinaciji s manjim proizvodnim pogonima, šoping centrom, poslovnim prostorima, muzejem industrije i loftovima u kojima bi živjeli i stvarali kreativci, poput umjetnika, arhitekata, dizajnera, pisaca…

Takvom su je zamislili arhitekti Randić& Turato koji se udružili glazbenikom Damirom Martinovićem Mrletom i Simonom Dejhallom s kojima su inicirali festival i osmislili prvu studiju prenamjene prostora, a potom i projekt kulturnog centra koji je riječki gradonačelnik odmah prigrlio i uvrstio u smjernice Poglavarstva Grada Rijeke za mandatno razdoblje 2005. – 2009. godine.

Nedugo potom osnovali su i Klub ljubitelja buke koji je na sve strane, od Rotterdma do Podgorice, širio priču o »do sada najuspješnijem procesu revitalizacije ex-industrijskog prostora u javni prostor kulture u Hrvatskoj«. »Biti dio Hartere, govorilo se, znači biti dio nove, suvremene, post tranzicijske Hrvatske«.

Od silnih planova nije realizirano baš ništa

Jedan od suosnivača Kluba ljubitelja buke bio je i današnji pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar koji je 2006. u medijima najavljivao kako bi ambiciozan projekt mogao zaživjeti već u roku od dvije do dvije i pol godine i prognozirao da bi u rekonstruiranoj Harteri moglo raditi 300 zaposlenih!

Ispala iz planova

Iste rokove najavljivao je i Vojko Obersnel, ali sve se srušilo kao kula od karata kad se krenulo u izradu detaljnog plana uređenja Hartere i ustanovilo da je vizija kvarta »koji će utjecati na promjenu životnih stilova« nespojiva s prostornim planovima višeg reda, vatrogasnim propisima, konzervatorski uvjetima…

Uglavnom, plan nikad nije dovršen, a financirali su ga privatni vlasnici nekretnina koji su čekajući godinama da bude finiširan izgubili strpljenje i povukli se. U jednom trenutku plan je prestao biti problem, jer su detaljni planovi zakonski ukinuti, ali tada više nije bilo nikoga tko je bio spreman investirati.

Nastupilo je privremeno zatišje, do 2015. kad je kao druga velika šansa za ravitalizaciju prostora propale Tvornice papira javnosti prezentirana nova prostorno programska studija Društveno–kulturnog centra Hartera, partnerski projekt Molekule i Grada Rijeke.

Izradio ju je arhitektonski biro Turato, a obuhvatila je proizvodnu halu Parafinke koji je zamišljena kao prostor kreativnog poduzetništva, kompleks starih stambenih zgrada tvornice u vlasništvu Peje Kovačevića koji bi postao hostel, te velike i male hale Marganova, kao centra izvedbenih umjetnosti, konferencije i administracije.

Pročelnik Šarar važno je naglašavao kako je revitalizacija Hartere jedan od glavnih infrastrukturnih projekata koji su ušli u prvu prijavnicu Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020. Međutim, do završne prijave stvari su se promijenile, a danas na pitanje je li ideja DKC-a još uvijek aktualna Šarar odgovara:

»Ideja razvoja Društveno-kulturnog centra, na razini Hrvatske, usporila se u svojoj realizaciji. Još uvijek nije definiran ni raspisan natječaj namijenjen sufinanciranju budućih DKC-ova s pomoću EU sredstava. Upravo to je i razlog zašto projekt revitalizacije Hartere nije ušao u završnu prijavnu knjigu za projekt Europske prijestolnice kulture«.

Naravno, razlozi za neuspjeh ovog, kao i svih neostvarenih gradskih projekata, uvijek su »negdje drugdje«, jer Grad nikad ne griješi. On je uvijek dobar, lijep, pametan i velikodušan. Tako je i u ovom slučaju u kojem je prostor Marganova prepustio na korištenje Savezu udruga Molekula bez naknade, zajedno s Palachom i dva kata Filodrammatice u kojima istodobno podmiruje režijske troškove u iznosu od oko 500 tisuća kuna godišnje.

"Nezavisna" scena

Tom je gestom pokazao da nezavisnu kulturnu scenu podupire kao nitko u Hrvatskoj, što uvijek s pravom i ponosom ističe. Usputnu okolnost da se na Marganovu radi o tisućama oronulih, potpunu neuvjetnih i po život opasnih kvadrata trebalo bi zanemariti, zajedno s onom da je Hartera ispala iz svih infrastrukturnih planova.

Nažalost, nezavisna scena zbog malo plaćene vode i struje, tamo gdje je ima, preko toga šutke prelazi. Grad je našao efikasan način da je otupi, pa se ponaša kao gluha i slijepa za probleme u vlastitom dvorištu, a Marganovo je primjer koji to zorno ilustrira.

Zbog Marganova su se neki od najžešćih riječkih alternativaca i nezavisnih kreativaca prometnuli u laskavce gradske politike koja ih je vješto iskoristila da bi sebe prikazala progresivnom. Na taj način samo su naštetili vlastitom imidžu, a zauzvrat su dobili »Muda Marganova« - da se izrazimo u duhu njihova izričaja.

Riječka nezavisna scena samoj bi sebi učinila najveću uslugu kad bi Marganovo vratila Gradu i kritički se pozicionirala prema dušebrižnicima koji njome manipuliraju pomoću trulih darova.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka