Ptice mijenjaju način života

Gradovi pod opsadom: Galebovi žive na vrhu nebodera, hrane se na Viševcu, ali i – Jakuševcu

Iva Vlašimsky

Suvremeni galebovi rade isto što i suvremeni ljudi – pojednostavljuju si život. Umjesto da se trude i love ribu, lakše im je zajedriti na vjetru do deponija po besplatni obrok



Jedan od primjera u kojima se se ptice prilagodile modernim tekovinama cvilizacije su i prave invazije vrabaca na trgovačke centre, gdje ulaze kroz razne otvore i cvrkuću po visokim policama, nišama i žicama. Ove ptice također spadaju u zaštićene vrste, a ornitolozi svjedoče kako u trgovinama znaju kljunom probijati vrećice s rižom, brašnom i sličnim namirnicama, jer ovdje, logično, i dolaze zbog hrane. Najpoznatiji primjer s riječkog područja je onaj u trgovini Bille na Škurinjama te u Plodinama u Kostreni.


– Uglavnom vrapci ulaze kroz vrata skladišta dok traje istovar robe, a iako nam ne rade štetu, njihovo prisustvo nam ne odgovara zbog sanitarnih uvjeta. Pokušali smo ih otjerati putem uređaja koji proizvodi za njih navodno neugodan zvuk visokih frekvencija, ali to se ispostavilo posve neučinkovito. Jedino što ih uspjeva otjerati na neko vrijeme je sokol, zbog čega svako toliko pozivamo sokolara – doznajemo u Plodinama.





– Imamo na krovu kuće gnijezdo s jednim malim galebom, no to ne bi bio nikakav problem da zbog toga svake zore nemamo po 20-30 galebova na krovu koji kriče i prave nered. S druge strane, svjesni smo da se radi o zaštićenoj ptici i da ne bi smjeli ništa poduzimati – požalila nam se jedna obitelj sa Stuba Petra Kružića. No, iako se isprva činilo da se radi o banalnoj informaciji, koja zvuči više simpatično nego problematično, u razgovoru sa stručnjacima doznajemo vrlo zanimljive informacije o promjenama u ponašanju te naročito mjestima gniježđenja galebova. 


Povećanje populacije


Ornitolog Andrej Radalj, inače suradnik i prstenovač Zavoda za ornitologiju u Zagrebu, kaže kako sve to skupa nema nikakve veze s Brajdicom i radovima na kontejnerskom terminalu, nego se pojava gniježđenja galebova na riječkim krovovima primjećuje već nekih četiri do pet godina. 


– Ovakvo nešto se počelo bilježiti prvo u zapadnoj Istri prije desetak godina, a sada to već nalazimo i u nizu gradova uz more. Osnovni uzrok zbog koje se galeb klaukavac počeo gnijezditi po gradovima je generalno povećanje populacije ove vrste ptica, a to se pak dogodilo postupno zbog sve većeg broja otvorenih deponija. Naime, galeb se hrani svježom ribom, ali on je i strvinar te se pored ostalog hrani ostacima ljudske hrane koja im je na otvorenim smetlištima poput Viševca, Sovjaka, Osojnice i sličnih mjesta stalno dostupna – pojašnjava Radalj.


Tradicionalno na području Primorsko-goranske županije galebovi su se gnijezdili na otoku Zeču između Krka i Senja koji je nenaseljen, jer ova ptica uvijek bira mjesta na kojima je minimalan rizik od grabežljivaca i na kojima im je gnijezdo s ptićima sigurno. Gnijezde se kako i žive – kolonijalno, dakle u skupini.   


Ima ih i na Jakuševcu


No, otkako je dostupne hrane (čitaj ljudskog organskog smeća), sve više na otvorenim površinama, sve je više i galebova koji su se očito zbog sada prenapučenih tradicionalnih gnijezdilišta priučili i životu u gradu, gdje su puste i sigurne otočiće zamijenili riječkim neboderima i zgradama – grabežljivaca također nema, a hrana im je relativno blizu. Zapravo, kada se malo bolje razmisli, suvremeni galebovi rade isto što i suvremeni ljudi – pojednostavljuju si život. Tako umjesto da se trude oko hrane, pribjegavaju široko dostupnoj varijanti oko koje nema puno muke, jer je od ribolova ipak lakše zajedriti na vjetru u smjeru smrada deponija i skočiti na besplatni »fast food«! 



Golub je uz vrapca najstariji stanovnik gradova među ptičjim rodom, a čini se da u posljednje vrijeme u galebu dobiva opasnog suparnika po pitanju stanovanja. Ipak, galeb je za goluba opasniji u pravom smislu te riječi, jer galebovi znaju napasti i ubiti goluba, što im uz smeće u gradu predstavlja dodatni izvor hrane. U kontekstu cijele priče o pticama u gradu zanimalo nas je koliko se uopće kod nas vodi briga o populaciji gradskih golubova, koliko se ona kontrolira i prati, jer je organski otpad uz urbane sredine i njihov izvor hrane, a poznato je da opravdano nose nadimak »letećeg štakora« te mogu prenositi bolesti.


– Svjetska praksa kontracepcije golubova putem sredstava koja se stavljaju u vodu koja im je dostupna za piće kod nas se ne primjenjuje – svjedoči Radalj. Drugim riječima, izgleda da o golubovima nitko ne brine.



– Na području istočnog dijela Rijeke galebovi u manjem broju dočekuju i otpatke hrane u Mrtvom kanalu, iako ih se glavnina hrani na Viševcu i drugim deponijima oko kojih neprekidno kruže. No, nije to slučaj samo s odlagalištima u riječkoj okolici. Svakodnevno, naime, na deponiju na zagrebačkom Jakuševcu možete vidjeti oko tisuću galebova koji se tamo hrane, iako tamo nema mora – iznosi zanimljivost Radalj.   


Velike migracije


Štoviše, od kada se prstenuju galebovi s naših područja, a za koje se mislilo da obitavaju isključivo na području uz obalu, doznalo se kako su njihove migracije vrlo velike, jer nakon što polete iz gnijezda, odlaze tisuće kilometara daleko na sjever Europe te se uoči svoje spolne zrelosti vraćaju u naše krajeve kako bi pronašli životnog partnera. »Naši« su galebovi viđeni u zemljama poput Belgije, Nizozemske, Njemačke, Poljske, Švedske, Češke i drugdje.


 – Galeb je zaštićena ptica i ne bi se smjelo poduzimati ništa protiv njih, ali njihova bi se prekobrojna populacija vrlo brzo prirodno smanjila kada bi se osigurala znatno bolja sanacija otpada na deponijima i kada bi ostaci hrane bili manje dostupni – zaključuje Radalj.