Konferencija u Rijeci

Godišnje se baci 88 milijuna tona hrane. A to je za okoliš puno veći problem od bacanja ambalaže

Biljana Savić

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Neke države poput Španjolske i Portugala imaju takve zakone da donatori hrane kroz porezne olakšice skoro pa zarađuju donirajući, a u Danskoj je svijest takva da građani znaju da kupiti proizvod kojemu istječe rok nije sramota, već građanska dužnost, kazala je hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan



RIJEKA Jučer je u Rijeci počela dvodnevna međunarodna konferencija »Fashion Week Proljeće 2018 – hrana: politike i inovacije«, čiji je cilj ukazati na problem prekomjernog bacanja i nedostatnog doniranja hrane te ponuditi inovativna rješenja uzgoja hrane u gradovima. Konferencija je dio programa programskog pravca Slatko i slano Rijeka 2020 – EPK, a program je osmišljen i organiziran u suradnji s projektom Hrana i zajednica, kojeg financira Europski socijalni fond i Ured za udruge hrvatske Vlade.


Velik disbalans 


Organizatori konferencije su Centar za napredne studije Sveučilišta u Rijeci u suradnji s Centrom za kulturu dijaloga i Mrežom hrane, a glavni naglasci s jučerašnjih panel rasprava i prezentacija su da se gotovo trećina hrane u svijetu baca, da je disbalans između gladnih i onih koju hranu bacaju sve veći, da je prodavačima i proizvođačima često hranu lakše baciti nego donirati, te o tome da je doniranje popularizirati i unaprijediti važno kao i govoriti i tražiti nova rješenja.


Glavna izvjestiteljica Europskog parlamenta za bacanje hrane i hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan kazala je da su neke zemlje članice EU-a daleko odmakle u smanjivanju bacanja i većem doniranju hrane, dok neke ne čine gotovo ništa.




– Bacanje hrane postalo veći problem za okoliš nego bacanje ambalaže, danas se baca više hrane nego ambalaže. Jedan od najvećih problema je skladištenje i distribucija hrane, jer donirane namirnice moraju biti zdrave i ne smiju ugrožavati zdravlje primatelja. Donator je odgovoran za sigurnost hrane i to je, uz nepoznavanje propisa, jedna od većih prepreka pri doniranju. Prepreka je i to što je riječ o multisektorskom problemu, pa treba povezati rad više ministarstava, što znači da imamo puno babica, a dijete ne smije biti kilavo, kazala je Borzan i istaknula da se 2016. godine putem Europskog saveza banaka hrane, od ukupno 88 milijuna tona hrane koja se baci, distribuiralo 535.000 tona hrane, odnosno spasilo se i doniralo tek 0,6 posto od ukupno bačene hrane.


– Donator koji donira hranu odgovoran je za zdravlje onih kojima je donirana i to je jedan od najvećih problema uz problem nepoznavanja zakonskih propisa za doniranje hrane, jer je istražovanje pokazalo da samo 74 posto primarnih proizvođača poznaje zakonske okvire. Neke države poput Španjolske i Portugala imaju takve zakone da donatori hrane kroz porezne olakšice skoro pa zarađuju donirajući, a u Danskoj je svijest takva da građani znaju da kupiti proizvod kojemu istječe rok nije sramota, već građanska dužnost. Hrvatska slabo stoji u rješavanju ove problematike, ali vidim dobru priliku da puno toga napravimo, kazala je Borzan.


Smanjiti otpad 


Pomoćnica ministra Ministarstva poljoprivrede Jelena Đugum kazala je da je Vlada putem Ministarstva poljoprivrede pokrenula aktivnosti u vezi sa sprečavanjem nastanka i smanjenja otpada od hrane te da će se taj otpad pokušati smanjiti što je više moguće, dok će se zakonskim rješenjima nastojati utjecati na doniranje.


– Hrvatska agencija za hranu radi na studiji o trajnosti hrane i nakon dobivenih rezultata, ovoga ljeta, bit će dane preporuke za hranu koja bi se mogla koristiti nakon istjeka roka trajanja, pa i o mogućim olakšicama, kazala je Đugum i naglasila da će do kraja godine biti publiciran plan za smanjenje otpada od hrane, koji će za razdoblje od 2019. do 2023. godine dati ključne mjere za cijeli prehrambeni lanac. Đugum je najavila i uvođenje boljeg sustava između donatora hrane, posrednika, koji često imaju probleme s infrastrukturom i logistikom, i primatelja te navela da ministarstvo s Mrežom hrane surađuje na doniranju i smanjenju otpada od hrane.


O urbanoj proizvodnji hrane govorio je voditelj programskog pravca Slatko i slano u sklopu Rijeka 2020 – EPK Idis Turato, kazavši da je neke dijelove grada moguće koristiti za urbanu poljoprivredu.


– Danas na svijetu više nema mjesta gdje čovjek stanuje, spava, uzgaja hranu koju jede, sve na jednom mjestu. Trebalo bi testirati mogućnosti urbane proizvodnje hrane u gradovima, što može biti poticaj za nove industrije, kazao je Turato, dok je riječki gradonačelnik kazao da lijepo zvuči pomisao na urbane vrtove, da je pokušao uzgajati povrće i voće u svom vrtu, ali da mu ideja da se hrani iz vrta djeluje utopistički.


Važno je govoriti 


– No, mnoge stvari koje su izgledale utopistički, pa su se ostvarile, kazao je Obersnel i ustanovio da da velik dio građana nije svjestan koliko hrane baca dok su istodobno, što je paradoks, socijalne samoposluge i razne udruge koje se bave prikupljanjem hrane suočene s činjenicom da trgovački centri, ugostiteljski objekti još uvijek bacaju goleme količine hrane. Važno je o ovoj temi govoriti, pa je i veća vjerojatnost da će se problemi i riješiti, kazao je Obersnel.


Nužno je educirati donatore i primatelje 


Projekt »Hrana i zajednica« , koji ostvaruje udruga CeKaDe u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci predstavila je voditeljica projekta Ana Bobinac. Projekt je počeo u ožujku, sufinancira se iz Europskog socijalnog fonda i vladina Ureda za udruge, a vrijedan je milijun kuna. Cilj projekta je educirati donatore i primatelje donacija te potaknuti doniranje hrane. Bobinac je naglasila da je na osnovi riječke inicijative 2015. godine ukinut PDV na doniranu hranu, da hrane ima dovoljno, ali da je loše raspoređena te da je u Hrvatskoj oko 20 posto djece koja žive ispod praga siromaštva.


– EU se obvezala do 2030. godine smanjiti količinu otpada od hrane na 50 posto, kazala je Bobinac.