Jedini riječki političar koji je u svoj predizborni program, kandidirajući se za gradonačelnika na posljednjim izborima, uvrstio komunalnu problematiku bio je Juraj Bukša. Njegov program bio je jednostavan i sastojao se od tri točke, a to je očistiti grad, vratiti Rijeku na more i izgraditi novi autobusni kolodvor. Ovo je prilika da ga upitamo što je zapravo mislio pod time »očistit ću ovaj grad«.

– Tijekom kampanje za gradonačelnika jasno sam rekao »Očistit ću ovaj grad« i moram reći da sam iznenađen što je moj entuzijazam ostao nezamijećen, komentira sada svoj program Juraj Bukša.

– Nisam pobijedio na izborima, ali nakon svih čišćenja i planova koje sam izložio, iskreno sam očekivao da ću dobiti povjerenje pobjednika izbora da se pozabavim najosjetljivijim pitanjem u našem gradu – čistoćom, te da u najmanju ruku dobijem priliku da s mjesta direktora Čistoće pokažem što želim napraviti, navodi Bukša.

Po njemu sve je jasno kao dan. Stara-nova vlast to ne želi jer bi to značilo sustavne promijene. Bukša bi promijenio doslovno sve što se promijeniti može.

– Prvo bih uveo kazne i za domaće i za turiste koji prljaju naš grad. Ozbiljne kazne. Dok drugi gradovi uvode novčane kazne za hodanje po gradu s premalo odjeće ili bez nje, ja bih kažnjavao svaki pseći izmet i bačeni papir. Drugi korak bilo bi donošenje Nove strategije rada Komunalnog društva Čistoća. Doveo bih svoj tim koji bi predano radio za isti cilj i motivirao zaposlenike da rade kvalitetnije te pritom imaju osjećaj da stvaraju bolju budućnost za svoju djecu. Rezultate bih postigao za najviše tri mjeseca, u suprotnom bih podnio ostavku. No, kako rezultati sigurno ne bi izostali, nastavio bih u naredne četiri godine stvarati novi, ljepši i čistiji grad. Tada bih konkurirao za Zelenu prijestolnicu Europe te osvojio titulu koja bi u naš grad dovela velik broj turista koji ne žele samo more, kulturu i zabavu, već prije svega kao svoju destinaciju biraju čiste i ekološki napredne gradove. Moj plan je nažalost ostao samo dio moje kampanje, ali uskoro će novi izbori, zaključio je naš sugovornik.

– Dovoljno je pogledati Dolac, Krešimirovu ulicu, Fiorello la Guardija, Pomerio, Barčićevu ulicu, Dežmanovu. Riječ je o opušcima, papirićima i sličnom sitnom otpadu koji se skuplja uz rubove zgrada pružajući sliku prljavštine i neurednosti. Ulice djeluju neoprano i nepometeno. To nije samo moj dojam, već i dojam turista s kojima sam bila u prilici kontaktirati, navodi dalje. Po zimi nas spašava česta kiša, no manjak padalina ljeti otkriva pravo stanje stvari. Iako svi znamo priču o nedostatku novca, naša čitateljica smatra da je ovdje ipak presudan ljudski faktor, odnosno jednom riječju – grad se loše čisti.

Jedna anketirana osoba osobito kao prljavu lokaciju izdvojila je Kapucinske stube (kod Žabice) koje smrde po urinu, a koje se valjda čiste »božjom providnošću«.

Čak 142 tone smeća više!

Da sve to nije samo subjektivna percepcija onih koji reagiraju, tu su i brojke. Tako je lani KD Čistoća koja je zadužena za čišćenje javnih površina pokupila 778 tone smeća, a preklani 636 tona. To je povećanje za 142 tone! U Čistoći kao razlog porastu komunalnog smeća po ulici navode sve življi noćni život grada. No, u sliku prljave Rijeke ne ide samo to.

Kako smo već pisali, a polazeći od njihovog tumačenja, Rijeka je za pojmove Hrvatske relativno veliki grad s pojedinim izuzetno frekventnim dijelovima kojima dnevno prolazi velik broj stanovnika, turista i vozila. Iako se održavanje jako prometnih punktova zapravo obavlja na dnevnoj bazi, a riječ je o užem centru grada, odnosno Korzu s pripadajućim ulicama, percepciju jako prljavog grada daju lokacije za koje Čistoća nije nadležna.

Primjerice, riječ je o autobusnom kolodvoru Žabica, većini riječkih parkirališta, Molo longu, željezničkom kolodvoru, lučkom području. Riječ je o lokalitetima koji su pod koncesijom i tvrtke koje njima upravljaju trebale bi sustavnije voditi brigu o njihovoj čistoći, ali ih i adekvatnije održavati. Ali, to se ne čini. No, zašto onda nadležne službe ne vise doslovno za vratom onima koji ne poštuju gradske regule?

Nadalje, loš dojam o gradu daje i onečišćeno zelenilo po riječkim kvartovima koje je u vlasništvu zgrada oko kojih se nalazi, odnosno u privatnom vlasništvu. A čim je nešto privatno, to više nije komunalna briga. Velik problem ovoj službi daju i ljudske izlučevine, osobito nakon vikenda.

U Čistoći ne vide rješenje u penaliziranju, već jedino u edukaciji. No, edukacija je dugotrajan proces, a građani žele rješenje sada.

Čistoća također održava 1,6 milijuna četvornih metara zelenih površina, vodi se briga o 8.619 stabala i čisti se 255 dječjih igrališta. Djelatnici uočavaju porast biootpada koji nastaje od uređivanja vrtova (rezidba grana, lišće), a koji se redovito odlaže uz kontejnere, posebice na Pećinama i Bulevardu, te krupnog otpada koji se baca po dječjim igralištima, a takvim počiniteljima je teško ući u trag.

Školjić / Foto Marko GRACIN

Belveder / Foto Bojan BOZANIĆ